„Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju. Zbivala se u njoj čuda dobra, ali i naopaka, svakome po zasluzi. Morala je pak ta šuma ostati začarana dokle god u nju ne stupi onaj kojem je milija njegova nevolja, nego sva sreća ovoga svijeta.“
A u svijet čarolije zakoračili su i učenici OŠ Gvozd uključeni u projekt Tulum s(l)ova, čija je svrha poticanje čitanja naglas.
Predvodila ih je učiteljica engleskog jezika Natalija Klarić i školska knjižničarka Anita Gašpar koje se svojom kreativnošću trude projekt učiniti što zanimljivijim i neobičnijim.
Ovaj je put vesela školska družina ušla među korice najomiljenije domaće dječje spisateljice Ivane Brlić Mažuranić, često nazivane „hrvatskim Andersenom“.
Kako je zapravo sve počelo?
Jednog je dana šuštanje lišća razgranatih Striborovih lipa u školskome dvorištu prenijelo glasine da u volonterski centar Suncokret, smješten u središtu samog mjesta Gvozd, dolaze mladi volonteri iz Belgije, učenici Europske škole iz Bruxellesa. Inače, djeca diplomata. Čuvši za njihov dolazak, učiteljice Klarić i Gašpar su odmah prionule poslu te s voditeljima Centra dogovorile aktivnosti koje će provesti s njihovim gostima. Za zadatak su uzele upoznati strane volontere s likom i djelom Ivane Brlić Mažuranić organizirajući čitav niz radionica. I sve to na engleskom jeziku.
Unatoč tmurnom i kišovitom četvrtku učenici i učiteljice puni očekivanja ulaze u prostorije volonterskog centra Suncokret. Upoznaju neke strane, nadasve simpatične mlade ljude. Već je to bio znak da slijedi jedno sasvim ugodno druženje. Aktivnost je započela tako što je učenik Petar Perenčević zainteresiranu publiku upoznao slikom i djelom I. B. Mažuranić čitajući njezinu biografiju. Čitanje je bilo popraćeno raskošnim fotografijama koje su se izmjenjivale na slajdovima PPT prezentacije. Moramo priznati da je u početku postojala vidljiva sumnja, usuđujemo se reći čak i ironija, na licima mladih Belgijanaca kada su čuli da je spisateljica uspoređivana s H. C. Andersenom. No, svakom novom informacijom ona će nestajati.Posebno ih je zaintrigirala činjenica što je inspiraciju za svoje bajke pronalazila u slavenskoj mitologiji i prirodi. Nakon početnih riječi uslijedilo je čitanje dijelova bajke „Šuma Striborova“. Tako su se uvelikoj prostoriji Centra izmjenjivali glasovi učenika Jasmina Huskanovića, Petra Perenčevića, Dragoslava Simića, Ilije Dujlovića, Đure Malobabića i Adriana Šalića, a mogli su ih razumjeti samo oni kojima je znan engleski jezik.
Kako se nazočni ne bi prepustili dosadi, zadatak im je bio podijeliti se u skupine unutar kojih su morali osmisliti kraj bajke. Dosjetke su bile vrlo zanimljive, a najveći je dojam ostavila skupina koja je zaključila kako bi najveća korist od guje bila, ubiti je i od nje napraviti kvalitetne čizmice. Vjerujemo da protiv ovakve ideje ništa ne bi imao niti vrckavi Malik Tintilinić.A mi se pitamo kako se toga nije dosjetila gospođa Mažuranić prilikom pisanja bajke?? Sljedeća aktivnost je bila gledanje animiranog filma Šuma Striborova (Stribor’s Forest) kojom se nastojalo bajku što više približiti učenicima. Zatim je uslijedio radni zadatak. Nakon podijele u četiri skupine, svaka je dobila temu svoje radionice. Tako je prva skupina bila zadužena za izradu stripa „Šuma Striborova“ dok jedrugoj skupini zadatak bio osmisliti ilustraciju za naslovnu stranicu priče „Šuma Striborova“. Treća je skupina pomoću vremenske crte prikazala život i stvaralaštvo I. B. Mažuranić, a četvrta je nacrtala umnu mapu na temu „Šuma Striborova“.Kako ne bi sve ostalo na papiru, odrađeni zadatci su i prezentirani članovima drugih skupina. Pritom nitko nije mogao sakriti oduševljenje zajednički provedenim vremenom.
I da, ostavljeni su u uvjerenju kako djela Ivane Brlić Mažuranić mogu ponosno stajati na policama najvećih biblioteka svijeta naslanjajući se na korice djela velikog Hans Christiana Andersena.
Nikolina Sukalić Rom
