Povodom predstojećeg koncerta kojeg će, za Valentinovo, Miroslav Škoro održati u sisačkoj dvorani Zeleni Brijeg razgovarali smo sa ovim popularnim pjevačem.
SISAK.INFO: Slavite 40 godina svoje uspješne karijere. Kako je sve počelo i kako ste se počeli baviti glazbom?
MIROSLAV ŠKORO: Sve je počelo još tamo negdje 1979. godine kada sam uspio kupiti prvu gitaru. Dogodilo se da smo svi mi iz ulice nekako u isto vrijeme pokupovali nekakve gitare i počeli se više zanimati za glazbu. Prije toga smo sakupljali poštanske markice i Alan Ford stripove. Nas četvorica smo bili malo ambiciozniji i nakon samo nekoliko mjeseci smo složili prvi band koji se zvao “Zadnja stanica” jer je moj Višnjevac, u to vrijeme, bio zadnja tramvajska stanica u Osijeku. Od tog vremena se sviruckalo manje ili više i svi osječki kvartovi su imali neke svoje klince koji su svirali. Najbolje su bile “Duge” s Bosutskog. I tako, kad smo malo stasali složili smo prvi ozbiljniji band od ljudi iz više osječkih bandova, pa je nastao “OK band”. Čak smo i snimili nekoliko pjesama (“Vrata zapada”, “Ne vjeruj lijepim ženama”…), ali nismo mogli proći dalje od Slavonije i nekako smo se rasuli posvuda.
Ja sam od 1983. već radio kao honorarni spiker na Radio-Osijeku i tamo sam upoznao Antuna Tucu Nikolića, šefa “Slavonskih bećara”. To je bio Kićin tamburaški prateći sastav. Nakon razlaza s Kićom, Tuca je pozvao mene i 1985. godine sam prvi put profesionalno nastupio sa “Slavonskim bećarima” na Đakovačkim vezovima. Dakle, bilo je gaža i čvrga i ranije, od moje sedamnaeste godine, ali nekako mislim da bi to bilo preambiciozno zvati karijerom. Pošteno je i prema glazbi i prema karijeri, pa i prema meni, reći da je sad nekako 40 godina kako živim s glazbom i od nje.
Snimio:Boris Scitar
SISAK.INFO: Kako vam je bilo u tih 40 godina i što za Vas znači “baviti se glazbom” i “biti glazbenik”?
MIROSLAV ŠKORO: Meni je glazba sve i bavljenje glazbom mi je omogućilo sve, iako nisam uvijek bio samo i isključivo glazbenik. Moja pokojna majka silno je željela da završim svoje obrazovanje i da zbog glazbe ne odustanem od knjige, tako da sam taj dio svoje obveze ispunio i mogao sam se baviti znanošću i obrazovanjem isto kao i diplomacijom ili nekim drugim stvarima u kojima sam bio i u koje sam se petljao.
U krajnjoj liniji, mogao sam ostati u građevinarstvu i samo to raditi. Objektivno, u glazbi sam nekako najslabiji i nemam klasično glazbeno obrazovanje, ali glazbu najviše volim. Ljubim je najviše od svega i ona je jedina konstanta u mom profesionalnom životu. Možda mi je trebalo 63 godine da to shvatim, ali bolje ikad, nego nikad. Pa i na Valentinovo u Sisku ćemo se voljeti i ljubiti uz glazbu i s njom.
Snimio:Boris Scitar
SISAK.INFO: Postoje li neki trenuci koje ćete posebno pamtiti u tih 40 godina i žalite li za čime u tih 40 godina?
MIROSLAV ŠKORO: Ne znam, svaki trenutak je poseban na svoj način. Svaki koncert ili snimanje su uvijek kombinacija ljudi koji se tu nađu, mislim na publiku i izvođače u slučaju koncerta ili autore, producente i glazbenike u slučaju rada u studiju. Odnos prema svemu se mijenja tijekom vremena i ne mogu vam precizno odgovoriti na pitanje jer su mi stvari, za koje sam mislio da su ključne i fundametalne u nekom trenutku, vremenom, izgubile na tolikoj važnosti.
Primjerice, kada sam napisao „Ne dirajte mi ravnicu“ i kada je ta pjesma postala popularna, nije postojala „Kuća na kraju sela“ ili „Sude mi“ ili „Mata“ ili „Otvor ženo kapiju“ i da sad ne nabrajam dalje. U tom trenutku je „Ravnica“ bila ono što sam doživio kao vrhunac i ne mogu reći, i dalje je to, vjerojatno, jedan od najbitnijih trenutaka u mojoj karijeri, ali ne možemo reći da „Milo moje“ nije bio hit godine skoro dvije godine za redom, isto kao i „Svetinja“, ili da je „Tajna najveća“ nebitna pjesma. U zadnje vrijeme je „Juliška“ ponovno postala popularna, a čini mi se da ljudi najbolje regiraju na „Sve poštivam, svoje uživam“.
