Oko tisuću Siščanki i Siščana odazvalo se subotnjem prosvjedu protiv prijevoza 150.000 tona otpadne troske iz Biljana Donjih u Sisak na obradu. Prosvjed „NE TROSKA! Imamo Zeleni brijeg nećemo Crno brdo“ je organizirala Građanska inicijativa “Siščani ne žele biti Smetlišćani“.
„Ovaj otpad je zadnjih godina na papiru mijenjao sastav puno puta. Bio je sirovina kada se trebalo pravdati Europskoj uniji, prije toga je bio otpad, a nalazi pokazuju da je to opasni otpad. Sada dolazi u Sisak, a mi to ne želimo. Otpad se treba obrađivati tamo gdje se nalazi i trebao se obraditi daleko prije.“ – rekla je Snježana Sužnejvić Vago iz Građanske inicijative.
Ona je podsjetila kako su analize citirane u presudi Europske komisije, a temeljem koje je Hrvatska platila kaznu od 1,5 milijuna eura dok i dalje plaća svaki dan 6.500 eura kaznu zbog nezbrinjavanja troske, pokazale da je troska opasni otpad, a da država to ignorira te je, natječajem, omogućila tvrtki Kemokop da ga prerađuje u Sisak, unatoč tome što za tu lokaciju nemaju dozvolu za opasni otpad.
„To nije neopasni otpad, Vlada i Fond za zaštitu okoliša ignoriraju analize. Kemokop ima dozvolu za obradu opasnog otpada u Dugom Selu, neka ga tamo vozi“ – dodala je Sužnjević Vago istaknuvši kako se Kemokop u Sisku nalazi praktički u centru grada te da i su i do sada stanovnici trpjeli posljedice prerađivanja komunalnog otpada na otvorenom u toj tvrtki.
„Oni nemaju nikakve mjerne postaje, a rekli su nam da imaju dozvolu za obradu troske, što nemaju, i da će ju obrađivati na otvorenom uz jedinu mjeru polijevanja vodom. Pročistača vode nemaju, a država to dozvoljava i za to plaća 15 milijuna eura.“ – istakla je Sužnejvić Vago.
Prosvjednici su dodali kako Republika Hrvatska na ovaj način svoj europski problem riješava na silu gurajući ga u Sisak i stvarajući za državu prihvatljiviji – lokalni problem. Novi gradonačelnik Siska Domagoj Orlić (HDZ) i župan Ivan Celjak (HDZ) nisu se odazvali na prosvjed.
„Prije izbora su bili jako glasni i podržavali nas u borbi protiv ukrajinskih pilićarnika, a sada ih nema, utišali su se. Bolje da budu uz svoje građane i dalje jer bi i oni mogli završiti na političkom otpadu kao njihova prethodnica u Sisku.“ – rekla je Vago aludirajući na SDP-ovu gradonačelnicu Kristinu Ikić Baniček za koju mnogi misle kako je izbore izgubila upravo zbog podrške ukrajinskom mega projektu prerade piletine u Sisku.
Poručili su prosvjednici državi kako ne žele trosku u Sisku, kako se ona treba tretirati kao opasni otpad i sukladno tome obraditi na mjestu gdje je ili pogonima za obradu opasnog otpada, a to Kemokop nije, dok su gradskim i županijskim vlastima poručili da mijenjaju prostorne planove koji omogućavaju dolazak tvrtki koje se bave otpadom praktički u središte grada. Dodali su kako je rezultat takve politike činjenica da je ovaj grad, po statistikama HZJZ-a, vodeći po učestalosti različitih respiratornih oboljenja, pri vrhu po učestalosti malignih oboljenja, a neslavni vrh drži po broju oboljelih od leukemije.
