Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu, 6. kolovoza svečano misno slavlje u župnoj crkvi
Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji tijekom kojeg je i posvetio tu crkvu te je u oltar položio moći bl.
Miroslava Bulešića. Planovi za izgradnju ove crkve krenuli su odmah nakon osnutka župe 2011.
godine, a sami radovi krenuli su u travnju 2015. godine prema projektu arhitekta Davora Salopeka
dok je izvođač bila tvrtka GME Davora Vrbaneka. Prošle, 2021. godine u crkvi je postavljen mozaik
rad p. Marka Rupnika, a sada su uz oltar postavljeni kameni ambon i svetohranište te je popločen
pod i preostali su tek manji radovi na crkvi i okolišu.
Koncelebrirali su domaći župnik Damir Ceković, svećenici Petrinjskog dekanata predvođeni dekanom
Josipom Samaržijom te gvardijan u Omišu fra Nediljko Šabić koji je poklonio oltar za crkvu.
Uz brojne domaće vjernike slavlju je nazočio i zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije Mihael
Jurić i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes, kao i predstavnici udruga proizašlih iz
Domovinskog rata, vatrogasci i članovih kulturo umjetničkih društava.
Na početku izrazivši svoju veliku radost župnik Ceković je zahvalio svima onima koji su omogućili da
se ovo ostvari, a posebno biskupu te fra Nediljku i Omišanima te brojnim dobrim ljudima ove župe.
„Kameni oltar kojeg smo dobili na poklon od fra Nediljka postao je Krist pomazanik, živi među nama,
a mi po krštenju smo povezani s njime. To je velika radost za župnu zajednicu. Nije ovo samo
građevina, nego hram Božji u kojem ćemo se okupljati, u kojem ćemo se radovati, u kojem ćemo
tugovati, u kojem ćemo Boga slaviti. U svakom radosnom i svakom žalosnom trenutku, i kada
primamo nove članove i kada se opraštamo od njih. Ovo je velika stvar, velika građevina koja će nam
itekako pomoć, ali iznad svega, vodit će nas i povezivat nas s Bogom da živimo u ljubavi jednih prema
drugima i tako postignemo za ono što smo stvoreni, život vječni“, ustvrdio je Ceković te dodao kako
je ovo trenutak koji se događa samo jednom u životu.
U homiliji biskup je podsjetio kako je danas dan oslobođenja Petrinje u Domovinskom ratu, a slično
je u povijesti Petrinja izabrala i 10. kolovoza, blagdan sv. Lovre za dan zaštitnika Petrinje, jer je na taj
dan 1594., godinu dana nakon sisačke bitke i pobjede Petrinja oslobođena od Osmanlija. „Sloboda je
tema i blagdana Preobraženja. Isusov božanski život, njegov božanski sjaj, koji je on sakrio došavši
među nas ljude, zasjao je pred izabranim učenicima. Oni su vidjeli i doživjeli ono što će biti kasnije
dano svima koji će povjerovati u Isusa kao Sina Božjega. U biti to je otvaranje punini života, života
uskrsnuća što nam je Isus darovao. Taj uskrsni život koji nam je Isus svima darovao je život prave i
pune slobode. Naša su oslobođenja uvijek djelomična i podložna raznim ugrozama, a Kristovo nas
oslobođenje uvodi u onu slobodu koja je konačna i koju ne može ništa više uništiti – kako je sam
rekao: koju ni rđa ni moljac ne nagrizaju. Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte! – riječi su Očeve
koje potvrđuju da je Isus Krist tj. izabrani Mesija. Osim te potvrde Isusova identiteta Otac učenicima
Isusovim zapovijeda: Njega slušajte! To je i stalna naša zadaća, poslušnost Isusu jer je on naš
Spasitelj, on nas vodi pravim putem i upravlja nam korake koji nas uvijek vode dobru i našoj sreći“,
rekao je biskup.
U nastavku ustvrdio je i kako nas blagdan Preobraženja Gospodnjega, dovodi Isusu da u njemu
pronađemo i prepoznamo svoga Spasitelja, koji je premda Bog, došao k nama da nam donese svjetlo
jače od sunca, istinu veću od svake ljudske spoznaje, slobodu koja znači vječni život. „Njega treba
slušati, u svemu: njegove riječi, ali i njegove geste. Riječi su to života, kako je ispovjedio Petar
apostol, njegove zapovijedi i upute koje nam je dao u tolikim svojim govorima i poukama. No to su i
geste, njegovo ponašanje, u kojem je on imao uvijek samilosti prema grješnicima, bolesnicima i
ostavljenima koje je tražio i kad ih je našao radovao se nad jednim spašenim više nego li nad 99 koji
su već bili sigurni. Najveća gesta koju je Isus učinio i po kojoj i nas zove na naše preobraženje, jest
njegova muka i smrt. Bilo je to dragovoljno predanje u smrt. Život koji se daje za prijatelje najveća je
ljubav. To smo vidjeli i u žrtvi naših branitelja koji su svoj živote izložili i izgubili za slobodu domovine.
To je poziv i nama, da se preobrazimo tako da ne mislimo samo na sebe i vlastitu sigurnost, nego da
se žrtvujemo za dobro svojih bližnjih, da ne želimo samo mi imati i uživati, nego da želimo onima koji
su nam blizi biti na pomoć da zatajivši vlastite želje učinimo dobro njima. Preobraženje nas poziva na
promjenu, na promjenu životne optike, da promatramo život i sebe i druge drukčijim očima,
pogledom samoga Gospodina koji nas želi uvesti u drukčiji i bolji život“.
Na kraju biskup je rekao i kako ova zgrada nije samo građevina od betona, željeza, drveta i cigli već
ona postaje za nas svetinja, dom u kojem prebiva Bog, dom molitve i susreta sa svetim. „Zato su
nama naše crkve tako važne i toliko ih volimo. Kad je bio rat, mnogi su mi vjernici govorili da im je
više žao što je srušena župna crkva nego njihova vlastita kuća. Sada u nedavnom potresu opet nas je
rastužilo rušenje naših crkvi, kapela i znakova naše vjere. Zašto? Jer su to naše svetinje koje mi
volimo i koje želimo što prije obnoviti. Ova je crkva Preobraženja Gospodinova i znak Božje
prisutnosti i znak naše pobjede. Ovdje se susreću Bog i čovjek: Božji dar, Božja milost s jedne strane, i
čovjekova borba za slobodu i pobjeda. Molimo Gospodina da zauvijek ovo posvećeno mjesto bude za
nas sveto, izvor naše svetosti i radost zbog uslišanih molitava“, zaključio je biskup.
(SV)
