Sisak – u zamci prostornih planova – 3. dio
Područje Južne industrijske zone u Sisku desetljećima je bilo sinonim za rad, masovnu proizvodnju i gospodarski ponos. Izgrađena na temeljima nekadašnjeg metalurškog diva, Sisačke željezare, ovdje je radilo tisuće ljudi, a otpad koji je tamo nastajao tretirao se isključivo kao sirovina za novu proizvodnju.
Prostorni planovi tog područja dopustili su obradu otpada isključivo zato što je Željezara sekundarne sirovine i nusproizvode reciklirala ili zbrinjavala unutar vlastitog proizvodnog procesa, dok im to nikada nije bio primarni posao. Međutim, od 90-ih godina privatne tvrtke koriste taj naslijeđeni pravni okvir prostornih planova kako bi zonu pretvorile u komercijalni depo otpada, što je dovelo do ekstremne koncentracije takvih tvrtki na sisačkom području.
Zbog toga se od 90-ih vizura i namjena južne industrijske zone dramatično mijenja. Umjesto naprednih tehnologija, zonom sve više dominiraju bageri, kamioni s oznakama za otpad i tone nakupljenih materijala. Ova transformacija nije se dogodila slučajno. Ona je izravna posljedica zadržavanja starih prostornih planova, krive razvojne politike Grada Siska, ali i sustavnog, administrativnog odricanja Grada od prava da uopće odlučuje što će se na sisačkoj zemlji graditi.
Najčvršći dokaz o tome kako je lokalna vlast svjesno kapitulirala pred industrijom otpada i teškom preradom leži u javnim natječajima za prodaju gradskog zemljišta u Južnoj zoni. Usporedba službenih dokumenata iz 2020. i 2023. godine razotkriva neshvatljiv zaokret u upravljanju gradskom imovinom:
• Model iz 2020. godine (Cijena + Namjena): Kada je tadašnja gradonačelnica Kristina Ikić Baniček krajem 2020. godine raspisala natječaj za prodaju velike čestice (k.č. br. 1808/1 – šuma Metaval, površine 132.059 m²), Grad je u uvjetima prodaje, uz samu cijenu, izrijekom tražio “namjenu” – odnosno detaljni opis proizvodnog procesa potencijalnog kupca. Namjena je tada bila izravni kriterij za izbor najpovoljnijeg ponuditelja.
• Model iz 2023. godine (Samo novac): U lipnju 2023. godine bivše gradonačelnica raspisuje novi natječaj za prodaju nekretnina u istoj industrijskoj zoni. Međutim, u uvjetima ovog natječaja zahtjev za namjenom potpuno je izbrisan. Od ponuditelja se više nije tražio opis procesa, kapaciteta niti ekološkog utjecaja. Jedini i isključivi kriterij za odabir postao je – iznos ponuđene cijene.
Prelaskom s modela “cijena + namjena” na model “samo cijena”, gradska administracija je otvorila vrata onome tko da najviše novca potpuno zanemarivši proizvodnu i industrijsku povijest Južne industrijske zone. Rezultat? Zemlju kupuju tvrtke koje se bave otpadom i Renaissance Real Estate za potrebe buduće mega klaonice pilića i bioplinskog postrojenja.
Koliko su tvrtke koje se bave otpadom“okupirale“ nekoć industrijsku proizvodnu zonu pokazuje pogled u službeni očevidnik važećih dozvola za gospodarenje otpadom (ReDGO). Pravna špranca je jasna: temeljem Zakona dozvole za neopasni otpad potpisuje i izdaje nadležno upravno tijelo u Sisačko-moslavačkoj županiji, dok one za opasni otpad stižu s potpisom Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT).
U i oko Južne industrijske zone, registar tvrtki s aktivnim dozvolama izgleda ovako:
• CIOS Grupa / CE-ZA-R (Centar za reciklažu d.o.o.): Posjeduju aktivno rješenje i dopunu dozvole Županije za gospodarenje neopasnim otpadom s rokom valjanosti do 2034. godine.
• MC ČIŠĆENJE d.o.o.: Ovaj operater drži aktivnu županijsku dozvolu za neopasni otpad. Međutim, Ministarstvo (MZOZT) im je nedavno izdalo (produžilo) desetogodišnju dozvolu za opasni otpad na lokaciji u vlasništvu Kemokopa, gdje uz Kemokop i njih opasni otpad obrađuje i Remondis Medison.
