U Europi je gotovo 500 energana, koje godišnje obrađuju 96 milijuna tona neopasnog otpada stvarajući novu energiju, a u Hrvatskoj niti jedna
Projekt SINERGIJA, investicija u visokoučinkovito kogeneracijsko postrojenje za proizvodnju električne i toplinske energije iz neopasnog otpada i biomase u Sisku, vrijednosti veće od 100 milijuna EUR-a, što će značiti za Grad Sisak, Sisačko-moslavačku županiju te općenito Hrvatsku, teme su razgovora s mr.sc. Borom Miočem, dipl.ing, direktorom tvrtke CIOS ENERGY d.o.o., koja je nositelj projekta prve takve energane u ovom dijelu Europe, povodom krajem srpnja objavljene Obavijesti o stavljanju na javnu raspravu Studije utjecaja na okoliš energane na neopasni otpad i biomasu Sisak.
Što radite i planirate u Sisku, u kojoj je fazi projekt?
Među zahtjevima za ulazak u EU, Hrvatska je preuzela i obvezu primjene određenih standarda u segmentu gospodarenja otpadom. Pritom, ispunjenje nekih obveza koje je RH preuzela u pristupnom ugovoru s EU ne bi bilo moguće bez C.I.O.S. Grupacije, koja je, među ostalim, investirala u nove tvornice za oporabu otpada. Sisački Depos i Cial su najbolji primjer oporabe, od ostataka autoolupina i limenki raznih pića – otpadne metalne ambalaže, proizvode se novi proizvodi, a ništa ne ide na odlagalište.
Pretvaranje otpada u resurse jedna je od ključnih smjernica europskih politika za kružno gospodarstvo, koju C.I.O.S. Grupacija već trideset godina primjenjuje i podržava u svojem djelovanju. U skladu s poslovnom strategijom, provodimo projekte kojima je cilj održivost u gospodarenju otpadom. Takav je i projekt SINERGIJA, koji i svojim imenom šalje snažnu poruku – Sisačka zelena energija kojom se, s obzirom da se u energani planira iskoristiti i otpad s područja Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, lokalno zatvara materijalni i energetski krug. Projekt predstavlja sustavno rješenje problema otpada, sinergiju djelovanja s gospodarstvom, zajednicom i sugrađanima, kojim će se pokriti dio energetskih potreba i energetske neovisnosti naše zajednice.
Trenutačno je u fazi javna rasprava o Studiju utjecaja na okoliš?
Točno. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, nakon održanih sjednica Savjetodavnog stručnog povjerenstva za procjenu utjecaja na okoliš zahvata, početkom srpnja donijelo je Odluku o upućivanju Studije utjecaja na okoliš zahvata energane na javnu raspravu, koju prema posebnom aktu Ministarstva koordinira i provodi Sisačko-moslavačka županija. Slijedom toga je i u medijima te na internetskim stranicama Ministarstva i Županije objavljena obavijest o javnoj raspravi.
Dokument Studije baziran je na usklađenosti projekta sa referentnim dokumentima Europske unije, a usmjerenje C.I.O.S. Grupacije na odabir isključivo dokazanih uspješno primijenjenih najboljih raspoloživih tehnika osigurava kvalitetu projekta te visoku razinu zaštite okoliša u cjelini.
U tijeku je javni uvid u SUO naše energane na neopasni otpad i biomasu u Sisku, konačnu riječ dat će struka i javnost u transparentnom sustavu odlučivanja, procjenjujući što dobro donosi svim dionicima. U konačnici, svi smo svjesni kako bez energije nema razvoja ni napretka.
Hrvatska će najkasnije do 2035. godine, udio otpada koji sada odlaže na komunalnim odlagalištima, morati svesti na svega 10 posto. EU i hrvatska regulativa propisuje redoslijed postupanja s otpadom. Prioritet je smanjenje nastanka otpada, zatim recikliranje onog dijela koji se može ponovno upotrijebiti, ali na kraju uvijek ostane dio koji se ne može reciklirati. Što s tim ostatkom?
Ostatak – nereciklabilni otpad i dalje ima energetski potencijal, stoga se koristi u energanama, kojih je u 2018. u Europi bilo 492 i koje su obradile više od 96 milijuna tona otpada stvarajući novu energiju, kako za stanovništvo tako i za poslovne aktivnosti. Svima nam je poznat primjer Beča koji je san i ljubav većine Hrvata. Predivan grad s čak tri postrojenja za energetsku oporabu otpada, neka praktično u centru grada. Oni se griju i hlade na otpad, njima otpad godinama nije smeće, dok mi učimo djecu kako je to samo fraza. Stav javnosti prema energanama na otpad je prilično određen strahom koji proizlazi iz nepoznavanja novih tehnologija. Zbog toga je važno djelovanje cijele države, važna je informiranost i edukacija. Primjerice, više dioksina i furana ćete udahnuti ako nekoliko sati sjedite pokraj pušača nego iz ijednog, suvremenog postrojenja za energetsku oporabu otpada.
U svakom slučaju, Hrvatska kasni s energanama na otpad, a svjedoci smo koliki su svakodnevni problemi u gradovima i općinama s otpadom. Umjesto da dragocjenu sirovinu koja se ne može reciklirati i njezin energetski potencijal koristimo kao dodatni benefit za sve u društvu, na lokalnoj se razini ta sirovina odlaže na odlagališta.
Pojasnite ta dva pojma – recikliranje i energetska oporaba?
Recikliranje je prioritet u sustavu gospodarenja otpadom, to je korištenje vrijednih sirovina u proizvodnji novih proizvoda. Energetski se oporabljuje nereciklabilni otpad, dakle oni ostaci koji više ne sadrže vrijedna svojstva a imaju energetski potencijal. Apsolutni prioritet su mjere smanjivanja nastanka i smanjenje odlaganja otpada.
