U utorak, 17. veljače, od 19 sati u Domu INA Rafinerije održat će se humanitarni koncert “Ruka solidarnosti” kojeg organizira Kulturni centar pri Veleposlanstvu Islamske republike Iran i Dobrotvorno društvo “Merhamet – Crveni polumjesec” Sisak. Prije koncerta, od 18 sati, bit će otvorena izložba iranskih umjetnika Parviz Nazarija, Mehdi Hodopanaha i Alimohamad Šeikija. Bit će demonstirana i izrada tradicijskih umjetnina.
Na koncertu nastupaju Glazbena skupina “Ney Davood” iz Irana, BKUD NUR Sisak, Folklorni ansambl “Ivan Goran Kovačić” Sisak te klape Kolapjani i Kolapjanke.
Ulaz je besplatan, a skupljat će se dobrovoljni prilozi za rad Dobrotvornog društva “Merhamet – Crveni polumjesec” Sisak. Pokrovitelj je koncerta Grad Sisak.
UMJETNOST
Iranci, zahvaljujući njihovom duhu i ne baš prijateljskoj okolini, bili su tolerantni i slobodoumni. Kada su se susretali s idejama, znanostima i zanatima drugih nacija, Iranci su ih bili u stanju razraditi i unaprijediti uz pomoć svoje bogate kulturne pozadine. Nijedno polje iranske civilizacije nije bilo toliko utjecajno niti bolje poznato od perzijske umjetnosti koja je u okvirima vjekovne tradicije dala umjetnička remek-djela svjetske slave. Od granica istočne Azije do Španjolske i Francuske, njena veličina je priznata pa danas svaki ugledni muzej sadrži više primjeraka te umjetnosti. Postoji oko 320 iranskih vrsta umjetničkog obrta, neki od njih imaju 9000 godina povijesne pozadine, te su stoga u Iranu nastala mnoga djela perzijske umjetnosti.
KALIGRAFIJA (KHOSH NEVISI) je, nakon pojave islama, bila umjetnost kojom je napisan Kuran (božanska knjiga Islama). U predislamsko doba nije bilo znakova kaligrafije, niti u Iranu niti u drugim kulturnim i civiliziranim zemljama. Pisci Kur’ana trudili su se napisati ga što je ljepše moguće, stoga je to bila prekretnica i rođenje kaligrafije. Prva slova korištena u pisanju Kur’ana zvala su se „kosi naskh“ (Hejazi), a druga su nazvana „Kufi slova“. Islam smatra kaligrafiju jednom od izvanrednih umjetnosti i kaligrafija Kur’ana je superiorna svim drugim stvarima svijeta koje netko može zamisliti.
MINIJATURA I ILUMINACIJA (NEGARGARI I TAZHIB) Iransko slikarstvo označava jednu vrstu slikarstva koja se pojavila tijekom stoljeća u zemlji Iran. Ovaj tip slikarstva, od strane zapadnih istraživača i znanstvenika nazvan je minijatura. Iransko slikarstvo smatralo se praktičnom umjetnošću među djelima olovkom, a postoje odsjeci različitih škola u ovom načinu slikarstva kao iluminacija, Tašir, ili ukrašavanje (slike životinja i cvijeća među kaligrafijom).
DEKORATIVNI METALNI TOKARSKI RADOVI (MOSHABBAK-E FELEZ) su među svim tradicionalnim umjetnostima posebno pozicionirani. Umjetnici tokare drvo, metal, dajući teškom materijalu vrijeme da olakša i odvoji se od materijala i prirodnih zakona i također omogućavajući da materijal bude dovoljno čist za promatranje ekstrema, tajni, koncepata i značenja umjesto da je predebeo za opažanje onoga izvan. Danas možemo vidjeti tokarene uzorke u vratima, propovjedaonicama, svetištima, džamijama i zemljano posuđe koje su umjetnici izrađivali svojim posebnim vještinama.
O UMJETNICIMA
PARVIZ NAZARI je rođen 1941 g. u Abharu. Samouki je umjetnik u tehnici Mošabak-e Felez. Sudjelovao je na mnogim izložbama u I.R. Iranu i u drugim zemljama. Osvojio je prestižnu nagradu na međunarodnom festivalu Kur’ana u Teheranu. Nositelj je i prestižne nagrade Festivala obrtnika.
MEHDI KHODAPANAH je rođen 1966 g. u Teheranu. Diplomirao je kaligrafsku znanost na fakultetu u Teheranu i aktivan je član kaligrafskog društva i društva minijaturista. Direktor je na privatnom koledžu Bahar za kaligrafiju i minijature. Osvojio je brojne nagrade među kojima su i prve nagrade u kategoriji kaligrafije 1991.,1992. i 1993. godine. Proglašen je najboljim umjetnikom na Festivalu umjetnika 2004. godine. Sudjelovao je na preko 90 izložbi u Iranu i na 9 u inozemstvu.
ALIMOHAMAD SHEIKHI je rođen 1954. g. u Teheranu. Završio je studij slikarstva na Fakultetu likovnih umjetnosti u Teheranu. Obnašao je mnoge dužnosti, pa je bio predavač i kulturni stručnjak Shahid Rajaii Sveučilišta, učitelj na muškoj akademiji likovnih umjetnosti, direktor umjetničke škole Ayatollah Koddoosi i direktor muzeja mučenika. Sudjelovao je na mnogim izložbama od kojih se posebno ističu 8 grupnih i 11 samostalnih. Dobitnik je brojnih prvih nagrada na raznim umjetničkim festivalima.
