„Pokazalo se da je politika deindustrijalizacije Hrvatske, koja se provodila jer se smatralo da je jeftinije uvoziti nego imati industrijsku proizvodnju, velika zabluda. Tonemo u sve veća zaduženja i svima je sada jasno da moramo iznova pokrenuti proizvodnju. U Hrvatskoj radi 50-ak ljevaonica sa 6.000 radnika i to moramo, ne samo sačuvati, već i razvijati a Metalurški fakultet je jedini koji to može i omogućiti.“ – kazuje nam prof.dr.sc Ladislav Lazić (63), istaknuti znanstvenik, dugogodišnji profesor i aktualni dekan Metalurškog fakulteta u Sisku koji je dobitnik ovogodišnje Nagrade Sisačko-moslavačke županije za životno djelo.
A to njegovo životno djelo već je 40 godina posvećeno metalurgiji i borbi za status kakav ta grana i zaslužuje, a koja je u Hrvatskoj, očito, zanemarena. A Sisak je ogledni primjer toga. Nekoć centar crne matalurgije, danas je spao na njene tragove.
„Čini mi se da je odnos takav da se metalurgija u Sisku promatra kao neka komunistička izmišljotina. I kako bi se uništio spomen na komunizam tako se trebalo uništiti i Željezaru. Činjenica je da se osim radnika nitko nije pretjerano uzbuđivao zbog toga što se zbivalo oko Željezare. A činjenica je i da u inozemstvu daleko veće poštovanje postoji u Europi prema našoj metalurgiji, koja je naša baština i koju mi očito ne poznamo pa do nje ne držimo“ – ističe prof.dr.sc. Lazić dodajući da je razvoj Željezare u Capragu počeo prije komunizma. Tvrdi i da je metalurgija brend Siska, ali i Hrvatske.
„Uz geografski položaj, Sisak svoje postojanje, kao grada, može zahvaliti metalurgiji. Još 800. godine prije Krista ovdje se time bave Iliri, nastavljaju Kelti, Rimljani, Zrinski. Zbog željezne rude iz BiH uspostavlja se i plovni put, a Sisak u doba Rimljana proizvodi 10 tona gotovih proizvoda dnevno. I Hrvatska je povijesni centar metalrugije. Dvije tisuće godine prije Srednje Europe hrvatsko je područje u bakrenom dobu, a kod nas se bronca proizvodi kad tamo bakar tek počinje. To je jedini povijesni brend s kojim se Hrvatska može ponositi“ – kazuje Lazić, ističući da se politika ponaša suprotno.
Hrvatska je od svoje teške metalurgije očito digla ruke, dok se ono drugima i dalje itekako isplati. I Srbija i BiH su sačuvali bazičnu metalurgiju, Slovencima četvrtina BDP-a stiže iz metalurgije, Austrija proizvodi šest milijuna tona čeličnih proizvoda godišnje…
„A tvrdim da nitko od njih nema komparativne prednosti poput Siska i Hrvatske, a to ne koristimo. Jedino u Hrvatskoj ta crna metalurgija nije perspektivna. „ – konstatira prof. Lazić koji je, osim 35 godina na fakultetu, svoj radni vijek proveo u početku upravo u Željezari, te dijelom u sisačkom Hidroputu. Danas je i gostujući profesor na Ural Federal University u Ekatiernburgu u Rusiji.
Dobro je paki da Metalurški fakultet, nakon nekoliko teških godina, ide naprijed. Više je upisanih i završenih studenata, stigli su neki novi smjerovi, planovi su veliki. Zanimljivo je da svi diplomirani inžinjeri odmah nađu i posao.
„Trebaju se upisne kvote popraviti, a ne da se upisuju tamo gdje se svaki peti zaposli. Bez razvoja gospodarstva nema napretka, a to je nemoguće bez obrazovanja ukoliko se hoćemo izvući iz ovog gliba. Sisak ne može ostati provincija, moraju se uvesti novi studijski programi za što postoji potpora Sveučilišta, no to ne može provesti Lazić i sam fakultet. Trebamo pomoć Grada i Županije. Raduje me odlična suradnja sa županom Ivom Žinićem i zajedno radimo na nizu projekata. Razvijamo Centar za ljevarstvo što je bitno za tehnološki razvoj hrvatskih ljevaonica koje ne mogu same pratiti tehnološki razvoj i biti konkurentne na tom osjetljivom tržištu, a u planu su brojni drugi projekti“ – optimistično zaključuje prof.dr.sc Ladislav Lazić .