Zakoni EU i RH nalažu izbjegavanje odlaganja neobrađenog otpada, radi raznih ugroza i rizika za zdravlje i okoliš. Odlaganje je, kako se često zna reći, „kratkoročno najjeftinije“, ali iskustvo i praksa razvijenih zemalja dokazali su da odlaganje apsolutno nije alternativa ponovnoj uporabi i recikliranju, što postaje vrlo aktualno i danas kad se pokušavaju smanjiti emisije stakleničkih plinova. I još nešto vrlo bitno, kod nas javnost ne razlikuje pojam spalionice i energetsku oporabu otpada. Pa da naglasimo još jednom – u spalionicama se otpad spaljuje, a u energani se iz otpada u kontroliranim uvjetima na visokoučinkovit način proizvodi toplinska i/ili električna energija.
Nakon materijalne oporabe raznih vrsta otpada nastaje gorivo iz otpada kao vrijedan energent, čija je daljnja materijalna oporaba ekološki i ekonomski neučinkovita.
Energane dakle rješavaju pitanje ostataka – nereciklabilnog dijela otpada, a ujedno povećavaju udio energije proizvedene iz obnovljivih izvora, čime se smanjuje udio korištenja fosilnih goriva poput plina, tekućih goriva ili ugljena za proizvodnju električne energije, a osjetno se umanjuju i emisije štetnih stakleničkih plinova koji nastaju odlaganjem biorazgradivog otpada.
U toj piramidi gospodarenja otpadom, dolazimo do točke kada je energetska oporaba jedino preostalo i ekonomski i ekološki prihvatljivo postupanje. U energani se kao ulazni materijal koristi gorivo iz otpada, dakle energent standardizirane kvalitete koji zadovoljava stroge međunarodne norme vezane za kalorijsku vrijednost, sadržaj žive, klora,… taj materijal više nije heterogeni otpad različitog sastava nego visoko kvalitetno gorivo koje ima svoju vrijednost, s točno proračunatim i kontroliranim emisijama.
Riječ je o velikoj investiciji, što vas je potaknulo na realizaciju?
Proizvodnja energije iz otpada je zatvaranje kruga u gospodarenju otpadom. C.I.O.S. Grupacija je kroz tri desetljeća primjene najboljih raspoloživih tehnika u postupcima materijalne oporabe otpada dosegla najviše ekološke standarde, ne samo za hrvatske prilike nego i šire.
Energetska oporaba, koju primjenjuju sve razvijene članice Europske unije, logičan je nastavak razvoja C.I.O.S. Grupacije baziran na načelima kružnog gospodarstva.
U EU se više ne grade postrojenja za spaljivanje otpada. Službena politika Europske unije dala je preporuku da se iskoristi energetski potencijal onog dijela otpada koji se ne može ekonomski i ekološki prihvatljivo reciklirati ili materijalno oporabiti, pa se grade energane koje za proizvodnju energije koriste nereciklabilni otpad i gorivo proizvedeno iz otpada. Stručnjaci kažu da nismo toliko bogati da bismo se razbacivali energijom i puštali je u zrak.
Primjerice, Danska, koja je brojem stanovnika i površinom usporediva sa Hrvatskom, ima 26 energana na otpad i pri tom odlaže svega 1% otpada. S druge strane, u Hrvatskoj je stopa odlaganja 59%. Brojke govore same za sebe.
Još jedna je bitna stvar. Energana će, proizvodnjom električne i toplinske energije, osigurati lokalnoj zajednici, građanima i ustanovama, nižu cijenu, a otvara se i mogućnost toplifikacije naselja koja nisu u sustavu Toplinarstva, te razvoj novih proizvodnji kao i osiguravanje novih radnih mjesta.
Vaša komunikacija s javnosti, strukom, udrugama i lokalnom zajednicom izlazi iz uobičajenih okvira kad su slični projekti u pitanju?
Od prvog koraka u vezi energane, dakle pisma namjere, želja nam je bila uključiti sve zainteresirane strane u argumentiranu raspravu. Naše je usmjerenje od samog početka da svim dionicima, u svim fazama realizacije projekta, jamčimo uzajamnu komunikaciju, dostupnost i otvoren pristup svim informacijama.
Stoga smo svima kontinuirano slali obavijesti o poduzetim radnjama, glede energane, kako bi ih informirali o tijeku projekta. Namjera nam je bila i jest transparentno upravljati i voditi cijeli postupak. Razumijemo interes javnosti, stoga je razmjena informacija i otvorenost za dijalog, ali i prijenos iskustava razvijenih zemalja, u ovakvim projektima iznimno bitna.
Godinama, raznim donacijama, sudjelujete u događajima u Gradu…
Da. Nismo otok. Mi smo susjedi. Živimo u Gradu i s Gradom još od 2001. godine, smatramo se dijelom lokalne zajednice. Podupiremo sportske aktivnosti u Metalcu i Segesti, pomažemo vrtiću uveseliti djecu za blagdane, podržavamo rad Kino kluba Sisak, kao i klapsko pjevanje, Industrijske dane baštine. Grupacija je omogućila i organizirala prostor i 40 stambenih kontejnera za smještaj potresom pogođenih stanovnika, već početkom pandemije sisačkoj bolnici donirali smo respirator a kontinuirano nabavljamo i druge neophodne uređaje našoj bolnici, slavimo s našim braniteljima,…
Normalno je za očekivati da sustav naše kvalitete i potencijala bude pokretač, energija za nešto više i bolje. Bez energije nema napretka, zar ne?
(Sponzorirani tekst)
