Sisak – u zamci prostornih planova – 2. dio
Slom nekadašnjeg sisačkog kemijskog diva Herbos d.d. (bivše „Radonje“), koji je privatiziran 1992. godine, doživio je svoj pravni i vlasnički epilog na Trgovačkom sudu u Zagrebu pod palicom stečajnog upravitelja Branka Petanjeka i suca Mihaela Kovačića, oboje uhićenih 2021. zbog sumnje u izvlačenje novca iz niza stečajnih postupaka, a konkretno i iz Herbosova.
Istraživanje kronologije stečajnih dokumenata Herbosa iz 2015. i 2016. godine otkriva financijsko-pravnu operaciju kroz koju je tvrtka Kemokop d.o.o. iz Dugog Sela preuzela golemi industrijski kompleks u Sisku (površine preko 200.000 m²) dobivši time prostor na kojem prostorni plan Grada Siska, i oni viši, dozvoljavaju obradu neopasnog i opasnog otpada.
Naime, Herbos je imao svoju spalionicu i dozvolu za gospodarenje opasnim otpadom jer je ambalaža nekih njegovih proizvoda opasni otpad, te ju je bio obvezan zbrinjavati, a u svom prostoru je tu ambalažu spaljivao. Sukladno tome i prostorni plan Grada Siska bio je tako određen za to područje. Spaljivali su i puno više od toga, no o tome kasnije u ovom tekstu.
Dokumenti u stečajnom postupku, koji su i danas dostupni na internetskoj oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Zagrebu, pokazuju kako su i Grad Sisak i Republika Hrvatska ostali u tom postupku bez desetaka milijuna kuna potraživanja, otvorivši vrata privatnom investitoru da desetljeće kasnije prostor bivše tvornice pretvori u poprište masovnih građanskih prosvjeda.
Nakon otvaranja stečaja Herbosa potkraj 2011. godine, zbog nagomilanog duga od 160 milijuna kuna, golema imovina Herbosa godinama se bezuspješno prodavala. Do jeseni 2015. godine, proces je stigao do čak 11. javne dražbe.
Tada na vidjelo izlazi dramatičan pad vrijednosti nekretnina:
• Imovina u zk. ul. 4929 (skladišta, pumpne stanice, željeznička pruga, poslovne zgrade na lokaciji Selci), čija je vrijednost u početku stečaja utvrđena na 40.095.000,00 kn, ponuđena je po početnoj cijeni od svega 4.009.500,00 kn (tek 10% vrijednosti).
• Imovina u zk. ul. 4928 (glavni pogoni, hale, deponij i zemljište), procijenjena istovremeno na 30.128.000,00 kn, ponuđena je za samo 3.012.800,00 kn.
Grad Sisak i lokalna vlasta na čelu sa SDP-ovom Kristinom Ikić Baniček u tom postupku propuštali su priliku da reagiraju i eventualno zaštite ili kupe vrijedno industrijsko zemljište po bagatelnoj cijeni (jer su bili vjerovnici), propustivši prilku da time stvore ogroman novi gradski prostor za neku drugu perspektivu. Za to vrijeme privatni investitor se intenzivno pripremao za njegovo preuzimanje.
Na ročištu održanom 15. listopada 2015., Kemokop d.o.o. službeno se pojavljuje kao najbolji ponuđač za paket nekretnina iz zk. ul. 4929. Sudac Mihael Kovačić potpisuje Rješenje o dosudi kojim se taj dio kompleksa predaje Kemokopu za iznos od 4.009.500,00 kuna. Investitor uplaćuje u postupku prodaje jamčevinu od 400.950,00 kuna, a ostatak rješava nakon prodaje.
20102015 zemljšte herbos rpodano 4 milijuna kuna 2015
Međutim, ono najvažnije tek slijedi.
Rješenje o dosudi od 8. veljače 2016., koje se odnosi na preostali, najvažniji dio tvornice (pogoni, hala, deponij i podzemno sklonište u zk. ul. 4928) pokazuje manevar Kemokopa. Kako bi eliminirao bilo kakvu konkurenciju prilikom kupnja ostatka područja Herbosa Kemokop je prije dražbe od Hrvatske poštanske banke (HPB) ugovorom o cesiji otkupio njihovo cjelokupno potraživanje prema Herbosu koje je iznosilo 25.934.955,22 kune.
08021016 kemokop ostalo za 8600 kuna
Banke u pravilu ovakva loša, teško naplativa potraživanja u stečajevima prodaju uz goleme popuste, pa je stvarni iznos koji je Kemokop platio HPB-u ostao poslovna tajna, no na sudu je taj papir i dalje vrijedio punih 25,9 milijuna.
