Praizvedba mise Josipa degl’ Ivellia na čast Svih Svetih za mješoviti zbor i orgulje, posvećena uspomeni na sve branitelje Gvozdanskog održana je u subotu 19. prosinca u sisačkoj katedrali. Tom prigodom misno slavlje predvodio je generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, u zajedništvu s katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, a misu je animiralo Hrvatsko pjevačko društvo “Slavulj” iz Petrinje od vodstvom Josipa degl’ Ivellia i uz orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.
Ova praizvedba održana je u sklopu bogatog programa kojim je Interpretacijski centar baštine obilježio spomen na bitku kod Gvozdanskog koja je 1578. godine ispisala jednu od najslavnijih stranica hrvatske povijesti.
Govoreći o ovom slavnom događaju, mon. Cvitkušić je na početku svoje prigodne propovijedi istaknuo da nam je kršćanska dužnost voljeti svoj narod i svoju domovinu Hrvatsku. „Za to imamo potvrdu iz Svetog Pisma koje svjedoči da je jednom Isus zaplakao nad metropolom svoje domovine Jeruzalemom, rekavši da u gradu neće ostati ni kamen na kamenu, a apostol Pavao bio je razočaran što njegov narod ne prihvaća poruku spasenja, napisavši da mu je velika bol u srcu“.
Potom je propovjednik ustvrdio da su mnogi Hrvati svoju ljubav prema domovini i svome narodu dokazali kroz našu tešku hrvatsku povijest. „To su dokazali i branitelji utvrde Gvozdansko prije 441 godinu. Turci su više od tri mjeseca opsjedali utvrdu i nekoliko puta pozivali branitelje na predaju što su oni odlučno odbili. Kada su Turci ujutro 13. siječnja 1578. ušli u grad ostali su zatečeni strahovitim prizorom. Svi su branitelji, njih 300, bili na svojim položajima smrznuti i mrtvi. Ali nitko se nije predao, nitko odustao od obrane. I sam je Ferhad-beg ostao zadivljen tim prizorom te je zapovjedio da se potraži katoličkog svećenika i po katoličkom obredu da se sahrane izginuli branitelji Gvozdanskog. Junaci Gvozdanskog su časno i svjesno pošli u smrt, časno su umrli za ideale koje su živjeli, a to su bogoljublje i domoljublje“.
Po riječima mons. Cvitkušića, mrtvi nas branitelji Gvozdanskog i cijele Hrvatske svih ovih stoljeća zadužuju da se nastavimo boriti za istinu, pravdu i dostojanstvo hrvatskog čovjeka. „Učimo se od njih hrabrosti u borbi za istinu i pravdu, da nikada ne vjerujemo da nas neprijatelj može poraziti“, zaključio je mons. Cvitkušić.
(SV)
