Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
Sisački Vjesnik ?!
“Djeca će nas pitati – ‘zašto se to zove bežično'”.
“Djeca koja će rasti za nekoliko godina nikada neće morati koristiti kablove za punjenje uređaja strujom.” Bežična struja nije novi koncept, nju je javno demonstrirao još prije sto godina Nikola Tesla, ali je ostala izvan komercijalne uporabe. Sada bi se to trebalo promijeniti, najavljuju iz kompanije WiTricity, na čijem se čelu nalazi hrvatski znanstvenik Marin Soljačić.
U tjednu kad mi je u sandučiću iz torbe, manuelnim radom, završio pamflet o liku i djelu gradonačelnice, s onu stranu svijeta, bežično, stiže vijest kako u skoroj budućnosti više nećemo morati imati razne punjače uređaja bez kojih ne možemo ni zamisliti život. Za početak, bežično, ćemo puniti mobitele, a nakon toga samo bog zna.
Kad je prije sto godina Nikola Tesla sve to demonstrirao pred bogatim i umno ograničenim prdonjama s masnim podbradcima i pupkom pola metra ispred sebe, proglašen je fantazerom koji ima problema s ljudima „prljavih“ i zmazanih ruku. Što bi bilo da smo svi mogli uživati u komercijalnoj primjeni cjelovitog koncepta tog briljantnog uma. Onaj dio koji koriste „Oni“ odveo ih je na Mars.
Sto godina nakon toga na našim prostorima mi smo u dilemi da li treba prati ruke prije ili nakon pišanja, a svi oni koji to rade i prije i poslje spadaju u kategoriju čudaka. Stvarno je čudno što se prije kontakta s bilo kojim dijelom svog tijela, operemo zmazane ruke. Neki bi rekli kako je najučinkovitje pranje za vrijeme pišanja, čemu tošiti vodu i papir, na kraju samo ruke obrisati o hlače i to je to, možeš se rukovati s kim hoćeš.
Kako mi možete u 2014-toj godini ubacivati letke iz svoje kućne radinosti, koje na žalost, i ja plaćam? U godini kad je svaki deveti stanovnik našeg grada u blokadi u iznosu od 44 000,00 kn, Vi se igrate „zaštitnice“ što nezaposlenima osigurava besplatan prijevoz, a nama u Capragu vodu u jezerce. Istovremeno Vi i Vaši pobočnici uživate u Vaših petnaest tisuća kuna u netu. Da je samo licemjerno, možda bi prešutio ali na svu tu količinu bahatosti, kao intelektualac, ne mogu.
Lijepo Vas molim manite se „ćoravog posla“ i trošenja novca, bilo čijeg, na ove besmislice od pamfleta, koje vrijeđaju zdrav razum svakog stanovnika ovog grada i prihvatite se posla koji će ovaj grad učiniti boljim svima nama a ne samo Vama.
Prvi modularni, odnosno kontejnerski vrtić u Hrvatskoj otvoren je u kolovozu 2013 u Samoboru, u sklopu bivše vojarne. Karakteriziraju ga dvostruko niža cijena izgradnje u odnosu na klasičnu gradnju i rješavanje problema listi čekanja za upis djece u vrtić jer će novi objekt, lijep, topao i prozračan, moći primiti 120 mališana u 3 jasličke i 3 vrtićke skupine.
Cijena izgradnje novoga vrtića i dijela prometne infrastrukture na području vojarne s njim u vezi, iznosi 6,5 milijuna kuna s PDV-om. Vrtić se prostire na 7 i pol tisuća kvadrata, a zatvoreni dio na 1665 četvornih metara. Sastoji se od polivalentne dvorane, soba za odgojitelje, defektologa, logopeda, kabineta za psihologa, sanitarija i garderoba, kuhinje, praonice-glačaonice, natkrivenih i nenatkrivenih terasa, te ostalih komunikacijskih prostora. Pred vrtićem je 30 parkirališnih mjesta, 2 za osobe s invaliditetom, a okoliš čini veliki park predviđen za vanjsko igralište, opremljen s igralima i antitraumatskim pločama.
Bez komentara:
Izvršen je istraživački eksperiment nad majmunima. U prostoriju su dovedena četiri majmuna. Na sredinu je postavljen visoki drveni stub na čijem vrhu se nalazio svežanj banana. Jedan od gladnih majmuna počeo se penjati uz stub kako bi došao do banana. Ali u trenutku kad je prišao vrlo blizu istraživači su ga zalili hladnim tušem.
Majmun se ubrzo spustio sa stuba i napustio pokušaj da se nahrani. Svaki je od majmuna pokušao isto i svakog je zaustavila hladna voda iz tuša. Nakon nekolko pokušaja i oni su konačno odustali. Zatim su istraživači izveli iz sobe jednog majmuna i doveli drugog (novog). Kad se pridošlica počeo penjanti uz stub ostali su ga zgrabili i povukli na pod. Nakon što mu se to nekoliko puta desilo, konačno je i on odustao pa nije više ni pokušavao.Istraživači su tako, jednog po jednog, zamjenjivali majmune. Svaki put bi novog majmuna ostali povlačili dolje prije nego što bi ovaj uspio stići do banana. S vremenom su u sobi ostali samo oni majmuni koji nikada nisu osjetili hladan tuš. Niti jedan od njih se nije želio popeti na stub, a da ustvari nije imao pojma zašto.
Zdravi i veseli bili.
mr.sc. Boro Mioč,dipl.ing.
