BJEŠE TO PRVOTRAVANJSKA ŠALA
Jučerašnja sudska presuda sa sudjenja savjetniku bivše županice U.P.M. pokazala je svu čar radno pravnih odnosa u Hrvatskoj, kao i stanja u sudstvu te Hrvatskoj općenito.
Naime, nakon što je protekli tjedan Općinski sud u Sisku naložio plaćanje naknade 12-torici savjetnika bivše županice, bez obzira što je ona to vrijeme bila u pritvoru pa je ni nisu mogli savjetovati, pod obrazloženjem da nigdje nije pisalo da oni moraju nekoga savjetovati ili raditi neka izvješća o radu, ova je presuda išla čak i dalje.
Naime, uz isplatu naknada naložena je isplata božićnice, regresa, uskrsnice te naknade za odvojeni život, obzirom je dotični savjetnik imao prebivalište van Siska, sjedišta Županije.
“Činjenica je da je mjesečna naknada od 5000 kuna bila u visini prosječne plaće na području Sisačko-moslavačke županije, stoga je jasno da tužitelju pripadaju sve naknade koje su isplaćivane ostalim zaposlenicima u sustavu županije.” – ističe se u presudi sutkinje Općinskog suda u Sisku Jasne Nepravdić.
Kako se dalje obrazlaže, bez obzira što tijekom postupka nije utvrđena količina rada navedenog savjetnika te što je utvrđeno da uistinu nisu imali koga savjetovati, to nema veze s odlukom kojom je dotični imenovan u Savjet.
“Naime, imenovanje u određena radna tijela lokalne i regionalne samouprave ne povlači za sobom obvezu rada, što je jasno vidljivo iz rezultata rada niza gradova, općina i županija na području RH” – stoji u obrazloženju te se dodaje. – “Stoga bi, inzistiranje na tome da dotični U.P.M. mora raditi kako bi zaradio naknadu narušavalo pravo na ravnopravnost svih političara da ne rade, ako ne moraju i to ne žele jer to nigdje i ne piše”. – stoji u obrazloženju presude kojom Sisačko-moslavačka županija mora platiti 66.666,66 kuna za usluge ovog savjetnika bivše županice.
U svojoj obrani dotični je rekao: “Nisam ja u Savjet došao da radim, već su meni rekli da je moja ruka dovoljno vrijedna i uspješna da dobijem naknadu. Da je trebalo raditi ne bi ni bio savjetnik jer nisam lud da pristanem na rad i onda budem odgovoran za možebitne posljedice tog mog rada. Time bih mogao ugroziti uspjeh i zasluge svoje ruke u budućnosti i u nekoj možebitnoj drugoj koaliciji.” – bio je iskren U.P.M. poentiravši “Birača se ne bojim, rada se ne prihvaćam, jedino svojoj ruci vjerujem jer od nje živim”.
