USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv 13 hrvatskih državljana (1967., 1976., 1952., 1977., 1954., 1963., 1966., 1995., 1977., 1984., 1971., 1963., 1977.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju te pranja novca.
Kako doznajemo riječ je o slučaju iz veljače 2021. godine kada je ukupno 13 osoba, među kojima je i mnogo Siščana, uhićeno u sklopu USKOK-ove akcije. Akcija je završila i uhićenjem suca Trgovačkog suda u Zagrebu Siščanina Mihaela Kovačića te stečajnih upravitelja Branka i Ive Petanjek.
Branko Petanjek je vodio cijeli niz stečaja na sisačkom području i okolici u vrijeme kada je u Sisku u Trgovačkom sudu radio Mihael Kovačić, a riječ je o stečajevima Herbosa, TVIM-a, Slavijatransa, itd.
Kako se tada pisalo uhićeni su bili, uz njih troje, i suradnica M. Kovačića na Trgovačkom sudu u Zagrebu Aleksandra Mažić iz Siska te još osam osoba od kojih je većina iz Siska -njena majka Branka Rajković (direktorica sisačkih tvrtki Sikon i Mal Konzalting sa sjedištem u Ulici S.S. Kranjčevića 11 i koje su obje sada ugašene, a za koje USKOK tvrdi da je preko njih izvučen novac iz tvrtki), njen brat Nenad Rajković, Vlasta Jagarčec Gajda iz Zagreba, Mihaelova supruga Ivanka Kovačić, sin Patrick Kovačić, Mihaelov brat Jurica Kovačić, te nećak Ivan Prpić, Krunoslav Haramustek i Andrija Mažić, suprug Aleksandre Mažić.
USKOK u optužnici navodi da su od 2009. sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mihael Kovačić, članovi njegove obitelji te stečajni upravitelji Iva i Branko Petanjek stečajne dužnike oštetili za 30-ak milijuna kuna.
Sve je počelo sa stečajem Željezare Sisak 2009. godine. U to vrijeme Kovačić je još radio na Trgovačkom sudu u Sisku, a USKOK tvrdi da je iz tog stečaja, uz pomoć Branka Petanjeka, nezakonito izvukao oko 10 milijuna kuna.
Sredstva je izvlačio, prema tvrdnjama istražitelja, odobravajući plaćanja fiktivnih računa i iz stečaja nekad moćnog Generalturista. Sumnja se da je tijekom tog stečaja odobrio neosnovane isplate u iznosu od oko milijun i pol kuna, dok je Hyundai auto Zagreb, čiji je stečaj također vodio, navodno oštetio za oko 250 tisuća kuna.
Među oštećenim firmama čiji je stečaj vodio sudac Kovačić bila je i građevinska kompanija Tempo. Iz njezine stečajne mase, uvjereni su istražitelji, Kovačić je uz pomoć stečajne upraviteljice Ive Petanjek, nezakonito izvukao oko sedam milijuna kuna.
Na popisu oštećenih tvrtki, kako neslužbeno doznajemo, nalaze se još Kutina-Kristal, Komunalac-Hrvatska Dubica, Srce-Gvozd, Ekosant, Brodoremont, Proizvodnja-Regeneracija, Adriatic jahte, Biro-form, NIK d.o.o., Pamučna predionica Glina, Zavod za poslovna istraživanja, Slavijatrans d.d., TVIM, Emporion plus….
Iz njih je, kako proizlazi iz podataka do kojih su došli poreznici, policija i USKOK, Kovačić izvlačio iznose između 85 i 800 tisuća kuna.
Ukupno su oštećene 23 tvrtke u stečaju, šest dioničkih društava i 17 d.o.o., odnosno tvrtki s ograničenom odgovornošću.
Kovačić je dugo godina bio sudac Trgovačkog suda u Sisku, jedno vrijeme i predsjednik suda, da bi 2011., kada je ukinut taj sud u Sisku, on postao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu gdje je radio do uhićenja.
USKOK optužnicom I. okr. Mihaelu Kovačiću stavlja na teret da je u razdoblju od 1. srpnja 2008. do 17. veljače 2021. u Zagrebu i Sisku, kao predsjednik i sudac Trgovačkog suda u Sisku, a potom sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, zajedno s dvoje stečajnih upravitelja (III. i IV. okr. Iva i Branko Petanjek) i još devet okrivljenika (II. okr., V. do VII. okr., IX. do XIII. okr.), protivno cilju stečajnog postupka odnosno dužnostima stečajnog suca, koristio svoje ovlaštenje da kao stečajni sudac odobrava isplate novčanih sredstava vjerovnicima te je u stečajnim postupcima kojima je bio zadužen, uz pomoć njegove stručne suradnice te voditeljice Ureda predsjednika Trgovačkog suda u Sisku, a potom upraviteljice Zajedničke pisarnice Trgovačkog suda u Zagrebu (II. okr. Aleksandra Mažić), sačinjavao zaključke i naloge kojima se računovodstvu trgovačkog suda odnosno javnim bilježnicima nalaže prijenos sredstava stečajnih dužnika s računa sudskog ili javnobilježničkih depozita na njegove privatne bankovne račune kao i na račune II. do V. okr., VII. okr. i IX. do XIII. okr. te na račune većeg broja s njima povezanih fizičkih i pravnih osoba uz korištenje lažnih identiteta. Pritom su V. i VI. okr. preuzele funkcije odgovornih osoba trgovačkih društava čiji su bankovni računi korišteni radi primitka neosnovanih isplata iz imovine stečajnih dužnika dok su V. i VII. okr. te IX. do XIII. okr. davali brojeve svojih osobnih bankovnih računa i na iste primali neosnovane isplate na teret stečajnih dužnika, sve radi disperzije takvih isplata na veći broj računa kako bi osigurali kontinuitet uzimanja novca i umanjili mogućnost uočavanja nedopuštenih aktivnosti.
