O ovakvim stvarima treba pripovjedati i treba se sjećati, kako se one ne bi ponovile. Danas je ovdje trebalo biti više djece, više mladih. Stariji znaju što se ovdje događalo, no mladi bi o tome trebali naučiti, rekao je u subotu u Sisku poznati filmski producent i počasni predsjednik udruge Festivala židovskog filma Branko Lustig na komemoraciji za žrtve ustaškog logora za djecu koji je radio od kolovoza 1942. do siječnja 1943. godine. I Lustig je kao dijete, desetogodišnjak, završio u logoru – Auschwitzu.
Logor u Sisku formiran je kao “Prihvatilište za djecu izbjeglica” i nalazio se na nekoliko lokacija diljem grada. U njemu je evidentiran, u tih nekoliko mjeseci postojanja, boravak 6693 srpskih dječaka i djevojčica s Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije. Nekima su roditelji završili u Jasenovcu gdje su ubijeni, a nekima na prisilnom radu u Njemačkoj. U logoru su djeca, starosti od tek nekoliko mjeseci do mlađih tinejdžera, ležala na hladnoći bez kreveta i pokrivača uz iznimno slabe obroke. Umirali su od gladi i bolesti. Sisački mrtvozornik dr. David Egić službeno je zabilježio smrt 1152 djece, koja su pokopana u Sisku, a kasnija evidencija Ante Dumbovića utvrdila je smrt 1630 mališana.
Parastos za stradale služio je epsikop slavonski Jovan koji je istaknuo kako se uz žrtve treba i prisjećati onih koji su se borili protiv toga zla i 1945. izvojevali pobjedu nad tim zlom.
Na komemoraciji je bio i saborski zastupnik Milorad Pupovac.
„Koja je to ideja države i kava je to ideja države u kojoj se može ubijati djecu? Razdvajati ju od roditelja i pustiti da skapaju od gladi ili bolesti? Bilo je to povijesno posrnuće onih koji su to činili, onih koji su u to vjerovali i onih koji su sve to omogućili. Dugujemo zahvalnost onima koji se ni u takvim okolnostima nisu mirili s idejom da djecu treba ubijati, a to su Diana Budisavljević i njeni suradnici te drugi koji su pomagali djeci u logoru. Ti ljudi su 1941. i 1942. godine izlagali sebe i svoje obitelji velikim rizicima kako bi pomogli mališanima. Ti ljudi trebaju imati mjesta u školskim udžbenicima i spomenike, a sjećanja na ovakva zla trebaju biti, ne samo u djelima Lustiga i sličnih, nego u školama“ – rekao je M. Pupovac.
Postupcima pojedinih Siščana i Zagrepčana, predvođenih spomenutom Dianom Budisavljević, spašeni su životi više od tisuće djece. Kako su neka djeca prilikom odvođenja u logor bila premalena da zapamte svoja imena mnoga su nakon rata teško saznavala svoj pravi identitet, obitelji su godinama spajanje, a neka su nastavila živjeti u obiteljima koja su ih udomila.