U samom pozivu na prosvjed organizatori su napisali sljedeće:
“Već niz godina u Sisku, nadomak centra grada, i u zoni okuženoj stambenim naseljima, djeluje tvrtka Kemokop d.o.o. iz dugog Sela koja je nakon stečaja tvrtke Herbos d.o.o. kupila taj bivši tvornički prostor nastao 40-ih godina prošlog stoljeća, koji je i danas u teško ruiniranom stanju i ruglo grada. Tvrtka Kemokop d.o.o. se u Sisku bavi oporabom neopasnog otpada, a prostor iznajmljuje i dvama tvrtkama, također iz branše oporabe otpada, koje se bave oporabom opasnog otpada (kemijskog i medicinskog). Budući da se prostor njihovog djelovanja nalazi na neprikladnoj lokaciji, građani koji žive u neposrednoj blizini svakodnevno su izloženi raznim vrstama neugodnih mirisa koji se šire iz tog prostora. Sisak je po statistikama HZJZ-a vodeći po učestalosti različitih respiratornih oboljenja, pri vrhu po učestalosti malignih oboljenja, a neslavni vrh po broju oboljelih od leukemije.
Svjesni velike opterećenosti grada i od ranije, Siščani su burno reagirali na vijest o najavljenom dovozu i mehaničkoj obradi R5 postupkom (usitnjavanjem i prosijavanjem) 150 000t otpadne troske s tkz. Crnog brda iz Biljana Donjih. S obzirom da je ta troska, po podacima dostupnim iz medija i javno dostupne dokumentacije prošla krivudavi put od „industrijskog otpada“, preko smeća kojeg nitko nije htio kupiti na javnoj dradžbi do „opasnog otpada“ po presudi suda EK, pa na posljetku, odlukom države, postaje sirovina za daljnju primjenu u građevinarstvu (asfalt) i „neopasni otpad“, a tri ugledne instituicije: Eurofins Institut Jager Tubingen, ANT Zagreb i Nastavni zavod Andrija Štampar su svojim ranijim analizama uzoraka dokazali postojanje prekoračenih granica mnogih kancerogenih i otrovnih sastojaka u trosci uz radioaktivnost uzoraka iznad granice dozvoljenoga; Siščani su prilično burno reagirali na društvenim mrežama na vijest da će se i taj neslavni otpad, za kojega su iz medija doznali i da je prouzročio brojna oboljenja kod ljudi na lokaciji gdje je ranije bio pohranjen, u Biljanim Donjim i okolici, obrađivati mehanički u blizini njihovih domova.
Predstavnici inicijative su bili u posjeti tvrtci Kemokop d.o.o. i na sastanku s predstavnicama tvrtke doznali da će se obrada vršiti na otvorenom, uz zaštitu od prašenja polijevanjem vodenom maglicom pitke vode iz vodovoda, te da će sva otpadna voda nastala u procesu otjecati u gradsku kanalizaciju i na komunalni pročistač otpadnih voda.
U incijativi propitujemo sve vezano uz ovu trosku; od krivudavog puta tumačenja štetnosti ili neštetnosti, pitamo se gdje je završio nalaz Geološkog instituta na osnovu kojega je sud Europske komisije donio svoju konačnu presudu i kaznio RH s 1,5 milijuna eura plus 6500 eura dnevno dok se troska ne izmjesti sa sadašnje lokacije; propitujemo način obrade na otvorenom s obzirom na blizinu stambenih naselja i smatramo da bi se troska sa takvim toksičnim primjesama, kakve su potvrdile gore navedene ustanove, trebala obrađivati u zatvorenoj hali pod tlakom uz separatore prašine i filtere, a otpadna voda posebno još pročišćavati prije puštanja u rijeke. Tijekom natječaja, kojeg je proveo Fond za zaštitu okoliša, mnogi zainteresirani subjekti predlagali su obradu otpada na licu mjesta, temeljem “načela blizine” – po kojem se obrada otpada mora obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju u odnosu na mjesto nastanka otpada ili njegova odlaganja, no Fond za zaštitu okoliša to je odbijao navodeći kako “ovaj projekt ne predviđa obradu otpada na licu mjesta”. Pitamo se zašto.