Također se III. i IV. okr. terete da su kao stečajni upravitelji u većem broju stečajnih postupaka koristili svoja ovlaštenja raspolaganja sredstvima na bankovnim računima stečajnih dužnika, ali ne radi isplate stvarnih vjerovnika i pokrivanja stvarnih troškova stečajnog postupka, već su ta sredstva doznačavali na račune javnobilježničkih depozita radi daljnje razdiobe u zajedničku protupravnu korist ili su neposredno s računa stečajnih dužnika nalagali isplate u korist privatnih računa I. do XIII. okr. i s njima povezanih pravnih i fizičkih osoba.
Na opisani način su okrivljenici te s njima povezane pravne i fizičke osobe ostvarili protupravnu imovinsku korist od najmanje 3.094.337,20 eura, dok su stečajni dužnici oštećeni za najmanje 3.540.848,68 eura. Takvim postupanjem je u osobnu korist I. okr. Mihaelu Kovačiću isplaćeno najmanje 573.156,36 eura, dok je u korist preostalih okrivljenika i s njima povezanih pravnih i fizičkih osoba isplaćeno ukupno najmanje 2.521.180,84 eura.
Od tog iznosa je 1.413.251,54 eura isplaćeno u korist sedam društava koja su osnovana, preuzeta ili korištena kako bi se isplatama preko njihovih računa prikrilo nezakonito porijeklo novčanih sredstava nezakonito isplaćenih na teret imovine stečajnih dužnika. Od lipnja 2009. do veljače 2021. godine, I., II., IV., V., VI., VIII. i X. okrivljenici su sudjelovali u prijenosu tih sredstva među računima uključenih društava, ista su ulagali u kupnju nekretnina koje su potom prenosili u korist povezanih pravnih osoba, kao i u kupnju vozila i vrijednosnica radi ostvarenja dobiti te su od tako nezakonito doznačenih i ulaganjima uvećanih sredstava isplaćivali pozajmice sebi i s njima povezanim osobama.
Nadalje se I. okr. tereti da je, od 23. studenoga 2015. do 12. veljače 2021. u Zagrebu i Zadru, zajedno s IV. okr. stečajnom upraviteljicom, u jednom stečajnom postupku prikrio vjerovnicima podatak o kontinuiranim priljevima novca na račun stečajnog dužnika te je potom ta sredstva zajedno s IV. okr. razdijelio među fizičkim i pravnim osobama s kojima su osobno povezani. Također je IV. okr. jednako postupila u još jednom stečajnom postupku te jednom postupku likvidacije. Na opisani način su pribavili protupravnu imovinsku korist i oštetili jednog stečajnog dužnika za najmanje 762.476,98 eura, drugog stečajnog dužnika za 153.958,46 eura, društvo u likvidaciji za 233.693,99 eura te stečajnu masu jednog društva za 27.247,69 eura.
Osim toga se I. okr. kao stečajni sudac u postupku nad stečajnim dužnikom te III. okr. kao stečajni upravitelj istog dužnika i V. okr. kao odgovorna osoba trgovačkog društva terete da su se, od 10. lipnja 2014. do 2. siječnja 2020., svi znajući da I. okr. ima stvarnu kontrolu nad imovinom i novčanim tijekovima koji se odvijaju preko računa tog društva zbog čega ono ne može biti kupac na javnoj dražbi u stečajnom postupku kojeg provodi I. okr., dogovorili da će poduzeti radnje kako bi I. okr. za svog sina (VIII. okr. Patrik Kovačić) stekao stan u vlasništvu stečajnog dužnika. Tako je protivno Ovršnom zakonu dopustio sudjelovanje društva kojim je stvarno upravljao i to bez da je isto uplatilo jamčevinu, a potom mu je dražbovanu nekretninu dosudio iako nije uplaćena kupovnina. Tako je bez ulaganja vlastitih sredstava stekao nekretninu stečajnog dužnika u vrijednosti od najmanje 26.677,28 eura. Pritom je, kako bi namirio razlučnog vjerovnika, u korist sudskog depozita prenio sredstva drugog stečajnog dužnika te iz njih isplatio razlučnog vjerovnika.