Eto, malo duži odgovor na jednostavno pitanje, ali znate, ja vam ne umišljam da imam neko poslanje i smatram da je moj posao zabava. Da bi ljude zabavio, važne su mi pjesme i zato sam u odgovoru stavio akcent na njih. Ne bi ni Sokrat znao odgovoriti na pitanje što je to baš posebno ili najposebnije. Nekad ovo, nekad ono. Svaki koncert na kojem se publika dobro zabavila je poseban i za pamćenje, a život me naučio da ne žalim, barem ne dugo, za ničim u karijeri jer bi me to odvelo u ozbiljnu depresiju.
SISAK.INFO: Publika vam je vjerna. Nedavno ste tri puta zaredom napunili zagrebački Lisinski, a i sisačka će dvorana Zeleni Brijeg sigurno biti puna. Što Siščani mogu očekivati na ovom koncertu?
MIROSLAV ŠKORO: Nisam baš prigodničarski izvođač i uvijek pjevam te svoje pjesme koje su nastale u mojoj ljetnjoj kuhinji. Slabo se snalazim u situacijama poput svadbi i sličnih manifestacija kada se ljudi žele veseliti jer izvodim samo ovo svoje i ne odustajem od toga. No, recimo da je Valentinovo ipak prožeto više ljubavlju nego drugim emocijama, usredotočit ćemo se više na ljubav. Pri tome, upozoravam da u mojim ljubavnim pjesmama nisu samo žene. Ima tu i drveća, tamburaša, konja, roditelja, djece, prijatelja i počesto ove zemlje na kojoj smo nikli.
Važno je da svi budu veseli i da odsviramo za svakoga ponešto. Nadam se da će zaljubljeni s ovog koncerta otići još zaljubljeniji, a možda će netko, tko dođe sam, pronaći u publici dva oka koja svijetle i zaljubiti se. To bi bio potpuni uspjeh. Čini mi se da u mojim pjesmama ima puno senzibiliteta koji odgovara Sisčanima.
SISAK.INFO: Hoće li nastupati i neki gosti na koncertu 14. veljače?
MIROSLAV ŠKORO: Ne znam još. To ćemo vidjeti jer je to subota, plus Valentinovo, tako da ćemo to morati pričekati do zadnjeg trenutka. Neka gosti, ako ih bude bilo, budu iznenađenje. Tako je najljepše.
SISAK.INFO: Radite li na novim pjesmama? Sprema li se, osim nastavka turneje, i štogod novog?
MIROSLAV ŠKORO: Suvremena diskografija više ne poznaje klasični oblik albuma. Uglavnom se izdaju singlovi, pa album bude kompilacija objavljenih pjesama. Meni se puno toga nakupilo od izlaska zadnjeg albuma, a rodile su se i neke nove pjesme, tako da ćemo, moja ekipa i ja, procijeniti trenutak za novi album. Moji suradnici su uvijek isti. Ivica Murat i Željko Nikolin na čelu kolone, a u u zadnje vrijeme su im se pridružili Ivica Plivelić i moj sin Matija. Aca Homoky je napisao odličnu pjesmu, „Godina je previše“ i to je to. Deseti studijski album s gotovo istim ljudima kao i oni stari. Imamo već dogovoreno popriličan broj koncerata. Iako, s obzirom na godine, nije nama više tako lako stalno biti na kotačima.
Volimo ovo što radimo i mislim da nikada nismo zvučali bolje, ali sad već bole i kukovi i kralježnice i ramena, a o srcu i višku kilograma da i ne govorim. Najvažniji plan je da ove godine budemo zdravi, veseli i sretni i da ne dođe do neke velike frke u svijetu jer puno toga miriše na frku.
SISAK.INFO: I za kraj, mimo glazbe. Imate li na umu i kakve nove projekte van glazbe?
MIROSLAV ŠKORO: Stalno vam ja imam, kako vi to velite, projekte. Ustvari, samo si radim probleme, umjesto da idem pecati. Uvijek je posla u vinariji i s vinogradom i vinom; nešto žbukam i krečim već duže vremena i volio bih to završiti i tako. Posla uvijek ima. No, trenutno je najvažniji posao napraviti najbolji koncert za Valentinovo u Sisku ikada.
