Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
Kamo? Pa u Zagreb, kamo bi!
Prije ne tako puno godina, kad je netko spomenuo bilo kakvu vrstu regije u Hrvatskoj, prva pomisao mi je bila ; Gdje mi je uniforma?
Bio sam ljut na sebe i sve oko sebe, a ponajviše na one koji su nas „vodili“. Kakav je to ustroj, kakva je to država u kojoj netko, bilo tko, nije zadovoljan činjenicom da je naša i da je imamo? Ekonomija, škola, posao, zdravlje, infrastruktura, to su pitanja na koja ćemo naći odgovor u tekućem stoljeću, čemu žurba.
Tko god bi na bilo koji način „secirao“ lik i djelo predsjednika i njegovih pobočnika, bio je udbaš i što sve ne, a Oni u Istri nisu nikad ni bili Hrvati.
Danas takve zovu desničari, loši momci ili kako već.
Trebalo je proći dvadeset godina kako bi shvatio ili priznao ono što je većina nas i tada znala, kako se ne živi od zahvalnica, ordena i čojstva. Sad kad hladne glave gledamo i ovog puta vidimo, što su postigli Oni i svi oni koji su malo više „gledali“ u svoje dvorište, a puno manje se divili liku i djelu „odabranih“ što stolovaše u Zagrebu , nikako od stoljeća sedmog, pitamo se tko je to nas, kao regiju,vodio i zastupao, „udarao ritam“.
Tko su sve bili naši tribuni i kakva su njihova postignuća? Radi čega smo ih birali i tko vidi njihov rukopis, bilo gdje , u regiji. Tko se može sjetiti žestokog i odlučnog istupa „našeg“ zastupnika za bilo koji mini ili maksi projekt. Kad se kod nas raspravljalo o regiji, prednostima i mogućnostima . Jesmo li svi mi, što se intelektualcima zovemo, ispisali koju stranicu u prijedlozima razvojni planova?
Nismo, a kako stvari stoje i nećemo. Pa onda je sasvim normalno da nam je Trgovački sud preselio u Zagreb, da Croatia osiguranje većim dijelom seli u Veliku Goricu, da HRT-e neće imati svoje predstavništvo u Sisku, da rješenja Sanitarne ispekcije putuju na potpis u Kutinu, da…..???
Onaj „ćelavi“ je znao brojiti automobile kad je bila ekologija i troškovi putovanja u pitanju. Spominjalo se preko 22. 000 automobila oko i u gradu Sisku, a svi policu moraju imati i platiti, bar jednu. Pribroji li se tome regija došlo bi se do jako velikog iznosa. A onda pridodamo sve trošarine na benzin. No svejedno osim troškova i zagađenja, jako malo djelatnika i još manje njihovih doprinosa imat će adresu u našem gradu. Koliko smo u zadnjih dvadeset godina, s te osnove uplatili u državni proračun, autoput već bio u Topuskom.
Ali tko se u našem gradu i u regiji bavi „ozbiljno“ ekonomijom, vizijom i razvojem. Koji to ured promišlja, zastupa i stručno brani naše „boje“?
Tko će reći onima u Prisavlju kako je dobro što brinu o svojim troškovima i trošenju naših novaca, no kako nikom nije palo na pamet da ih priupita; Alo gospodo nas stotine tisuća u regiji plaća po osamdeset kuna i to svaki mjesec. Zar time ne zaslužujemo bar nekoliko djelatnika i na našoj regiji.
Eto nitko ništa neće reći, nitko ništa neće napraviti, samo će se nekoliko Vas „natakarit“ na ovo moje piskaranje i proglasiti ga uzrokom svih nedaća.
Samo oni što gledaju, planiraju i skrbe o svojoj budućnosti znaju što nas čeka s ovakvim načinom rada, znaju pa zatvore najveću trgovinu alata i materijala. Tamo gdje se radi i gradi ili tako nešto planira ne zatvara se trgovina građevinskog materijala, nego se otvara još jedna.
Sve što na bilo koji način prihoduje, živi i ima bilo kakvu budućnost seli ili priprema selidbu. Majka država prikuplja pod svoje skute sve ono bez čega se po njenim zakonima ne može, i što, imali ili ne, moramo platit,i a sve ostalo neka propada tamo gdje je.
Što nam onda ostade ? Spalionica u Herbosu, Termoelektrani i Rafineriji, skladišta u Rafineriji i Janafu, Termoelektrana, Upravna zgrada željezare bez ičega, Vojarna u Lađarskoj sa svačim, „Crveno jezero“ na prostoru bivše ŽS,, boja kojeg najmanje ima veze sa spojevima željeza. Ma ima toga još…….!
Da je samo malo hrabrosti draga „mama“ platila bi Ti takvu ekološku rentu zahvaljujući kojoj bi ovaj grad bio bolji za život, podatniji za sve one kojima je, uprkos svemu, ovo najljepši i najdraži grad.
Dušebrižnici će reći kako je i ovakvo pisanje krivo za takvo stanje i opet će knjige na lomaču, u ovo vrijeme ni zime ni proljeća . Da je bar zima, okrivili bi ju za svu ovu zebnju koja nas sve više pritišće i gnječi.
No jedno je u svemu tome ipak dobro, sve se to može promijeniti, samo treba htjeti i znati!?
Na karti uspješnih regija ili onih koji puno bolje žive „udio pameti“ u svakom segmentu je značajno veći od našeg.
Zdravi i veseli bili.
mr.sc. Boro Mioč, dipl.ing.
