Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
S onu stranu mosta, gdje je to ?
Već nekoliko mjeseci vozim se Južnom industrijskom zonom, posla radi. Južna industrijska zona je malo prošireni prostor nekadašnje Željezare Sisak, radi lakše orjentacije za one koje životne potrebe nisu tjerale s onu stranu mosta. U svakom pogledu golemi prostor. A onih koje život nije tjerao preko mosta, vjerovali ili ne, je jako puno.
Ma, išli su oni preko mosta kad je Metalac igrao dobar nogomet, ili dok se u Brezovici igrala vrhunska odbojka, a igrala se. No, najviše njih je potegnulo preko kad je pjevala Brena. Da nije bilo sporta i zabave što bi drugo moglo natjerati prosječnog građanina da zapotegne s onu stranu mosta?
Možda dobar kafić s pravim domaćim kolačima, ili pak restoran s delicijama iz okolnih sela, suvremena igraonica za djecu, ma butik s kvalitetnom obućom i odjećom, sve svjetski i domaći brendovi ili bi sportsko rekreacijska zona bila taj mamac. Uvjeren sam da je hipodrom dobar razlog, sportske igre mladih, upis djece na veleučilište, radničke sportske igre ili biciklistička staza putevima revolucije?
Neki dan vozi me prijatelj doma, automobil mi je bio na servisu, a on već „sto godina“ nije išao preko, prolazimo pored tržnice; Opa pa tu ima i tržnica, od kad je tu? Zašto ovi ljudi piju vani na ovoj hladnoći? Što, nemate nikakav kafić? Imate li poštu? Gdje su one garaže, tu su nekog ubili? Može li se tu po mraku hodati? Kako djeca idu u školu?
U tom trenutku mi padne na um jedna ideja; Znaš što, ajde molim te odvezi me do posla, trebam obaviti nešto hitno. Može, da bar još nešto vidim, tko zna kad ću opet ovamo!?
Kuda? Vozi nazad i pored one napuštene samoposluge, lijevo, desno će ti jednog dana niknut Islamski centar, pa ti neće trebat drugi orjentir.
Što je ovo? Službena vaga, ispred je bila porta, tu je ulazilo desetak tisuća ljudi svaki dan. Tu? Da. Možeš misliti? Ovo s desne strane je bila tvornica cijevi. Kakva je ovo cesta? Zašto bar ne zakrpaju te rupe? Kako se asvalt tako dignuo? Tko to mete? Kad je zadnji put netko pokosio travu, počistio?
Što dalje odmičemo moj prijatelj niti što pita, niti što govori, samo rotira glavom i mrmlja, nevjerovatno, nakon pet minuta prozbori; Pa to je zona sumraka!?
Ne, to je Južna industrijska zona!
To je zona u koju netko treba donijeti svoje novce i napraviti tvornicu kako bi mogao „oploditi svoj kapital“. A od zarađenog novca i „pripomoći“ lokalnoj zajednici za daljni razvoj komunalnog standarda, veći dio kroz poreze, prireze i sve ostale namete, a manji dio kroz kulturni i socijalni razvoj svojih djelatnika, naravno nešto i putem cjeloživotnog obrazovanja. Ma ti mene zajebavaš! Ne, zašto? Ma kako će ti ovdje bilo tko donijeti, bilo kakve novce? Tko je toliko lud i bogat? Što je tebi?
Meni nije ništa. Ja sam za razliku od tebe i većine političkih seronja što upravljaju novcima ovog Grada radio tu deset godina i znam kako je bilo „onda“ u odnosu na ovaj jad i bjedu. Nisam jedan od onih što žale za prošlim vremenima, uvjeren sam kako svako vrijeme ima svoje dobre i loše godine. No sedma loša godina prolazi. Vrijeme „mršavih krava“ je na isteku ali vrijeme loših gospodara na ovim prostorima traje i na žalost ne nazire mu se kraj!
Pa tko tu još radi? Oko dvadeset tvrtki. Ma daj? Da, rade, isplaćuju plaće, plaćaju namete i što je za ne povjerovati, plaćaju i komunalnu naknadu? Komu? Dobro pitanje, ali na žalost, odgovor je jednostavan, Gradu.
Što je Grad tu napravio? Ništa, a kako stvari stoje i neće. Što radi manjka novaca , što golemog deficita u radu sivih stanica vodećeg trojca bez kormilara.
Pa svi drobe o Južnoj industrijskoj zoni kao jedinoj nadi za bolje sutra?
Da i to svi oni koji nikad u životu nisu u realnom sektoru zaradili niti jedne kune.
Jedna od njih evo što veli na tu temu; „Posebno sam ponosna na činjenicu što smo ove godine napravili veliki korak u privlačenju investitora, a tri velike kompanije, o čemu sam već izvijestila javnost, iskazale su interes za poslovanjem u gradu Sisku. Vjerujem da će iskazivanje interesa u godini koja je pred nama prerasti u tri velike investicije koje će u konačnici dovesti do novih radnih mjesta“, Gradonačelnica Kristina Ikić Baniček.
Jeli ona ikad bila ovdje? I da je bila, to je bio safari izlet. Ona jadnica ništa niti zna, niti razumije, a njeni momci još manje. Tu osim zemlje nema ničeg. Nema, a za doći i do zemlje trebaš dozvolu! Komedija? Ne, tragedija!
Ajmo nazad. Kuda? U Grad na kavu. U gradu smo. Ma ne zajebavaj idemo preko mosta i zapamti kad će ti Matija doći ovamo. E moj Matija nije problem u Vama iz Grada, nego nama, idiotima, što žive tu!
Zašto? Zato što se devedeset posto proračuna puni od tvrtki i nas s ovu, našu, stranu mosta. To što smo mi sretni i zadovoljni da nam se u četri godine mandata pusti voda u jezerce, govori puno više o nama.
Stvarno? Koji Vam je moj, tvoj ili čiji već? Imali tu netko da vas okupi pa da nešto napravite od ove strave? Napravite jednu stranku, ima vas za pola vijeća!
Doista, ima li nas?
Zdravi i veseli bili.
mr.sc. Boro Mioč, dipl.ing.