• LA CISA EAST EUROPE d.o.o.: Tvrtka koja pruža logističke usluge unutar teške industrije i obrade za ABS Sisak. Posjeduje važeću dozvolu za gospodarenje otpadom koju je izdala Županija 4. svibnja 2023. godine, s dugoročnim rokom valjanosti do 2033. godine.
• Još dvije tvrtke iz CIOS gruep – DEPOS d.o.o. i CIAL d.o.o.: Operateri koji su također osigurali desetogodišnje županijske dozvole za zbrinjavanje otpada u zoni.
• 3 MP RECIKLIRANJE d.o.o.: Tvrtka iz Petrinje s dozvolom za neopasni otpad na lokaciji čestice 1841/7 unutar Južne industrijske zone. Najalarmantnija činjenica jest da se ova lokacija nalazi na svega 200 metara udaljenosti od novoizgrađenog Doma za starije osobe. Iako na toj parceli za sada nema ništa, sama činjenica da postoji dozvola za otpad za područje tik uz dom za umirovljenike, čija populacija predstavlja kronične bolesnike, svjedoči o potpunom urbanističkom kaosu.
Iza nekih operatera koji su u međuvremenu napustili zonu ili propali ostao je pravni nered i repovi:
• RIJEKATANK d.o.o.: Tvrtka za ekologiju i zaštitu okoliša imala je osiguranu županijsku dozvolu iz rujna 2022. s rokom do 2032. godine za nedaleku Proizvodno-poslovnu zonu Novo Pračno. U međuvremenu su svoje aktivnosti preselili na lokaciju u Novom Selu Palanječkom.
• I.G.K. RECIKLAŽA d.o.o.: Tvrtka nema aktivnu dozvolu za otpad, ali i dalje u svom posjedu drži zemljište unutar zone na kojem se nekoć odlagao otpad.
• Royal Media: Tvrtka koja je također operirala na ovom području, no nakon požara njihove hale i, priej toga, niza inspekcijskih psotupaka, u međuvremenu je izgubila dozvolu i završila u stečaju.
• HAGO RECIKLAŽA d.o.o. u stečaju: Dozvole više nema, ali posjeduje česticu 2695/3. Radi se o zemlji na kojoj se u prošlosti nelegalno odlagao sumnjivi otpad, a koju stečajna upraviteljica sada grčevito nastoji prodati.
Koliko su zapravo poslvone zone Siska bile prepuštene stihiji pokazuju i službene internetske stranice Grada Siska namijenjene investitorima (sisak.hr/investitori/) koje izgledaju kao da su prepuštene zaboravu. Grad tamo i dalje javno reklamira Južnu industrijsku zonu kao prostor s “13 dostupnih parcela na 32,8 hektara”, svjesno ignorirajući činjenicu da je dio tih parcela odavno rasprodan i privatnim operaterima otpada.
Što je još apsurdnije, na tim istim stranicama i dalje stoji podatak kako je investitorima na raspolaganju “oko 7000 radno sposobnih i nezaposlenih osoba koje mogu odmah početi s radom”. Ta zastarjela, potpuno nerealna brojka postala je prvorazredan javni gaf kada su u Sisak stigli ukrajinski investitori (MHP grupa) s planom za gradnju megafarme. Pripremajući projekt preko tvrtke Renaissance Real Estate, Ukrajinci su se doslovno u svojim javnim istupima pozivali na ove službene gradske podatke o tisućama nezaposlenih radnika, nesvjesni da je stvarna situacija na sisačkom tržištu rada danas posve drukčija. Grad ne samo da ne mari kome prodaje djedovinu, nego nije sposoban ni ažurirati osnovnu gospodarsku kartu.
Projekt “Sinergija”: CIOS-ovo životno djelo od 155 milijuna eura
Dok lokalna javnost negoduje, sisačka Južna zona postaje epicentar najvećeg ekološko-energetskog projekta u državi. Kako je za tjednik Nacional potvrdio predsjednik Uprave C.I.O.S. Grupe, Raphael Clemens Barth, ova grupacija u vlasništvu moćnog poduzetnika Petra Pripuza upravo u Sisku gradi prvu privatnu energanu na gorivi otpad proizveden iz komunalnog otpada i biomasu u Hrvatskoj. Javna rasprava za ovaj projekt je provedena još 2021. godine nakon čega je CIOS ishodio sve potrebne papire i dozvole.
