Sisački biskup Vlado Košić predvodio je svečano misno slavlje na svetkovinu Kristova uskrsnuća, u nedjelju 5. travnja 2026., u bazilici sv. Kvirina u Sisku. Koncelebrirali su domaći župnik Robert Jakica, župni vikar Croat Balija i umirovljeni svećenik Nikola Majcen, a služio je đakon Martin Radić.
Na početku homilije čestitajući okupljenim vjernicima Uskrs biskup je poručio kako danas slavimo najveći događaj u povijesti, Isusovo uskrsnuće. Podsjetivši kako učenici isprva nisu mogli povjerovati da je Gospodin živ sve dok im se sam nije objavio, naglasio je da uskrsnuće nije bila „tlapnja“, nego stvarni događaj koji je preobrazio one koji su Isusa slijedili, premda su ga u času muke i smrti napustili.
Osvrnuvši se potom na misna čitanja, biskup je podsjetio na Petrovo svjedočanstvo iz Djela apostolskih: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje“, istaknuvši da onaj koji je Isusa triput zatajio sada hrabro naviješta uskrsnuće. U tome je prepoznao i poziv vjernicima da Kristovo uskrsnuće svjedoče ponajprije vlastitim životom, prihvaćajući svoje rane i vjerujući da ih je Krist preobrazio.
Zatim je biskup podijelio razmišljanja češkog teologa Tomaša Halíka iz djela Dotakni rane, zaustavivši se na prizoru sv. Martina koji pita prividnoga Krista: „A gdje su ti rane?“ Na toj je slici istaknuo da se uskrsnuli Gospodin uvijek prepoznaje po svojim ranama te postavio pitanje možemo li i danas prepoznati Krista uskrsnuloga u ranama ovoga svijeta. „On nam pristupa i želi nas obradovati, ispuniti nam srce i osvojiti za nebesko kraljevstvo, ali uvažavajući i preobražavajući naše rane i rane ovoga svijeta. I zapravo kada ne bismo vidjeli, ali i sami imali rane, tu ne bi bio ni Krist uskrsnuli! Zanimljiva je to misao velikog suvremenog teologa“.
Govoreći pročitanom Evanđelju po Ivanu koje govori o praznom grobu, biskup je istaknuo zbunjenost Marije Magdalene i gorljivost Petra i Ivana koji trče provjeriti što se dogodilo. Naglasio je da Kristovo uskrsnuće mijenja malodušje i tugu u radost i pokret, jer njegovo je uskrsnuće istina. „Mi zapravo ne možemo opisati što to znači jer Isus nije samo oživio, poput Lazara, nije ni započeo neki drugi život, ali ljudski i zemaljski. To što se njemu dogodilo, to je takvo čudo i toliko nešto novo da zahvaća ljude do srži njihova bića, pogađa ih i oni se pokreću. Žalost im se pretvara u radost, trče i uvjereni javljaju drugima, da je Isus živ jer je trebalo da on ustane od mrtvih! Neka i nas zahvati ta radost, to veselje, ta novost života! Neka nas njegove rane izliječe, neka nam pokažu koliko je velika Božja ljubav prema nama! Neka nas sve obuzme novi žar i želja da sami živimo i svima svjedočimo mogućnost novoga života“, poručio je okupljenima biskup.
Na kraju se biskup osvrnuo i na suvremene rane svijeta, spomenuvši ratove, stradanja nevinih, glad, inflaciju i opću nesigurnost. Upozorio je da ovogodišnji Uskrs mnogima nije radostan zbog patnje tolikih ljudi, ali je sve pozvao na molitvu da uskrsnuli Gospodin svojim mirom obdari sve ljude na svijetu te preobrazi sve naše rane.
Na kraju slavlja, u ime župe, župnik Jakica uputio je biskupu i svim okupljenima uskrsnu čestitku, poručivši kako radost Kristova uskrsnuća ne smije ostati samo na izvanjskoj proslavi, nego prije svega postati duboka radost srca, koja iz vjere u uskrsloga Gospodina preobražava naš život.
Misno slavlje animirao je Zbor bazilike „Matija pl. Ivšić“ pod ravnanjem Katarine Mandić i orguljašku pratnju Dijane Skrbin Kovačić.
