Rehabilitacijske centar za stres i traumu (RCT) Zagreb u suradnji s Dubičkim udruženjem žena (DUŽ) Hrvatska Dubica održalo je još jedan zanimljivi susret u Etno kući pod nazivom „Zaigrajmo društvene igre“. Susret je vodila mr. sc. Daša Poredoš Lavor koja nam je pojasnila zašto su važne društvene igre. Društvene igre unatoč općoj kompjuterizaciji nisu izgubile mnogo na svojoj draži, kao i na učestalosti igranja. Za ovakvu vrstu zabave, uglavnom je bolje da sudjeluje čim više članova, iako su određene brojčano limitirane. Društvene su igre korisne i u situacijama, kada se na nekom susretu nađe više ljudi iz različitih društava, kako bi se prekinula neugodna tišina ili proizvele veće količine smijeha.
Najpoznatija i najučestalija društvena igra u našim krajevima je „Čovječe ne ljuti se“. Izvrstan naziv za igru, koja vas može isprovocirati do besvijesti. Međutim, njena jednostavnost i napetost, uvjetuje da ju zajedno mogu igrati osobe različite dobi.
Posebnu pozornost posvetili smo razgovoru o kartanju kao društvenoj igri i kada ta igra prerasta u naviku odnosno ovisnost poznatu pod nazivom kockanje. Kockanje je značajan bio-psiho-socijalno-duhovni problem. Svakako je potrebno razlikovati društveno kockanje koje je povremeno, kontrolirano i društveno prihvatljivo i patološko kockanje koje obuzme cijelog čovjeka, podredi ga kocki, pojedinac mentalno oboli, a zbog gubitka kontrole nad svojim ponašanjem strada i njegova obitelj.
Ovaj susret kao i svi do sada dio su projekta “Direktna pomoć žrtvama mučenja i članovima njihovih obitelji“ i podržan je od UNVFTV – United nation voluntary fund for victims of torture (UN dobrovoljni fond za žrtve torture).