Na 13. dražbi, početna cijena za ovaj golemi kompleks procijenjen izvorno na više od 30 milijuna kuna spuštena je na 2.500.000,00 kuna. Budući da je postao vlasnik duga, Kemokop je ponudio taj početni procijenjeni iznos i zatražio prijeboj. Sud je odobrio da se kupovnina prebije s dugom. Stvarni odljev Kemokopove gotovine za glavne hale i deponij iznosio je tako točno nula kuna.
Za jednu manju nekretninu (zk. ul. 4931 – pumpna stanica i pašnjak) Kemokop plaća 18.640,00 kuna u gotovini.
Dana 14. travnja 2016., sudac Mihael Kovačić donosi konačni Zaključak o prodaji nekretnina kojim se Kemokop upisuje kao stopostotni vlasnik, a nekretnine se predaju očišćene od svih tereta. Time se nalaže brisanje dotadašnjih hipoteka. Tim činom trajno su izbrisani i uništeni javni dugovi:
• Pravo zaloga Grada Siska u iznosu od 9.996.743,23 kune iz 2009. godine
• Pravo zaloga Republike Hrvatske u iznosu od čak 35.840.708,40 kuna iz 2011. godine.
kemokop dobiva sve rh hpb i sisak ostaje bez para
Ukupno je preko 45 milijuna kuna javnog novca (grada i države) trajno izbrisano s ovih nekretnina kako bi privatni investitor preuzeo kompleks potpuno čist, sukladno odredbama stečajnog postupka i prodaji nekretnina.
Grad Sisak je i prije samog stečajnog postupka, za vrijeme tadašnje HDZ-ove vlasti i gradonačelnika Dinka Pintarića, oslobađao i otpisivao milijunske iznose Herbosu na osnovu duga za komunalnu naknadu, a sve zbog bliskosti tadašnjeg većinskog vlasnika Herbosa Mije Ivankovića s tom strankom.
I Državna revizija je više puta upozoravala Grad Sisak na probleme s nenaplatom duga od Herbosa ističući manjak agilnosti i truda na njegovoj naplati. Kvazi uređenje Ciglarske grabe, koje je trebao provesti Herbos, trebalo je poslužiti kao prijeboj čak pet milijuna kuna duga prema Gradu Sisku, ali ni to nije učinjeno već je i taj dug otišao u zastaru.
Bivši direktor Mijo Ivanković će zbog Herbosa zaraditi više optužnica i završiti na optuženičkoj klupi.
https://www.vecernji.hr/vijesti/direktor-sisackog-herbosa-ostetio-drzavu-za-23-milijuna-kuna-317323
Od preuzimanja prostora pa do danas Kemokop je ishodio dozvolu za gospodarenjem neopasnim otpadom na području bivšeg Herbosa, te se intenzivno bavi obradom otpada. Podstanar im je tvrtka Remondis medison, koja ima, na tom području, dozvolu za gospodarenjem neopasnim i opasnim medicinskim otpadom.
Iako Siščani često navode kako se na tom području otpad i danas spaljuje, to nije točno.
Otpad se nekoć tamo spaljivao. Herbos je imao dozvolu, a to mu je i omogućavao prostoni plan Grada Siska, za spalionicu vlastitog ambalažnog otpada. No, unatoč tome što je prostorni plan predviđao samo to, tamo se u prošlosti spaljivalo puno više. Mnogi su Siščani tamo radili preko student servisa i u spalionici kada su se spaljivali razni prehrambeni i neprehrambeni artikli i predmeti kojima je istekao rok upotrebe. A tamo se spaljivao čak i medicinski otpad.
Oko 2010. kada je Herbos bio u procesu nabave nove spalionice Ivana Smolčić, direktor Sektora energetike i spalionice Herbosa, rekao je za Jutarnji list kako kapacitet spalionice iznosi oko 150 kg otpada na sat, odnosno oko
1500 tona godišnje. Dodao je kako će, osim zagađene ambalaže vlastitih proizvoda, Herbosova nova spalionica bit će otvorena i za vanjske usluge.
“I prije smo spaljivali medicinski otpad, a sada bi bilo najpovoljnije da se taj otpad trajno riješi spaljivanjem u Herbosovoj spalionici” – rekao je Smolčić.
Spaljivanje tog otpada izričito je bilo tada protiv važećeg Prostornog plana Siska koje je na toj lokaciji predviđao spalionicu isključivo za vlastitu ambalažu. Što se sve tih godina 1990-ih i 2000-ih spaljivalo u Herbosovoj spalionici vjerojatno nikada nećemo saznati.
Danas tamo nema spalionice, ali se na tom području barata opasnim i neopasnim otpadom.
