Da li je Hrvatska pravna država u kojoj su svi pred zakonom jednaki?
Ovaj članak mogao je nositi i naslov: „Zašto Hrvatska nije zemlja jednakih mogućnosti za sve i zašto su neki jednakiji od drugih?”. Naime, čitajući i prateći brojne članke koji su unazad nekoliko mjeseci objavljivani na temu predstečajnih nagodbi, a posebice analizirajući navode suca Trgovačkog suda Mislava Kolakušića, čovjek se mora zapitati, što su to ustvari predstečajne nagodbe.
Predstavljene kao spasonosno rješenje od strane Kukuriku koalicije s kojim će se riješiti nelikvidnost i vratiti u život tvrtke koje su, pritisnute dugovima, bile pred gašenjem, te kojim će se spasiti 40-tak tisuća radnih mjesta, nudile su optimizam. No, kada su postupci predstečajnih nagodbi krenuli u život, na površinu su isplivale sve one nedorečenosti i slobodna tumačenja zakona koja su tako karakteristična za Hrvatsku.
Uzmimo za primjer izmišljenu tvrtku koju ćemo nazvati ABC d.o.o. i koja ima dugovanja oko 20 milijuna kuna. Većina dugovanja u toj strukturi su ona za neplaćenje poreze i doprinose državi, rate za kredite poslovnih banaka, plaće radnicima, te dobavljačima za robe i usluge. I uprava tvrtke ABC d.o.o. pokrene predstečajnu nagodbu i prijavi 20 milijuna kuna duga. U postupku nagodbe vlasnik tvrtke ili neko povezano društvo izmisle fiktivne pozajmice društvu ABC d.o.o. od cca 25 milijuna kuna koje društvo ABC d.o.o. prihvati.E upravo u tom trenutku se dogodilo ono što je usporedivo sa pljačkom i privatizacijom s početka 90-tih, a kojom je u privatne ruke izabranih obitelji prešla sva društvena imovina.
Naime, ove nepostojeće pozajmice od 25 milijuna kuna premašile su onih 20 milijuna kuna stvarnih potraživanja i na predstečajnom ročištu sam vlasnik, odnosno povezana društva, obzirom da imaju većinu za odlučivanje, koja je vezana uz svotu duga, odlučuju o prihvaćanju plana restrukturiranja i usvajaju predstečajnu nagodbu.
I što se dogodilo?
Bez obzira što svi oni stvarni vjerovnici mogu glasovati protiv prihvaćanja predstečajne nagodbe, ona se usvaja jer su je prihvatili vjerovnici s najvećim tražbinama, a to su praktički sam vlasnik i njegova povezana društva.
Država automatski otpisuje 70% potraživanja za poreze uz otplatu ostatka duga na rate kroz godine, dobavljači koji su isporučili realnu robu ili uslugu prisiljeni su isto tako otpisati 70% potraživanja, te isto tako ostatak duga naplatiti kroz godine u ratama, radnici će isto tako dobivati plaće koje su ušle i predstječajnu masu kroz naredne godine u ratama itd.
Najbolje u ovim postupcima predstečajnih nagodbi prošli su vlasnici i direktor trgovačkog društva ABC d.o.o. koji su sve te godine dok su stvarane dubioze mogli prebacivati sredstva na svoje offshore kompanije, koji su mogli kupovati jahte, ići loviti leoparde i krokodile itd.
Sada su im otpisani dugovi, naime kroz predstečajnu nagodbu su ih sami sebi otpisali, sami izradili i prihvatili planove restrukturiranja i što je najgore od svega, isti ti direktori nastavljaju voditi te tvrtke koje su doveli do duga i dubioza. Ali ono što je najbolnije u svemu tome i zbog čega je taj Zakon o predstečajnim nagodbama usporediv sa privatizacijom iz 90-tih je to što će 90% tih tvrtki koje su, kao spašene kroz predstečajnu nagodbu,opet završiti u stečaju za godinu ili dvije, odnosno čim im krene obveza servisiranja onih preostalih 30% duga iz nagodbe i što će opet svi ti radnici završiti na burzi.
Naime, drugo se ne može očekivati jer se u procesu predstečajne nagodbe nije ništa promijenilo, ostali su isti ljudi, nerealni planovi restrukturiranja koje su uprave same izradile i prihvatile, a već je sada vidljivo da duštva koja su prošla predstečajnu nagodbu opet gomilaju nove dugove prema novim dobavljačima ili čak i prema starima koji su dovoljno naivni da opet daju odgode plaćanja. Promijenilo se jedino to što je sav onaj otpisan novac za poreze i doprinose, rate za otplate kredita, plaće, dugove dobavljačima, završio na privatnim računima uprava tvrtki i što je tamo sada legalno ostao. Da, to je najveća i najnepravednija promjena.
Društvima koja su prošla kroz proces predstečajne nagodbe će realno biti vrlo teško poslovati jer tko će im vjerovati? Tko će im sada izdavati robu ili pružati usluge s odgodom plaćanja? Koja banka će im odobriti kreditno zaduženje itd? Sve će to dovesti do propasti tih društava, samo se kupila godina ili dvije i legalizirao izvučen novac.
Kako ovo tumačiti nego prevaru i to najobičniju prevaru i pljuvanje u lice svima onima koji su redovno plaćali poreze i doprinose, koji su redovno isplaćivali plaće i plaćali dobavljače?! Kakva se poruka šalje mogućim investitorima u Hrvatsku kada je garancija naplativosti za isporučenu robu i usluge nikakva i kada je dužnik taj koji vjerovniku postavlja uvijete i dirigira kako će se njihov odnos razvijati?
