Za potrebe popisivanja spomenika i baštinske ostavštine, Gradski muzej Sisak organizira volonterski kamp od 14. do 24. srpnja na kojem će sudjelovati studenti povijesti, povijesti umjetnosti i etnologije. Ovim načinom bi se olakšalo i ubrzalo popisivanje i obrađivanje velikog broja spomenika na području grada Siska. U organizaciji Gradskog muzeja Sisak planira se u sklopu „Volonterskog kampa“ poduzeti zahtjevna akcija, plovidba čamcima rijekom Kupom s odabranim timom od Karlovca do Siska. Volonteri i pratnja su krenuli u utorak iz karlovca.
-Kroz desetak dana zadatak nam je proći ovu rutu s ciljanim zaustavljanjima i obilaskom terena te bilježenjem etnografskih značajki kraja kroz koji prolazimo. Pod vodstvom pedagoga i etnologa GMS-a i potrebnog logističkog tima planira se provesti studente kroz ovaj bajkoviti kraj i na nezaboravan način pružiti im sliku Pokuplja i njegovog naslijeđa. Plovidba, zaustavljanja, terenski rad, presnimavanja i klasificiranja materijala odvijati će se kroz dnevnu rutinu i osvajanja novih kilometara. Iskustvo terena iz prve ruke donijet će kontakte i upoznavanje sa stanovništvom kroz razgovor, snimanje arhitekture i ostalih zanimljivosti, potragu za ostacima tradicijskog naslijeđa i promatranje stanja nekada karakterističnih i prepoznatljivih osobina kroz potenciranje ispitivanja o pojedinim elementima – napominje ravnatelj Gradskog muzeja Sisak Vlatko Čakširan.
Ova plovidba organizira se po uzoru na jednu od prvih etnoloških ekspedicija na našem području. U ljeto 1923. godine, tadašnji Etnografski odio Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, odlučio je sprovesti istraživačku etnološku ekspediciju u Pokuplju. Među njima je bio i prvi čovjek hrvatske etnologije Milovan Gavazzi. Sa svojim kolegama, između 16.7. i 13.8. spuštao se niz Kupu, obilazeći pokupska sela uz vodu i dalje od nje.
-Pokušat ćemo vođeni zapisima s tog putovanja, usmjeriti svoja istraživanja na značajke koje su naši prethodnici spominjali te naknadno napraviti usporedbu i pronaći možebitne nasljednike ljudi koji se navode kao kazivači i suradnici – zaključuje Čakširan.
