U Sisku je od srijede 9.travnja uplovila Hodajuća galerija „Nada Galiota“ koja je nosila
izložbu fotografija Siniše Jozelića „Oko Sokolovo“ i Književnost i likovnost –Ljubav do neba
Marijane Petrović Mikulić riječi iz knjige „Siskulje“.
Mirko Puljić- Galiot rođen je na Sušaku-ortopedija, sastrugan s grobareve lopate, a dr.
K.Herceg okovao ga je u životnu galiju sa 24 vijka. Preživio tešku prometnu nesreću. Ideja za hodajuću galeriju – galiju mu je došla 20.5.2013. a radove umjetnika stavlja na svoje plašteve koji plove prema građanima u tramvajima, šetnicama,centrima, ulicama i kvartovima. Dnevno izložbu vidi oko 300 ljudi u Zagrebu. Također su tu prisutni i originalni bedževi.
Do sada je Galiot nosio minimalno 20 galerija i to živućih umjetnika i umjetnica: Dijane
Nazor Čorda, Branke Hlevnjak, Korane Gjalski Filipović, Jadranke Fatur, A Bukovec,…
Mirko inače stvara drvene skulpture, a to je teško nositi i tako se dosjetio hodajuće galerije i od 2016. g prisutan je i na Cest is d`Best-međunarodnom uličnom festivalu-Međunarodnom festivalu umjetničkih zastavica gdje je osmislio i dodjelu nagrade „Orden dobre duše“ koji je krenuo sa poznatom fotografkinjom Slavkom Pavić.
Do Siska Galiot je došao svojim prijateljima potičući ih da i oni izlažu. Siniša i Mirjana
Jozelić su dugogodišnji Galiotovi životni prijatelji. Siniša Jozelić za sebe kaže da mu je stil
nedefiniran, neukalupljen i ali sačekuje sunčeve izlaske kod starog grada, dabrove, ptice, a tu je i nekoliko fotografija omanske pustinje. Fotografira oduvijek, a najviše preko mobitela s odličnom kamerom. U svojoj arhivi ima preko nekoliko tisuća fotografija različitih tematika. Ponekad ga privlače mali detalji, a ponekad cjelokupna slika. Hodajuća izložba sadrži 18 fotografija.
Marijana Petrović Mikulić i Galiot su se upoznali na “Cest is d’ Best” – Međunarodnom
festivalu umjetničkih zastavica. Jednom je Marijana Galiotu poslala knjigu „Siskulje“ i Galiot
je nakon 30 godina nečitanja prvi put pročitao knjigu i oduševio se Vincentom Van Goghom
kojeg Marijana u knjizi spominje kroz svoj životopis, pjesmama o Beli Čikošu Sesiji i još
nekim. I tako je krenula galija prema Sisku. Na majici koju je Galiot osmislio postoji Galiotov suncokret,sunce, prst, uho i suza te Galiotovi crteži nove naivne umjetnosti kako reče B. Hlevnjak, pov.umjetnosti., ali sadrži i pet zastavica.
Prednja strana sadrži pjesmu „Nemoj postajati umjetnik“, pet crteža iz knjige i fotografiju umjetnice Marijane Petrović Mikulić.
Tako Galiot plovi galijom s dvije izložbe u Sisku po šetnici čineći radost ljudima koji ga vide.
A poslije svoje plaštove skida ostavljajući umjetnicima svoje „zauvijek galerije“.
Prvi put Hodajuća galerija u Sisku, ali nadamo se ne i zadnji!
