U Narodnoj knjižnici i čitaonici u sisačkoj Rimskoj ulici otvorena je izložba “Ex librisi u Narodnoj knjižnici i čitaonici Sisak”. U Odjelu za odrasle NKČ Sisak izložene su knjige iz fonda Zavičajne zbirke s pečatnim i rukopisnim ex librisima, pedesetak ex librisa. Moći će se razgledati do 10. lipnja.
Ti ex librisi svjedoče o bogatoj knjižničarskoj povijesti u Sisku, ali su i pouzdani svjedoci postojanja privatnih knjižnica u gradu i okolnim selima.
Ex libris je, dakle, znak kojim se poručuje čijoj privatnoj knjižnici neki svezak pripada. Nastao je on u doba kad nije bilo javnih biblioteka, ali su knjige ipak cirkulirale, pa se moralo nekako naznačiti koja je čija. Zato se izrađivao osobit žig, na kojem je pisalo EX LIBRIS. Uz taj natpis dodavala se i nekakva vinjeta; ako je vlasnik knjige bio plemenitaš, mogao je staviti svoj grb, dok su ostali izmišljali različite druge znakove: zmajeve, zalaske sunca, brodove na moru i slične prizore. Taj ex libris mogao je biti i na posebnom komadiću boljega papira, koji se onda uljepljivao na unutrašnjost prednje korice. A onda su te oznake odjednom nestale, i danas ih posve rijetko može vidjeti.
Ex libris ukazuje na vlasnika knjiga, ono je umjetnički i prikladno oblikovana naljepnica ili pečat ili samo potpis vlasnika. A vlasnik uz pomoć te oznake želi predstaviti u što boljem svjetlu i sebe i knjigu. Udarajući na svezak svoj znak, on uspostavlja vezu s njegovim sadržajem, on, na neki način, postaje supotpisnik knjige. Jer pretpostavlja se da je vlasnik nekakav ugledan i mudar čovjek, pa tako stavljajući na knjigu svoj ex libris on kao da za nju jamči. Istodobno, on svoje ime obogaćuje knjigom, njezinim izgledom i sadržajem. I ta je veza još jedan razlog zbog kojega ex libris mora biti lijep i umjetnički izveden.
(www.matica.hr)
