Mladi stočar iz općine Dvor, kandidat za Skupštinu Hrvatske poljoprivredne komore, 30-godišnji Dejan Tomašević, već deset godina vodi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo s oko 200 ovaca i nasadom aronije. OPG je naslijedio od oca, uz kojeg je od malih nogu učio sve o radu na selu i brizi za životinje.
Po struci sveučilišni magistar ekonomije, a po pozivu poljoprivrednik, Dejan je svjesno odabrao život izvan velikog grada, iako su mu se kao mladom čovjeku s diplomom nudile brojne druge prilike. Ljubav prema selu, radu sa životinjama i želja da živi od vlastitih ruku presudile su.
U razgovoru za naš medij govori o izazovima stočarstva u Sisačko-moslavačkoj županiji, položaju mladih poljoprivrednika te potrebi za snažnijim povezivanjem proizvođača i institucija.
Dejane, dolazite iz ruralnog dijela Sisačko-moslavačke županije. Kako danas izgleda stvarnost poljoprivrede na terenu?
Poljoprivreda kod nas ima ogroman potencijal, ali i niz duboko ukorijenjenih problema. Naša županija raspolaže velikim poljoprivrednim površinama i snažnom tradicijom stočarstva, no suočavamo se s depopulacijom, starenjem proizvođača i kroničnim nedostatkom radne snage.
U svakodnevnom radu na farmi vidim koliko je teško održati proizvodnju bez stabilnih otkupnih cijena, uz visoke ulazne troškove i često nepredvidive administrativne zahtjeve. Posebno je izazovno stočarima. Cijene hrane rastu, tržište je nestabilno, a mali proizvođači teško dolaze do ozbiljnijih kupaca.
Istovremeno, postoje mladi ljudi koji razmišljaju o povratku ili ostanku na selu, ali često nemaju dovoljno jasne uvjete ni podršku da taj korak naprave. Imamo zemlju koja se može staviti u funkciju i ljude koji se žele baviti poljoprivredom, ali ih treba aktivno motivirati i zadržati. Ono što nam nedostaje su bolja organizacija, manje administracije, više suradnje te jasna strategija razvoja poljoprivrede, na lokalnoj i nacionalnoj razini.
Nositelj ste OPG-a već deset godina, a uz to imate i ekonomsko obrazovanje. Što smatrate ključnim problemima, ali i prilikama za mlade u poljoprivredi?
OPG sam naslijedio od oca, a praktički sam od rođenja bio uz njega na selu. Naučio me da se rezultati ne dobivaju preko noći, nego upornim radom. Iako sam rođen i školovan u Zagrebu i imao mogućnost ostati u gradu, srce me uvijek vuklo na selo. Životinje, zemlja i osjećaj da stvaraš nešto svoje nemaju zamjenu.
Mladi danas nisu nužno nesigurni, često su hrabri, spremni riskirati i otvoreni prema novim idejama. Ali im nedostaje podrška. Trebaju jasna pravila, lakši pristup zemlji i financijama te osjećaj da ih sustav vidi i uvažava. Imamo mjere i poticaje, ali nedostaju kvalitetnija komunikacija s institucijama te jednostavniji administrativni okvir koji poljoprivrednicima omogućuje da se bave više proizvodnjom, a manje papirologijom.
Prilika ima mnogo: digitalizacija, ekološka proizvodnja, kratki lanci opskrbe te sve veća potražnja kupaca za domaćim proizvodima. No da bi mladi ostali na selu, moramo im omogućiti konkretne uvjete za rad. Također, važno je jačati zajedništvo među poljoprivrednicima. Smatram da udruživanje nije slabost, nego nužnost ako želimo konkurirati na tržištu.
Uoči izbora za Skupštinu Hrvatske poljoprivredne komore često se govori o potrebi za promjenama. Što biste vi željeli vidjeti drugačije?
Hrvatska poljoprivredna komora mora biti snažniji i konkretniji glas proizvođača, posebno malih i srednjih OPG-ova koji čine okosnicu domaće poljoprivrede. Potrebno je Komoru približiti poljoprivrednicima tako da je dožive kao stvarnu podršku i dodatnu polugu u ostvarivanju svojih interesa. Volio bih da Komora bude mjesto stvarne razmjene iskustava s terena, gdje se mladima daje prostor i gdje se aktivno radi na konkretnim rješenjima koja povećavaju konkurentnost domaće proizvodnje.
Svoj doprinos vidim kroz kombinaciju praktičnog iskustva i ekonomskog znanja – od jačanja informiranosti poljoprivrednika, preko poticanja inovacija i modernizacije, do boljeg povezivanja proizvođača unutar županije i šire.
Ako želimo održivu poljoprivredu, moramo razmišljati dugoročno. To znači ulagati u mlade, poticati tržišno održive modele proizvodnje i vratiti povjerenje poljoprivrednika u sustav. Bez ljudi na selu nema ni hrane, a bez hrane nema ni sigurnosti.
Sponzorirani tekst