Pravni manevri iz 2016. godine dobile su svoj nastavak u stvarnosti sisačke svakodnevice. Iskoristivši činjenicu da je prostor bivšeg Herbosa u prostornom planu ostao označen za kemijsku i industrijsku namjenu kao i otvorenu mogućnost za neopasni i opasni otpad (iako nova tvrtka ništa ne proizvodi nego se bavi zbrinjavanjem otpada), Kemokop se na tom području bavi svojim osnovnim poslom – zbrinjavanjem i gospodarenjem neopasnim otpadom, a njegov podstanar Remondis medison neopasnim i opasnim medicinskim otpadom. To područje bilo je poprištem i nekoliko požara uslijed tih postupaka kao i nizom intervencija nadležnih inspekcija.
Ovo su fotografije požara iz studenog 2024. u krugu Kemokopa, a koje smo sačuvali.
Na činjenicu da se otpad zbrinjava u neposrednoj blizini kuća i zgrada, rekreacijske zone i budućeg SPA centra Siščani su se žalili, a najveći prosvjed bio je nedavno.
Hrvatska je godinama plaćala visoke penale Europskoj uniji zbog propusta u sanaciji zloglasnog “Crnog brda” u Biljanama Donjim kod Benkovca, gdje je ilegalno odloženo oko 150.000 tona otpadne silikomanganske i feromanganske troske. Umjesto trajne i ekološki neutralne sanacije na samoj lokaciji, država je problem odlučila “gurnuti pod tepih” tako što je kompletan otpad prepustila na transport i obradu tvrtki Kemokop u Sisku. Kamioni su počeli dovoziti stotine tisuća tona troske u neposrednu blizinu centra Siska i gradske šetnice uz Savu, što je izazvalo dramatične reakcije javnosti.
U rujnu 2025. godine eskaliralo je nezadovoljstvo stanovnika. Više od tisuću građana okupilo se na masovnom mirnom prosvjedu pod sloganom “NE troSKa, imamo Zeleni brijeg, nećemo Crno brdo!” izravno ispred Kemokopovih pogona. Građanska inicijativa i udruge digle su glas zbog izravne ugroze zdravlja. Prosvjednici su zatražili hitnu obustavu rada dok se ne izradi neovisna i sveobuhvatna studija utjecaja na okoliš. Istaknuli su apsurd situacije u kojoj se otpad koji je proglašen opasnim i toksičnim za zaleđe Zadra, preko noći u dokumentaciji administracije prepakirava u “neopasan otpad” te šalje u Sisak.
Dok su institucije poput Fonda za zaštitu okoliša i lokalne vlasti lopticu odgovornosti prebacuju s jednih na druge, Siščani otvoreno poručuju da mlade obitelji bježe iz grada jer ne žele podizati djecu u blizini smetlišta u srcu stambene zone.
Tako je krug zatvoren: zemljište koje je nekad zapošljavalo stotine radnika, a potom kroz pravne manevre kupljeno za siću, danas generira milijunski profit privatnoj tvrtki, ostavljajući građanima Siska ekološki teret i sumnju u zagađen zrak i okoliš.
O ovom prostoru poslali smo i dva pitanja sisačkom gradonačelniku Domagoju Orliću.
Smatrate li da je greška što Grad nije pokušao kupiti prostor na kojem se nalazio Herbos u stečajnom postupku, s obzirom na to da je bio vjerovnik od gotovo 10 milijuna kuna?
Domagoj Orlić: Smatramo da je to bila velika greška i propuštena prilika. Riječ je o vrlo velikom i strateški važnom prostoru koji se nalazi neposredno uz visoko urbanizirani dio grada. Takve lokacije ne treba promatrati samo kao nekretninu određenog gospodarskog subjekta, nego i kroz njihov dugoročni utjecaj na razvoj grada, okolna naselja i kvalitetu života. To je svakako iskustvo iz kojeg treba izvući pouku. Kada je riječ o velikim i strateški važnim prostorima, Grad treba voditi aktivnu i dugoročnu zemljišnu politiku.
Pričalo se o mogućnosti izmještanja Kemokopa s tog područja otkupom zemljišta. Je li to realan scenarij?
Domagoj Orlić: Prostor nekadašnjeg Herbosa svakako je jedan od prostora o kojima treba razmišljati dugoročno i u kontekstu razvoja cijelog grada, a ne isključivo kroz njegovu današnju namjenu.
Ograničavanje djelatnosti otpadom, odnosno njihovo izmještanje iz visoko urbaniziranih dijelova Siska svakako je interes Grada Siska. U tom smislu i otkup zemljišta je jedan od mogućih scenarija za izmještanje Kemokopa.
Grad općenito želi voditi aktivniju zemljišnu i prostornu politiku upravo kod takvih velikih i strateški važnih lokacija. Prostori koji su svoju današnju namjenu dobili u sasvim drugim gospodarskim i društvenim okolnostima ne moraju nužno istu funkciju imati zauvijek.
Autor: Danijel Prerad
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
(Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za medije temeljem Programa poticanja novinarske izvrsnosti)