FOLKLOR
Kao svaka drevna civilizacija, tako i iranska posjeduje nekoliko folklornih tradicija. Uz uobičajenu kulturu, iranski folklor na zadivljujući način prožet je narodnim pjesmama i poemama, starim predajama, natprirodnim vjerovanjima, mitovima i legendama, predajama o smrti, rođenju, vjenčanju, vremenskim pojavama, igrama, izrekama, zabavom i tsl., s određenim različitostima, ovisno o mjestu, ali u svakom slučaju sličnim korijenima. Iako ova tradicija nije u cijelosti sačuvana, neki običaji su se zadržali i u uskoj su vezi s religijskim vjerovanjima naroda. Iranska glazba je prije svega osobna, intimna i spontana.
Iranci su veliki zaljubljenici u glazbu te su tijekom dvadeset i pet stoljeća pisane povijesti ne samo razvili vlastitu vrlo specifičnu glazbu, već su i neki njihovi muzički instrumenti, prototipi modernih muzičkih instrumenata današnjice. Uz vokalnu pratnju, imat ćemo priliku čuti kako zvuče neki od iranskih tradicionalnih instrumenata:
– tar (dugovrati, iranski instrument sa šest žica. Riječ tar znači “žica” na perzijskom jeziku. Tijelo je izrezbareno iz dudovog drva u obliku dvostruke zdjele, s tankom membranom od rastegnute janjeće kože koja prekriva vrh. Ima tri para žica, prva dva od čelika, a treći od bakra);
– setar (perzijski muzički instrument. Dolazi od riječi seh (tri) i tār (žica). Izrađen je od tankog dudovog drva, te ima 24 ili 26 pomičnih pragova. Zbog svoje delikatnosti i intimne zvučnosti, setar je preferirani instrument Sufi mistika, tako da ima poseban, duhovan smisao.);
– tombak ili tarabuka, (bubanj u obliku pehara, izrezbaren iz jednog komada dudovog drva, ili lakih metala, visine oko 43 cm te promjera oko 28cm. Zatvoren je kozjom ili ovčjom kožom. Jedini je udarački instrument na svijetu koji se može u potpunosti svirati sa svim prstima obje ruke.);
– santur (perzijski muzički instrument, a dolazi od riječi san (sto) i tūr (žica). Spada u familiju cimbala. Svira se udaraljkama, a trapezoidnog je oblika, kutije obično izrađene od orahovog ili nekog drugog egzotičnog (palisandrovina) drveta.);
– nej (frula od trske sa pet rupa s gornje i jednom rupom za palac s donje strane leđa. Nej ima raspon od dvije i pol oktave. Na vrhu se nalazi mjedeni cilindar koji je usidren u maleni razmak između gornjih inciziva od igrača.)
O ANSAMBLU
NEY DAVOOD je iranski glazbeni ansambl, osnovan kao rezultat dugog prijateljstva i suradnje njegovih osnivača. Skupina je spajanjem autentične glazbe s prijateljstvom, međusobnim povjerenjem i uvažavanjem članova ansambla dobila na svojoj originalnosti i ljepoti. Upravo zahvaljujući tome, ljepota njihove izvedbe pronalazi put do slušatelja. Nakon nekoliko godina suradnje, zajedničkih nastupa i snimanja, članovi skupine odlučuju osnovati ansambl predstavljajući sebe i svoju umjetnost putem naziva „Davidova frula“ koji je u najužoj vezi sa starim iranskim umjetničkim naslijeđem koje nastoje prenijeti.
ALI RANJBAR je pjevač ansambla Nej David. Rođen je 1976. g. u Isfahanu. Vrstan je svirač setara i tombaka. Osvojio je nagradu na Fadžr festivalu u Iranu. Profesor je na Umjetničkom i glazbenom institutu i suradnik iranskog nacionalnog radija.
MOHAMMAD ALI KARIMI je rođen 1974. g. u Isfahanu. Svira tombak i daf. Glazbom se počeo baviti već u ranoj mladosti. Aktivno svira nekoliko instrumenata. Sudjelovao je na internacionalnom Fadžr festivalu u Iranu. Magistrirao je iz područja umjetnosti.
AHMED REZA KARIMI je rođen 1981. g. u Isfahanu. Svira kamančeh. Glazbeno obrazovanje je počeo stjecati 1997. godine u klasi profesora Kamkara. Diplomirao je računarstvo.
MOHAMMAD KARIMI je rođen 1986. g. u Isfahanu. Svira nej. Glazbeno obrazovanje započeo je 1999 godine. Profesor je glazbe na glazbenoj akademiji u Isfahanu. Sudionik je Fadžr festivala.
ALIREZA EMAMI je rođen 1977. g. u Isfahanu. Svira santur. Glazbenu naobrazbu stekao je kod profesora Kamkara. Danas je profesor glazbe na institutu u Isfahanu. Održao je mnogo koncerata kao član ansambla i kao solo glazbenik. Diplomirao je kemiju.
HAMID REZA KARIMI je rođen 1976. g. u Isfahanu. Osim što svira tar, ujedno je i vođa ansambla. Glazbom se počeo baviti 1990. godine. Direktor je glazbenog koledža u Isfahanu. Sudjelovao je na mnogobrojnim glazbenim festivalima. Diplomirao je perzijsku književnost i magistrirao iz područja povijesti.
