Darko Žak (HDZ), predsjednik i Miljenko Žamarija (HSLS), dopredsjednik Kluba vijećnika HDZ-HSLS u Gradskom vijeću Grada Siska održali su tiskovnu konferenciju na temu „Dva lica Kristine Ikić Baniček”.
Uvodno se obratio Darko Žak koji je temu, kao podnaslov, imenovao i sa „Smrt fašizmu-kredit narodu”, te je naglasio: „Gradonačelnica Kristina Ikić Baniček zna što je najviše potrebno da bi se dobili izbori. To je novac i ona ga je osigurala kreditima kojima je zadužila naše potomstvo, ali i trgovačka društva u vlasništvu Grada. Novcem se može sve, obojiti biciklističke staze, popločiti pješačke staze, iscrtati linije po parkiralištima i stvoriti percepciju kako se konačno nešto radi u Sisku i kako je to pravi put kojim sisačka ekonomija treba ići. Takva praksa je siguran put u neizvjesnost s negativnim posljedicama i na takav stil disponiranja javnim novcem, Klub HDZ-HSLS želi upoznati i upozoriti sisačku javnost. I opet smo, po tko zna koji puta, dovedeni u situaciju da nam se pred sam početak sjednice GV-a na stol servira još jedan kredit, ovog puta trgovačkog društva Komunalac, a bez da su vijećnici imali priliku pročitati i analizirati sve podatke koji su sadržani u materijalima. Ovdje se radi o već poznatoj praksi da se trgovačka društva zadužuju uz blagoslov vijećnika kako bi u budućnosti postojao alibi kolektivne odgovornosti, a nikako individualne ili jasne političke. Ta praksa je uhodana do te mjere da se u danom trenutku ne raspoznaje tko je i kada bio nositelj vlasti u određenom razdoblju, jer imamo aktualnu situaciju da obnašatelj prošlih vlasti i loših poteza kritizira samoga sebe, a trenutno je u koaliciji na vladajućoj strani. Moć novca je i evidentna u trenucima kada se mora osigurati većina u GV-u, a partneri imaju sve veće zahtjeve pa si ucjenama dižu cijenu. Ta cijena je zapošljavanje samih vijećnika ili članova njihovih obitelji, članstvo u Nadzornim odborima ili Upravnim vijećima, a neki su vijećnici promjenu političke boje naplatili napredovanjem na radnom mjestu u gradskom poduzeću (Momir Gaćeša). Gradonačelnica je nakon izbora pred dva svjedoka željela korumpirati jednog vijećnika ( Miljenko Žamarija) i nudila mu otkup parcele, a supruzi mjesto u gradskom sustavu ili bilo kojem trgovačkom društvu. Ovakvu praksu je gospođa gradonačelnica javno i s pravom kritizirala dok je bila pozicionirana u oporbi, javno je iznosila optužbe na račun dužnosnika i vijećnika u prošlim sazivima GV-a i prijetila kaznenom odgovornošću zbog političke korupcije, lopovluka i drugih kaznenih djela. U oporbi je javno iznosila teške kvalifikacije na račun bivšeg gradonačelnika i predsjednika GV-a prijeteći im progonom u trenutku kada ona bude na vlasti. Ona je sada na vlasti, ali politički neprijatelji odjednom postaju saveznici i suradnici kada se trebaju donijeti presudne odluke u onome trenutku, kada je napuštaju dva glavna koalicijska partnera.”
Miljenko Žamarija u nastavku je još dodao: „Gradonačelnica je poništila sva obećanja koja je iznosila u kampanji, kako će sve biti drugačije kada ona bude na vlasti. Govorila je da će štedjeti i trošiti samo onoliko koliki su realni kapaciteti gradskog Proračuna. Isto tako je javno osuđivala bivše članove svoje Partije koji su kao prebjezi mijenjali političku sliku izbora i govorila da su moralne nakaze oni koji kupuju kao i oni koje se kupuje. Kristina Ikić Baniček je sebe predstavljala kao moralnu vertikalu i poštenu osobu. Međutim, već na početku svojeg mandata je tu sliku, svoj lik i djelo zamutila poznatom aferom Kopa Beach. Ona i njen stranački kolega javno priznaju da se u slučaju Zajednice sportskih udruga namjerno kršio zakon i praktički sami sebe optužuju. Pritiscima i ucjenama želi nametnuti svoju volju po pitanju uprave HNK Segesta. Grad je zadužila kreditom za svoje fiks-ideje, a koje će otplaćivati nekoliko generacija još nerođenih Siščana. Megalomanija i dizanje spomenika samoj sebi, svojstveno je diktatorskim režimima, a nikako demokratskim. Pošto su bivši suparnici postali neizbježnim partnerima, te je neprijateljstvo preraslo u političko prijateljstvo, gradonačelnica pribjegava poznatoj metodi proizvodnje imaginarnih neprijatelja, jer bez neprijatelja Kristina Ikić Baniček teško egzistira. Oporbu je u prve tri godine svojeg mandata nazivala raznim pogrdnim imenima i prijetila da će ih podaviti u Kupi, drugom prilikom ih naziva političkim patuljcima, da bi evo na kraju čuli da nas naziva neofašistima koji ne vole svoj grad nego veličaju događaje iz hrvatske prošlosti koje je usudio čitav antifašistički svijet. Za sve one koji na svojim plakatima ističu pozdrav „Za dom spremni” je rekla da niti su Hrvati, a niti domoljubi, do trenutka dok ne treba njihove ruke u zraku. Tada je zajednički interes iznad svih svjetonazorskih prijepora i politike postaju komplementarne, a partnerstvo dobiva novu dimenziju. Ovakav stil vladanja naše gradonačelnice je potpuno anakron i podsjeća na ona prošla vremena koja ne bismo htjeli da se vrate, ali nas Kristina Ikić Baniček uporno podsjeća i kliče: „Smrt fašizmu-sloboda narodu”. Kost razdora je bacila i među braniteljsku populaciju ne poštujući dignitet Domovinskog rata, od sebe je odgurnula partnere s kojima je osvojila vlast, a svaki disonantni ton smatra neprijateljstvom i politički se osvećuje onima koji se ne klanjaju njenom liku i djelu. Smjenjuje direktore da bi ih ponovno vratila na isto mjesto pošto su pristali sagnuti glavu (Marko Bionda), smjenjuje članove po NO i UV kako bi nagradila poslušnike, a svi koji su je prozreli i pročitali napustili su brod koji tone. Dok je novca i mogućnosti zaduživanja, Kristina Ikić Baniček će uspijevati šarenim bojama prikazivati stvarnost, ali je ekonomija neumoljiva i takva praksa ima vijek trajanja dok se ne potroše tuđi novci i svi promašaji dođu na naplatu, a posljedice će osjetiti tek naša djeca i budući potomci. Tada će i poznati poklič „Smrt fašizmu-sloboda narodu” zvučati kao blaga kamilica.”
