Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
Bitno je baciti kost.
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je promijeniti mjesto i nametnut uvjete. Kuda i kako da ode?(M. Selimović)
Jedan moj prijatelj kad god citiram Mešu veli kako tako govore gubitnici. No, i sad kad to čitam meni to nema veze s opravdanjima bilo koje vrste, ali ima jako puno sa stilom života.
Kroz život, kakav god bio, imamo mogućnost izbora, samo su rijetki oni koji dobro biraju a još rijeđi oni koji prepoznaju takvu mogućnost. Neki dan na pitanje; Di si, šta ima?Odgovorih; Nigdje, nema ništa ! Kako nema? Tako, eto nema! Pa jesi li „vani ili unutra“? Ako pitaš jesam li u radnom odnosu ili nisam, onda je odgovor; Da u radnom sam odnosu, no nikako mojom zaslugom. Kako to? Tako, netko u ovom Gradu radi posao koji ne zna, niti razumije, a kako stvari stoje takvo stanje će ostati nepromjenjeno.
Kako drugačije objasniti sva ova zbivanja u našem Gradu. Dali smo „kormilo“ u ruke a time i razvoj, napredak, boljitak, kako svih nas tako i onih klinaca što dolaze, trojci koja nikad u životu nije držala „kormilo“, niti upravljala. I eto sad se svi čudimo, kako ne ide!? Kako bi išlo, pa i otkaz treba znati dati. Kad imaš viziju koja vodi ka napretku , onda ništa nije teško.
Samo što definicija napretka ne podrazumijeva stvaranje još više nezaposlenih, siromašnih ili pak gladnih.
No kako to obično biva, nitko od nas se nije upitao kakva je to vizija ljudi koji nas vode, tko je njen tvorac,na osnovu kojih spoznaja je ona nastala, koliko je ona dobra i dali ona u konačnici može polučiti išta dobro, korisno, napredno.
Kroz povijest ovog grada promarširalo je jako puno „genijalaca“ u ulozi odabranih za „držati kormilo“, većinu pamtimo po držanju „svega“ a najmanje „kormila Grada“. Rijetki su oni za koje kažemo kako su znali što rade i bili su gospoda.
Jedan prijatelj često zna reći, kad nekog želi izdvojiti po dobrim postignućima ; On je bio gospodin kad smo svi mi bili drugovi. Ima tu istine jako puno, takvi su rijetki. Teško je biti gospodin u ova „nikakva“ vremena ako si imalo „klimav“ u glavi. Malo je takvih na ovim našim prostorima i skoro nikad ne drže „kormilo“.
Dakle, skoro godinu dana nakon izbora, jedino o čemu se, još uvijek govori, jesu kadroviranja svakakve vrste. Do nedavno to je bila poštenija „borba“ znalo se tko je na kojoj strani i pristalica sam one kako sve nas što je politika donijela, i nismo odabrani u „javnoj“ utakmici, prirodno je da politika odnese. No to bi se trebalo odnositi pretežno za „zapovjedni kadar“ nikako za „pješadiju“.
Sve ratove, do sada, je uvijek dobivala pješadija. Nikad se nije neki teritorij smatrao osvojenim dok na njega nije stala čizma pješadinca. Danas jesu druga vremena ali bez pješadije neće proći. Nikad pješadija nije bila tako spremna za juriš. To što neki to ne vide, to će biti njihov problem.
Luđak ima uvjek prednost pred nadarenim čovjekom, vječito je zadovoljan sam sa sobom. (Napoleon)
Zdravi i veseli bili.
mr.sc.Boro Mioč, dipl. Ing.
