Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
Spaljivanje knjiga je sljedeći korak ?
Kako se život igra i vremenom i prostorom. Na početku pisanja jedan prijatelj mi je napisao kao komentar na kolumnu slijedeće; Pišeš za dva posto ljudi, moraš događaje i ljude nazvati pravim imenima, u tom slučaju pisanje ima smisla. Drugi je rekao; Neka i dva posto je dosta. Oni su više nego dovoljni da se proces zakotrlja, a kad se to desi bit će ga jako teško zaustaviti a još teže „kontrolirati“, bez obzira na vlast i njene „instrumente“.
Svi koji budu željeli vladati biti će svjesni da narod nije stoka sitnog, krupnog ili kojeg već zuba ali ni zec koji će „uteći“ kad god dečki u „kožnim mantilima“ lupnu nogicama.
Povijest je učiteljica i pametnima služi kako bi manje griješili, osobito onima koji troše tuđe novce a imaju problema s onim dijelom što im je „babo“ ostavio. I što je najbolje oba komentara će svoju implementaciju doživjeti na piscu ovih redaka na našim prostorima u ovom vremenu.
Dok se loptica koturala u dvorištu „ćelavaca“sve je bilo „dobro“. Sve je bilo dopušteno. „Momci“ su shvatili da su javne osobe i da ih se može komentirati. Uostalom to su radili i ozbiljniji novinari , a ne smijurija od kolumniste, kojeg uzgred rečeno nitko i ne čita.
Kad se „loptica“ dokoturala u „avliju“ gospođe Gradonačelnice, eto ti belaja. Gospođa umislila kako je „nedodirljiva“i kako nitko nema pravo kritizirati njen lik i djelo. Uostalom njena dosadašnja postignuća daju joj za pravu da nitko ne smije unositi bilo kakvu sumnju u ispravnost i korektnost njenih najavljenih i planiranih „poteza“. “Partijska škola“ odanog đaka ju je izvježbala u svim situacijama bez obzira na „kvalitetu“ i snagu neprijatelja.
Za razliku od mojih prijatelja s kave, ja sam bio uvjeren kako se „Ona“ nije „popela“ na civilizacijsku ljestvicu koja podrazumijeva i kritiku. Ona će udariti i to nije sporno, samo bira pogodan trenutak kako od protivnika ne bi napravila žrtvu.
Što je tebi pa ona se bavi pametnijim poslovima od naganjanja lošeg kolumniste, veli prijatelj, stari partijaš.
Pravaš, čija opcija „drži na vlasti“ postojeću garnituru, zamišljen češka bradu pa probrunda: Ma daj , magistar znanosti, na FSB položio sve ispite na doktorskom studiju, izrada disertacije u tijeku, koautor četrdeset dva rada iz polja ekologije, koautor projekta Sikom, Veleučilišta , Gospodarenja otpadom….., časnik hrvatske vojske, odlikovan za posebne zasluge u ratu , radiš za 6 900,00 kn , a kad su projekti u pitanju spreman si raditi koliko treba za iste ili manje novce, sve što imaš zaradio u privatnom sektoru, eto takvi ima na svakom koraku.
Ne znam koliko nas ima ali sam uvjeren da Ovoj vlasti takvi niti trebaju niti će trebati, a što bi s nama. Pobjednici pišu povijest a zakonski okviri su takvi da „limitirani“ u polju što se gospodarstvo zove vode grad i gradske tvrtke u „bolje“ sutra za „veselija“ jutra.
Za sve je osim prostora potrebno i vrijeme. Zašto našem gradu treba toliko vremena da shvati kako na bogom odabranom prostoru ne mogu stvarati bolju vrijednost „nedorasli“ . Zašto dopuštamo da nam budućnost „projektiraju“ljudi koji nisu „projektirali“ niti kokošinjac. Odgovor znamo svi, samo neki od nas o tome progovaraju a većina šuti nadajući se da će se sve samo od sebe pokrenuti u pravom smjeru.
U mom slučaju pisanja, politika nije bila presudna, nitko mi nije diktirao , niti branio. Pisao sam, i pisat, ću komentare na tjedna događanja bez obzira na „glumce“. I taj posao radim mukte, bez bilo kakve naknade. Gubitak posla, bože moj, niti prvi , niti zadnji, pa gospodin Mao davno reče; I noga u guzicu je korak naprijed. Ma čini mi se da bi veća tragedija bilo ostat u sustavu limitiranih „vođa“ i imati bilo kakvu plaću podržavajući njihovu nesposobnost.
Prije osamdeset godina u nama dragoj zemlji neki su palili knjige svih onih čije pisanje nije bilo u skladu s jednom ideologijom, ja sam uvjeren kako smo mi ,ipak , daleko od tog vremena.
Zdravi i veseli bili.
mr.sc. Boro Mioč
