Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
U svom selu je najteže!
Puno riječi trošimo u analizi stanja koje nas je dovelo u poziciju kako uvijek ovisimo o drugima, kako nam drugi „udaraju ritam“, pokazuju putove, određuju količinu „životnih sokova“. Pri kraju većine analiza dokoturamo se do činjenice kako nam je ipak potreban vođa.
Manji dio je uvjeren kako trebamo dobar i funkcionalan sustav iznad svega, s putokazom za izlazak iz ovog „očaja“. Definiranje pojma „vođe“ što u riječi , što u dijelu, još uvijek je dio kavanskih monologa. Tu i o tome nema diskusije, tu je uvijek monolog, po principu koliko god nas, toliko i vođa, ali bez diskusije molim, ti si na redu sutra.
Možda je jednu od boljih definicija vođe dao francuski aristokrata, Žorž Valoa s početka XX stoljeća;
Onaj koji rizikuje svoj imetak i svoju snagu.
Eeee, to je to. Lako je s tuđim mlatiti po trnju, gloginjama ili kakvim god ogradama i plotovima. Kad te netko pita; Dobro, jesi li ti siguran kako si baš ti taj? Jesi li svjestan da možeš izgubiti sve ako riječju, djelom, nemarom, neznanjem, propustom, bahatošću ili manirom lošeg gospodara umanjiš vrijednost naše imovine? Alo naše imovine!
Sve ono što ti je „babo“ dao i što si donio u opancima, više neće biti tvoje! Dobro, i mi ćemo izgubiti malo ili puno, a ti ćeš sve.
Sve ono što imaš i što si mislio da imaš, više neće biti tvoje!
Kad bi to tako bilo, splasnula bi navala za rukovodećim mjestima. Nebi oni što u životu nisu otvorili niti jedan kiosk, zaradili plaću za bar jednog radnika, platili državi sve namete, bezrezervno prihvaćali direktorska mjesta. Bježali bi goli i bosi, sretni što su im još gaće ostale. Od takvih mjesta bježali bi i oni koji su imali priliku pokazati koliko su umni, vješti, nadareni, ali eto, drugovi iz partije nisu razumjeli njihovu „genijalnost“. Takav jedan „genijalac“, koristeći poziciju prvog „seronje“, upravlja ovim gradom, pljujući u lice svima onima koji su bilo što i bilo kada ugradili u njegove „zidine stare“.
Na svakim drugim koordinatama intelektualci, ma što to značilo, bi ga „zapeli nogom u guzicu“ i poslali na liječenje. Samo, biti intelektualac u našem gradu niti je kad vrijedilo niti će kad vrijediti,“ jer smo mi to tako tražili“, u protivnom bi morali pokazati stav, ne nužno pobjednički, ali svakako svoj. Samo tako se ide naprijed. Kod nas vladaju „druge vrijednosti“, a intelektualni prag određuju napuhane, bolesne budale.
Više vrijedi vojska magaraca koju predvodi lav, nego vojska lavova koju predvodi magarac. (Napoleon)
Vele da je tako prozborio Napoleon nakon jednog teškog poraza kojeg je vodio jedan od „nadobudnih“ vojskovođa. Umišljenih i nadobudnih budala uvijek je bilo u svakom vremenu i na svakom prostoru. Svjedoci smo toga i danas. Kroz povijest se svjedočilo o svemu i svačemu, gledalo se i slušalo, ali na kraju uvijek sve zaboravljalo.
Uvijek se misli kako iza svakog slijedećeg zavoja, slijedi ravan put i kako na tom putu sve izgleda ljepše i bolje. U tuđem dvorištu rastu veći krumpiri. To je tako i uzalud saditi, bolje je kupiti, ukoliko se ima nešto kuna.
A nema se, kuna sve manje, budala sve više!
Dođu tako ponekad vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati. (I Andrić)
Isprika svima Vama , što redovito čitate, radi ponavljanja, morao sam.
Zdravi i veseli bili.
mr.sc. Boro Mioč, dipl.ing.