I znam da će se naći oni koji će me prozivati zbog toga što pišem da se oprao novac ili da uspoređujem predstečajne nagodbe za privatizacijom iz 90-tih. No, dajte mi i jedan argument kojim ćete me razuvjeriti i objasniti gdje su završili novci iz društva sličnom ABC d.o.o., ako to društvo nije plaćalo poreze i doprinose, nije vraćalo kredite, nije plaćalo struju, vodu, plin, komunalnu naknadu, nije plaćalo dobavljače i nije isplaćivalo plaće? Gdje je završilo onih 20 milijuna kuna koje su kao primjer navedeni u samom uvodu?
Jako licemjerno sada zvuče i prozivanja i kritike koje dolaze sa strane oporbenih političara, a koji bi sada sigurno zdušno potpisali sve ovo gore napisano. No, isti ti se trebaju zapitati, gdje su bili i što su radili proteklih 10 godina dok su ti dugovi nastajali? Što su radile porezne uprave, gdje je bila pravna država koja je sve to tolerirala? Neisplate plaća, ne plaćanje poreza, doprinosa, struje, vode, komunalne naknade… Pa nisu tolike firme stvorile dubioze u ove dvije godine vlasti Kukuriku koalicije. Dakle, preporuka je pokriti se ušima, odnosno snositi odgovornost.
No, hajdemo sve ovo napisano sada staviti u drugi plan. Legalisti smo i ako je sve ovo gore napisano legalno i prema hrvatskim zakonima, to ćemo biti prisiljeni prihvatiti. Prihvatit ćemo predstečajne nagodbe takvima kakve jesu i reći da je to trenutno jedino moguće kako bi se uopće održalo hrvatsko gospodarstvo. Barem još godinu-dvije.
A što je s građanima, primjerice sa zaposlenicima društva ABC d.o.o. Usput valja spomenuti da je trenutno 300,000 hrvatskih građana u blokadi. Nemaju mogućnosti servisirati svoje obveze.
Uzmimo osobu XY koja je zaposlena u našem izmišljenom društvu ABC d.o.o. i koja ima Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i plaću od cca 5.000 kn. Ima tu plaću na papiru, jer ju društvo ABC d.o.o. nije isplaćivalo i prijavilo je te plaće u predstečajnu masu sa vrlo neizvjesnom isplatom. Osoba XY je na osnovi svoje plaće digla neki manji stambeni kredit koji sada ne može vraćati i prijeti joj deložacija iz stana, jer će se banka na taj način naplatiti putem ovrhe. Kakva je tu sad pravna i socijalna sigurnost te osobe XY i kakva je to Hrvatska država gdje će takva osoba završiti na ulici, na klupi u parku?!
Jer društvu ABC d.o.o., koje nije izvršavalo niti jednu svoju obvezu, niti prema državi, niti prema dobavljačima niti prema radnicima, je sve oprošteno, dugovi otpisani, vlasnici i direktori uskrsnuli kao veliki i sposobni poduzetnici koji su eto napravili takav plan restrukturiranja koji je spasio firmu i radna mjesta. Nije li to apsurdno i nije li to dovoljno da se zaključi kako Hrvatska nije zemlja istih prava i mogućnosti za svakoga i kako zakoni ipak ne vrijede za sve jednako?
Osoba XY ode na ulicu, bez mogućnosti da svoj dug servisira kroz neku osobnu predstečajnu nagodbu, a država, zakoni i firma ABC koja ga je neposredno dovela u tu nezavidnu poziciju, nastavljaju dalje glumeći neku socijalnu, pravednu državu i s druge strane uspješnog poduzetnika!
Razmotrite i ovaj apsurd. Osoba XY primjerice čak ne može dobiti ni povrat poreza, pa i ako se zaposli kod drugog poslodavca. Ne može dobiti povrat poreza dok društvo ABC ne uplati sve rate poreznog duga u 36 ili 48 ili 60 mjeseci, kako je već to društvo samo sebi odredilo kroz predstečjanu nagodbu. Pazite, vi u ovoj državi ste idućih pet godina bez prava da vam se vrati porez, kojeg ste, kolokvijalno rečeno, preplatili kod drugog poslodavca kod kojeg ste se zaposlili, dok god se ne zatvori i zadnja rata iz predstečajne nagodbe i dok društvo ABC, u kojem ste nekad radili, ne uplati svoj dug za porez. Odnosno dio duga koji nije velikodušno otpisan. A društvo ABC ima vrlo izgledne perspektive da ode u stečaj u naredne godinu ili dvije poslovanja, tako da i ti vaši novci na koje imate pravo su krajnje neizvjesni i moguće da ih dočekaju vaši unuci. Ako do tada uopće bude države koja bi ih vam vratila.
Na kraju ostaje samo zapitati se. Čini li vam se nakon svega pročitanog da je Hrvatska pravna država, gdje su pred zakonom svi jednaki? U kakvom su položaju pošteni poduzetnici i kako oni mogu biti konkurentni s onima kojima se otpisuju milijuni raznih dugovanja? I što s građanima, što, primjerice sa zaposlenikom XY iz firme ABC? Zašto on nema pravo na nekakvu predstečajnu nagodbu gdje bi mu se otpisali dugovi za struju, vodu, komunalnu naknadu, porezi i sl., jer su upravo otpisani onima koji su ga doveli u tu situaciju? Ma zašto je taj građanin, zaposlenik te firme ABC, obilježen i zbog dugova svog bivšeg poduzeća ne može ostvariti u ovoj državi pravo na povrat poreza ni kod svog budućeg poslodavca? Još uvijek mislite da živite u pravednoj i socijalnoj osjetljivoj državi gdje su svi jednaki pred zakonom?
Autor: Samo jedan Siščanin