Je li tome razlog kazna koju država svakodnevno mora plaćati, zbog svoje tromosti i inata, za taj otpad dok je on na lokaciji u Biljanama Donjim, ne znamo. No prebacivanje problema u Sisak i time „kažnjavanje“ Siščanki i Siščana za nesposobnost države nije rješenje problema. Republika Hrvatska ovime rješava svoj europski problem pretvarajući ga u lokalni problem 330 km daleko od mjesta gdje je nastao, zanemarujući pri tome interes Siščanki i Siščana koji također imaju pravo na čist zrak, čiste rijeke i zdravlje (Ustav RH). A sve je to ugroženo dovozom troske u Sisak. Kemokop d.o.o. nema napravljenu posebnu studiju utjecaja na okoliš za zbrinjavanje ove troske koja ima specifične sastojke i nije tek obična troska (ma koliko institucije nastojale zamagliti činjenice), Kemokop nema ni pročistač voda tako da sve što će polijevanje vodom tijekom procesa obrade i kiše ispirati tijekom obrade i odlaganja, ide u gradsku komunalnu kanalizaciju. Kemokop nema niti ikakve mjerne uređaje koji će mjeriti čestice koje s prašinom dospiju u zrak i tek najavljuju nabavku koja će potrajati taman dok se troska već obradi. A troska je već stigla, i dio je već „probno obrađen“.
Smatramo kako otpad, za kojeg je Europska unija procijenila da je opasan u Biljanima Donjim, nikako ne može prestati biti opasan pukim činom njegova prevoženja u Sisak te pogotovo obradom na otvorenom u krugu Kemokopa i uz gusto naseljene dijelove grada.
Propitujemo i neuređenost prostornih planova koji su zastarjeli, u kojima se spominju danas nepostojeće tvornice i njihove dozvole da na svojim lokacijama mogu raditi sa opasnim otpadom iz svojih proizvodnih procesa. Mada tvornice danas više ne postoje njihove „oznake za opasni otpad“ i danas nepromijenjeno stoje u planovima i dozvoljavaju sasvim nekim drugim firmama da rade na tim lokacijama u otpadnim djelatnostima sa sasvim drugačijim vrstama otpada.
Zato organiziramo prosvjed!
Očekujemo rekaciju države, Županije, Grada i Europske unije kako bi se troska tretirala onako kako bi i trebala, kao opasni otpad, i sukladno tome ga adekvatno zbrinula, a ne sanaciju provela prebacivanjem Crnog brda s jedne lokacije na drugu. Opasni otpad ne smije i ne može u Sisak, pa tako ni „Crno brdo“.
Također tražimo od Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije potpunu promjenu politike prema tvrtkama koje se bave obradom i preradom otpada, a koje zadnjih godina masovno dolaze u Sisak. Takve djelatnosti treba izbaciti iz svih odluka temeljem kojih poduzetnici mogu dobiti poticaje, subvencije ili oslobađanje od plaćanja određenih javnih davanja. Također tražimo od lokalne samouprave da djelatnost obrade otpada proglasi posebnom kategorijom u odlukama o komunalnom doprinosu i komunalnoj naknadi kako bi se visokim naknadama obeshrabrio dolazak budućih takvih tvrtki na područje Grada Siska.
Također smatramo da je krajnje vrijeme pribjeći sustavnim izmjenama prostornih planova na način kako bi se iz zastarjelih prostornih planova, proisteklih iz industrijske prošlosti Siska, eliminirala mogućnost da na mjesto nekadašnje industrije dolaze, linijom manjeg otpora, obrađivači i prerađivači otpada koji zapošljavaju simbolični broj ljudi i stvaraju daleko više štete za Sisak, Siščane i okliš nego koristi.
Da bi se jednim potezom riješili svi problemi koje stanovnici Tomčevog puta, Zelenog brijega, centra Siska, Meštrovićeve, Trga 22. lipnja i Trga hrv. branitelja imaju sa svakodnevnim neugodnim mirisima koji dolaze iz istog kruga Kemokopa, samo od različitih otpadnih tvrtki koje tamo djeluju, smatramo da bi najpoštenije rješenje prama svima bilo izmještanje lokacije tamo gdje neće stvarati probleme niti stanovnicima niti tvrtkama.” – istaknula je Građanska inicijativa Siščani ne žele biti Smetlišćani.