Riječ o investiciji teškoj više od 155 milijuna eura, koju Pripuz smatra svojim “životnim djelom”. Ekonomski i tehnološki argumenti C.I.O.S.-a su jasni: njihove članice godišnje proizvedu 150 tisuća tona nereciklabilnog gorivog otpada (SRF – Solid Recovered Fuel), koji nastaje nakon mehaničko-biološke obrade i izdvajanja korisnih sirovina. Oni pojašnjavaju kako, umjesto da Hrvatska, kao dosad, plaća austrijskim energanama i cementarama oko 200 eura po toni da preuzmu to “smeće” – što državu na razini 700 tisuća tona ukupnog SRF-a košta 140 milijuna eura godišnje – taj će se potencijal spaljivati u Sisku. Postrojenje bi godišnje trebalo proizvoditi 20 megavata električne energije i 10 megavata toplinske energije.
Izvori bliski grupaciji opravdavaju projekt tezom da Europa ima 504 takve energane (poput onih u centrima Beča i Amsterdama) te da jedna kuća koja se grije na drva ispušta više štetnih plinova od modernog postrojenja s rigoroznim filterima. Prije ulaska u samu energanu, otpad bi išao u pogon za obradu gdje se izdvaja sav koristan i eventualni opasni otpad (čije je jedino rješenje i dalje izvoz u europska postrojenja). Dok menadžment govori o zatvaranju kruga cirkularne ekonomije, sisačka javnost i ekološke udruge projekt vide isključivo kao pretvaranje Siska u spalionicu za otpad koji nitko drugi u državi ne želi u svom dvorištu.
Nakon što je projekt gotovo tri godine stajao blokiran jer HEP nije utvrdio cijenu priključenja, HERA donosi ove godine Odluku o iznosu jedinične naknade za priključenje na visoki napon. U svibnju 2026. nositelj projekta dobiva podatke o prijenosnoj mreži, a izrada ključnog Elaborata o tehničkom rješenju priključka (EOTRP) dovršava se upravo početkom listopada 2026. godine. Put za građevinske strojeve pravno je potpuno čist.
Ulazak države na scenu: Zašto se Vlada baš sada zanima za Sisak?
Uz Grad Sisak značajan dio zemljišta, koji vuče korijene još iz vremena Hrvatskog fonda za privatizaciju, i dalje drži država. I upravo tu se događa najnoviji zaplet. Vlada RH je u svoj Godišnji plan upravljanja nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske za 2026. godinu unijela upravo sisačku Južnu zonu. Država je usvojila operativni dokument kojim operacionalizira desetogodišnju strategiju i izdvojila 8 apsolutnih prioriteta u cijeloj Republici Hrvatskoj. Tako se, uz bok elitnim turističkim lokacijama u Zadru, Korčuli i Puli, pod točkom 4. našlo „ Zemljište nekadašnje Valjaonice cijevi Sisak“.
Kako piše u Godišnjem planu, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) osniva sada posebne projektne timove kojem je cilj “očistiti” papire, definirati točne gabarite i pripremiti nekretninu za konačnu aktivaciju – bilo kroz prodaju, pravo građenja ili dugoročni zakup.
Hoće li država iskoristiti svoj „projektni tim“ kako bi u Sisak napokon dovela čiste, moderne industrije, ili će ubrzanim čišćenjem papira samo logistički zaokružiti i servirati preostali prostor carstvu otpada koje već drže okolicu u šaci?
Dok javnost raspravlja o novim parcelama, državnim timovima i ekološkim dozvolama, stvarna nova tiha kapitulacija sisačke proizvodnje dogodila se prije svega nekoliko mjeseci. U potezu koji je prošao ispod radara šire javnosti, C.I.O.S. Grupa je kupila Novu hladnu preradu.
Ova najnovija akvizicija nije tek puka kupnja nekretnine. Hladna prerada bila je tehnološki vrhunac nekadašnje Željezare, pogon izgrađen za finalizaciju i stvaranje visoke dodane vrijednosti, prostor koji je po svim urbanističkim i logističkim predispozicijama mogao biti osnova neke reindustrijalizacije Siska. Kupnjom ovog kompleksa od strane najvećeg operatera otpada, Južna industrijska zona trajno je izgubila veliki potencijalni prostor za stvarnu proizvodnju.
U Južnoj zoni proizvodnje je svakim danom sve manje, novog prostora za nju više gotovo i nema, a transformacija iz zone proizvodnje u zonu otpada ovime je, čini se, uspješno prošla još jednu fazu. U Južnoj industrijskoj zoni Gradu je danas ostalo malo prostora za značajnu promjenu sadašnjeg stanja.
Autor: Danijel Prerad
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
(Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za medije temeljem Programa poticanja novinarske izvrsnosti)
