Završen Festival malih scena u Rijeci

Odabirom publike sisačkom Kosu – drugo mjestoZavršen je još jedan Međunarodni festival malih scena u Rijeci koji još od trenutka svoga pokretanja, 1994. godine,  okuplja najbolja i najprogresivnija ostvarenja komornog kazališta, nastala u produkciji hrvatskih institucionalnih i neovisnih kazališta. Festival je to koji predstavlja manje kazališne forme, pa odatle i naziv festival malih scena. U konkurenciji za nagrade ravnopravno su sudjelovala domaća i inozemna kazališta, a stručni ocjenjivački sud dodijelio je nagrade za najbolju predstavu, režiju, glavnu mušku ulogu, glavnu žensku ulogu, epizodnu ulogu, mladog glumca, odnosno glumicu, dramaturgiju, scenografiju, kostimografiju, scensku glazbu i oblikovanje svjetla. Tako su nagradu Veljko Maračić za najbolju predstavu u cjelini ravnopravno podijelile predstave Bakne, Dramskog ansambla Splitskog ljeta i Turbofolk, HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Na ovogodišnjem, 16. po redu festivalu, gostovalo je i Gradsko kazalište Sisak s predstavom Kos koja je osvojila drugo mjesto po odabiru publike, s prosječnom ocjenom od 4,51. Za 0,14 bodova pretekla ju je predstava Hamlet, Teatra Oskarasa Koršunovasa iz Vilniusa.  Ipak, iako bez nagrade, domaća predstava Kos prošla je itekako zamijećeno i od strane publike, ali i od žirija, ako je suditi po njihovim reakcijama nakon snažne igre Zijaha Sokolovića i Olge Pakalović, a potom i popratnog okruglog stola koji je okupio brojna lica iz svijeta kazališta i književnosti, poput Vedrane Rudan, Mani Gotovac, dramaturginje Tajane Gašparović, velikog broja kazališnih kritičara, te članova žirija: beogradske glumice Branke Petrić, redateljice Saše  Broz, glumice Anice Tomić, književne kritičarke Helene Braut i prof. Elvia Baccarinia iz Rijeke.
Oboje vrlo hvaljenih glumaca, na sceni nadomak publike, vrlo srčano oblikovali su stravične prizore koji se daju iščitavati na stranicama crnih kronika. U središtu su priče mlada žena i sredovječni muškarac koji se susreću petnaest godina nakon što su probali pobjeći iz sredine u kojoj žive, skrivajući svoju ljubav. Ona je tada bila dvanaestogodišnja djevojčica, a on četrdesetogodišnjak.  David Harrower, prema čijem je tekstu predstava nastala, ˝gotovo razornim razodijevanjem poput teleobjektiva i upornošću paparazza secira život mlade djevojke koja se suočava sa svojim zlostavljačem, ali i sa samom sobom˝.