Sisački biskup Vlado Košić predvodio je svečano misno slavlje na svetkovinu Kristova uskrsnuća, u nedjelju 9. travnja, u bazilici sv. Kvirina u Sisku. Koncelebrirao je domaći župnik Robert Jakica i župni vikar Kristijan Pezić.
Na početku čestitajući okupljenim vjernicima Uskrs biskup ih je nazvao uskrsnicima te pojasnio kako je to znao govoriti p. Bonaventura Duda jer uskrsnici vjeruju u uskrsnuće. Biskup je rekao i kako ne bi imalo smisla slaviti Uskrs bez vjere u uskrsnuće te je u nastavku donio što o sadržaju naše vjere misli nedavno preminuli papa Benedikt XVI.
U nastavku rekao je i kako nas današnja liturgija Riječi utvrđuje u vjeri u uskrsnuće. „U čitanju Poslanice Kološanima (Kol 3, 1-4) sveti apostol Pavao piše: Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.Apostol u ovom pročitanom odlomku već govori o vjeri u uskrsnuće, govori onima koji su – kako on kaže – suuskrsli s Kristom. Koji su to i kakvi vjernici? Jesu li to oni koji su umrli pa se on nada da su s Kristom u slavi u nebu? Ne, on prvenstveno misli na one koji su kršteni. Jer krštenje je simbolično i stvarno ulaženje u smrt Kristovu i ujedno početak života Kristova i vlastita uskrsnuća. Braćo i sestre, jesmo li mi toga svjesni? Kako je to velika i divna poruka naše vjere! Mi, koji smo kršteni, već smo umrli. Ne trebamo se dakle bojati smrti, ona je već iza nas. Dapače, već smo ušli u život vječni, već smo uskrsnuli s Kristom. Kako možemo to znati, kako živjeti tu stvarnost koja je tako velika i nova, tako divna i neshvatljiva da ju ne samo ne razumijemo, nego se niti ne trudimo dublje upoznati. A to je bitno u našoj kršćanskoj vjeri“.
Zatim je poručio kako smo mi „suuskrsnuli s Kristom“, ili kako bi na drugom mjestu Apostol rekao: „naš je život skriven s Kristom u Bogu“, uronjeni u Božje otajstvo života vječnoga. „A taj život ne umire, taj je život u Bogu vječan. Zar ne opažamo kako je lijepo i veliko biti blizu našoj braći koja trpe, biti s onima koji trebaju našu blizinu i pomoć? Zar ne vidimo u tome samu Božju nazočnost? Zar on ne tješi neutješne, zar on ne pridiže klonule, zar on ne daje snage onima koji bi – po svim ljudskim kriterijima – trebali biti slabi i očajni? Da, tu je Bog, tu je Gospodin naš Isus Krist, tu je s njim i naše uskrsnuće, snaga da u običnim stvarima živimo vođeni neobičnom snagom koju daje samo vjera“.
Na kraju je podsjetio i kako nam Evanđelje po Ivanu (Iv 20, 1-9) donosi odlomak prvog iskustva s neobičnim događajem. „Zapazimo najprije o kojem se to danu radi. Ivan kaže: prvog dana u tjednu, riječ je dakle o danu nakon subote, nedjelji. Papa Benedikt piše u jednom svom razmatranju kako je najjači dokaz da se taj dan nešto veliko dogodilo upravo promjena Dana Gospodnjeg: Židovi su slavili šabat – tj. subotu, a kršćani su odmah počeli slaviti taj prvi dan u tjednu, tj. nedjelju.Tko prvi doživljava tu novost? To je Marija Magdalena koja dolazi na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Ne tuguje sama niti zadržava tu vijest za sebe nego dolazi k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.Petar i Ivan, jer to je taj drugi učenik – Ivan piše o sebi pa se zato sam ne imenuje – trče na grob. Očito je stvar hitna i važna, ne znaju što bi učinili ali žele se sami uvjeriti što se dogodilo. Ivan prvi stiže, ali poštuje prvenstvo Petrovo i njega čeka i pušta prvog da vidi grob. Ušli su u grob i vidjeli povoje i ubrus kojim bijaše omotano mrtvo Isusovo tijelo. Za Petra evanđelista ništa ne kaže, samo da je bio prvi u grobu i vidio platno i ubrus, a za sebe kaže da je – nakon što je ušao – vidio i povjerovao.Što je povjerovao? Da je Isus živ! Ipak, opravdava sebe i Petra da oni još (tada) nisu upoznali Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.Vjera u Isusovo uskrsnuće znak je naše najveće moguće nade, poziv da se kroz život uputimo radosno iščekujući svoj susret s Uskrsnulim Gospodinom i sa svima onima koji su u njemu uskrsnuli.
Zato je danas najveći kršćanski blagdan, zato je danas dan ispunjen veseljem“, rekao je biskup te na kraju zaključio kako neka odzvanja u našim srcima radostan Aleluja, neka nas ispuni ovaj sveti dan nadom i radošću da povjerujemo do kraja u ono što već vjerujemo u svom srcu: da s Kristom uskrsnulim i mi imamo novi život, život uskrsnuća.
Ma kraju slavlja u ime župe sv. Kvirna biskupu i svim okupljenima Uskrs je čestitao župnik Jakica.
Misno slavlje animirao je Zbog bazilike.
(SV)
