Prilikom renoviranja doma ili gradnje novog objekta, sve veći broj ljudi odlučuje se za suhu gradnju kako bi ubrzali i pojednostavili radove. Ova metoda postupno zamjenjuje tradicionalno žbukanje, bilo ručno ili strojno. U nastavku istražujemo prednosti gips-kartonskih ploča za oblaganje pregradnih zidova i razmatramo jesu li one bolje rješenje od klasičnog žbukanja.
Što je suha gradnja?
Suha gradnja najčešće se odnosi na upotrebu gips-kartonskih ploča koje služe za podizanje pregradnih zidova, oblaganje postojećih zidova te za izradu spuštenih stropova. Ovaj proces zaobilazi klasičnu gradnju opekom i žbukom. Zbog svoje praktičnosti i pristupačne cijene, sve više ljudi odabire suhu gradnju.
Prednosti gips-kartonskih ploča
Gips-kartonske ploče imaju višeslojnu strukturu – između dva kartonska panela nalazi se jezgra od gipsa. One su stekle popularnost zbog brze i jednostavne ugradnje, manje stvaranja nereda te pristupačnih cijena. Suhomontažna gradnja pregradnog zida obično košta između 25-28 EUR/m2, dok dvostruki zidovi mogu koštati 35-55 EUR/m2.
Površine prekrivene gips-kartonskim pločama mogu se jednostavno obojiti, baš kao i klasično žbukani zidovi. Postoji zabluda da gips-kartonski zidovi loše izoliraju zvuk, ali ako su pravilno postavljeni, oni pružaju izvrsnu zvučnu izolaciju.
Osim toga, suha gradnja ima kraće vrijeme sušenja od tradicionalnog žbukanja i omogućuje lakšu demontažu u slučaju preuređenja. Gips-kartonske ploče stvaraju savršeno ravne zidove te omogućuju postavljanje dodatne toplinske izolacije. Jedna od ključnih prednosti je i jednostavnost ugradnje elektroinstalacija i drugih instalacija unutar ovakvih zidova.
Međutim, treba napomenuti da gips-kartonski zidovi smanjuju prostoriju za otprilike 5 centimetara po zidu, što je nešto na što treba obratiti pažnju.
Kako se postavljaju gips-kartonske ploče?
Gips-kartonske ploče mogu se postaviti na dva načina. Prvi način uključuje montažu na metalnu ili drvenu potkonstrukciju, gdje se ploče režu prema potrebnim dimenzijama i postavljaju na okvir. Ova potkonstrukcija ostavlja prostor između zida i ploče za razvod instalacija. Ploče se uvijek postavljaju s razmakom od poda od jednog centimetra kako bi se spriječilo upijanje vlage. Između potkonstrukcije i ploča često se postavlja izolacijski materijal, poput kamene vune, kako bi se poboljšala toplinska i zvučna izolacija. Na kraju slijedi završna obrada: bandažiranje, glačanje, krečenje ili postavljanje pločica.
Drugi način je lijepljenje gips-kartonskih ploča izravno na pripremljenu zidnu podlogu. Prije lijepljenja podlogu treba premazati odgovarajućim premazom, a ploče se potom ravnaju libelom kako bi se osiguralo da su pravilno postavljene.
Je li suha gradnja bolja od klasičnog žbukanja?
Tradicionalno žbukanje, bilo ručno ili strojno, smatra se kvalitetnijim i dugotrajnijim rješenjem za zidove, osobito kad je riječ o nosivosti. Žbukani zidovi mogu izdržati veća opterećenja i pogodni su za postavljanje težih predmeta. Međutim, proces žbukanja je skuplji, zahtijeva više vremena za sušenje i stvara više nereda. Također, žbukani zidovi ne pružaju mogućnost jednostavnog skrivanja kablova unutar zida.
Odluka između žbukanja i suhe gradnje ovisi o specifičnim potrebama prostorije i vašem budžetu. Ako planirate postaviti teže elemente na zidove, možda će klasično žbukanje biti bolji izbor. No, ako želite ubrzati i pojednostaviti radove, gips-kartonske ploče su odlična alternativa.
Sponzorirani tekst
