Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
Jesen je, a u nama zima!
“Ne mogu promijeniti smjer vjetra, ali mogu namjestiti svoja jedra tako da uvijek dođem do željenog odredišta.”
Jimmy Dean
U nekim „normalnijim“ vremenima jesen bi se dočekivala kao mogućnost iskazivanja u pripremi zimnice, recept kontra recepta, degustiranje i ocjenjivanje i tako u krug . Od susjeda do rodbine, od rodbine do kumova a onda kad je već krenulo može i kod slučajnih prolaznika. Procedura svagdje ista, iznose se tegle s uzorcima, pripravci razni, okusi također, kušači različiti a na kraju ocjena; Dragi moji pa „ovo“ Vam je super.
Još nikad ali baš nikad nisam čuo od nikoga kako veli ; Što je ovo? Ma dajte manite se“ćorova posla“! To vi zovete ajvarom? Što ste radili s ovom kobasicom? S čim se ovo jede ?
Ne, tako se ne govori. Što te košta biti fin. Pojedi svakako je mukte. Čemu ljude žalostiti, pa trudili su se danima. Misliš li ti da je to lako. Eto kad si pametan napravi sam. Gdje su tvoji uradci? Lako je pljuvat po drugima.
Svake godine jedemo iste ,loše, „specijalitete“ i svake godine ponavljamo iste hvalospjeve. No nismo ni izašli na cestu, čim nas pristojna i oduševljena „kuma“ pusti van, krene šaputanje; Što je ovo bilo? Ma to pas s maslom ne bi pojeo. To je odvratno. Zašto, po bogu, ljudi rade nešto što ne znaju, ne ide im , nisu talentirani, ma za ne povjerovati, čemu sve to? Treba ljudima reći da se kane gluposti. Troše i ono malo novca na propale pokušaje.
Ma sve se može naučiti. Točno, no treba učiti.
Učiti , ti nisi normalan! Ja da učim, pa ja to već dvadeset godina radim i nitko nikad nije rekao da to ne valja. Svi su pojeli sve, ama baš sve . Ništa ne ostane do Nove godine. Ne bi ljudi jeli da to nije dobro. Što je tebi , bog s tobom. Ja, učiti, ne, to je bacanje novca. Ja mogu biti profesor. Mogu predavati ćelavi, a ti stavi kapu da ti ova studen ne odnese i to malo sivi stanica i ne budali. Ovako reagira moj Ante na loš komentar njegovih uradaka i moju želju da je ipak došlo vrijeme da se nešto malo promjeni. On je nedavno ušao u 85 godinu i tko sam ja da njemu govorim, kako se to radi. Kad je on kuhao svinjske nogice na baušteli, njegov inženjer je rekao da je to mirakul od jela.
Znam li ja što je inženjer u Njemačkoj. Ne znaš; To ti je Bog i batina. Kad on dođe na bauštelu iza njega se „dimi“!? Svi stoje mirno. Pred njim se tresu gaće i generalu s crvenim hlačama. Eeee, to je čovik, inženjer?
Što ti misliš zašto je Njemačka tako dobra? Zato što se kod njih radi. Sve je “pod liniju“. Nema tu mrdanja,radi, samo radi, jedi u devet na večer kad dođeš u baraku , ako je ostala još koja obarena svinjska nogica od ranojutarnjeg doručka u pola pet.
A Vi u hrvatskoj, Vi bi samo pametovali. Vama ništa nije dobro. Ne valjaju vam predsjednici, vlade, gradonačelnici, nitko vam ne valja. Što bi Vi, da spavate i netko Vam donese u krevet pohanu šniclu. Jeli, možda bi Vi i kavu i gurabije. Ma, bagro jedna, dužni ste sto milijardi, jeli bi Vi meni svinjske nogice svaki dan dok se ne „uspravite“.
Što Vi mislite da u njemačkoj ima „obješenih“, samo dođeš uzmeš koliko ti treba i nazad kući, jedi, pij i leži. Nema toga, nema, tamo se radi. Svi rade. Moj inženjer popodne čisti govna na farmi i prodaje mliko, ali zato ima. Eee što ti misliš , ne može se drugačije naprid, ne može.
Nije nitko, nećete ni Vi.
Eeee moj Ante; Jesen je a u nama zima.
“Svi mi koji želimo mir, trijumf razuma i pravdu moramo biti svjesni koliko mali utjecaj razum i poštenje imaju na političke događaje.”
Albert Einstein
P.S. Oni koji se, u prkos svemu, pitaju; O čemu ovaj budalače? Možda u narednoj kolumni.
Zdravi i veseli bili.
mr.sc.Boro mioč,dipl.ing.
