Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”.
Mladi ili stari ?
Ovo je vrijeme kad se često „mudruje“, kad nam „izbornički“ potencijal ne da mira, kad svaki dan „gruntamo“ i popunjavamo križaljku s ljudima koji dolaze i onima koji odlaze. Za one koji odlaze, zaboli nas, svakako su bili gadovi , banda lopovska, neznalice i barabe koje ni rođeni tata ne bi zaposlio a obiteljsku blagajnu bi zaštitio „poskokom“. Takav stav prema onima koji odlaze je toliko normalan, da nikoga, ama baš nikoga nije briga da li je to istina, i jeli nam , u većini, vjerski odgoj uopće dozvoljava da „bacimo kamen“. Tim više što su oni bili, što direktno, što kao neposredan rad njihovih „sivih stanica“, naš odabir. Sjetite se, i ove koji odlaze mi smo birali, poštujući sve demokratske postulate.
No, ajmo sad malo o ovima koji dolaze, jer odlazeći više nisu nikom bitni, ili je tako, iako bi mnogi za tu činjenicu platili piće. Kako smo to mi birali? Što nam je bilo bitno? Jesu li razlike u programima, odnijele prevagu ili su možda potencijali ponuđenih kandidata stvorili presudnu razliku?!
S lijeve strane čujemo, vrijeme je za mlade, dok s desna ne daju stare i prekaljene. Ostali bi rado nastupili u „musaka ešalonu“, red stari, red mladi. No i jedni i drugi, a i ovi treći su se zaklinjali da je došlo vrijeme struke, naravno, to je bilo prije izbora.
Gledali smo u „izloge“, procjenjivali ponuđeno , razmatrali njihove mogućnosti. Onaj dobro igra livom nogom, onaj mali, nabijeni, mogao bi biti dobar vezni, vidi onog štrkljavog, on bi mogo biti „čistač“. I malo pomalo imamo „momčad“, no, to je samo jedan, ali najvažniji, preduvjet da se možete natjecati. Ćiro bi reko, „šine“ sve je to u redu, ali bez „galvanizacije“ nema pobjede, i „šine“, zapamti, koliko god bilo“ genijalaca“, „Vođa“ će od njih napraviti tim, tim koji pobjeđuje. Nisam ja bez veze cijelo prvenstvo nosio kapu, ali da sam protiv Francuza umjesto Bobana imao „čistača“,na samo jednu sekundu, bili bi prvaci svijeta. Eto i velikom Ćiri je nešto falilo, ali mora se priznati da je u tim složio-nesloživo, po mišljenju, gotovo, cijele nacije. Definitivno je dokazao da pameti nikad dosta, da uz pamet idu i vještine, i da znanje nema cijenu. Opravdano je svako drugačije mišljenje o postignućima Miroslava Blaževića- Ćire, no uvijek se moramo upitati u čemu smo osobno treći na svijetu, ili bilo gdje, i priča nije zbog Ćire.
Evo, malo, po malo i dobismo odgovor na „dilemu“: Mladi ili stari?
Ma sposobni i pametni, znanjem „oboružani“. Složeni u jedan ili više timova s dobro odabranim „moderatorima“ sigurno mogu polučiti dobar rezultat. Samo oni mogu „povući kola naprijed“, samo oni daju nadu u bolje i zdravije sutra.
Ali o „vođama“ ovisi kud će „kola“ i kojom brzinom. Ukoliko oni budu limitirani, badava nam pamet cijelog svijeta, jer glupost će u tom slučaju uvijek imati prednost, a glupost nikog nije pomakla na civilizacijskoj ljestvici.
“Vi ćete sagorjeti brzo i beskorisno. Iza vas će ostati samo pepeo.” „Ako! Znaće se bar da smo bili vatra. A iza vas će ostati samo balav trag kao iza puža.” ( I.Andrić)
Zdravi i veseli bili.
P.S. Ako se samo jedan/na/no/ nasmije, vrijedi ga ponoviti:
Hercegovac Mate je bio čovik koji nije završio srednju školu, čovik bez velike budućnosti. Ali jednog dana je doša na razgovor za posa direktora u INA-i u Zagreb i nakon razgovora gazda mu kaže: ‘ – – -“Mate, mi te jednostavno ne možemo zaposliti, nemaš ni srednju školu, ni predznanje ni iskustvo.
Mate mu odgovori: ”Sve je to u redu gospodine, ali ja van znam sve ljude na svitu.
Pita ga gazda: ‘Kako sve ljude?’
– Pa eto ja vam znam sve ljude na svitu, evo ja vam predlažem da me zaposlite misec dana, ne morate me platiti, a ako vam dokažem da ih sve znam onda ću dobit posao.”
Kaže šef: ”Može, ionako nemam šta izgubiti.”
Prođe tjedan dana i ništa, šef je već mislio potjerati Matu, kad dolazi Berlusconi i kaže šefu: ”Dobar dan, jel Mate ovdje negdje?”
Šef u šoku i uputi ga k Mati, a iz sobe se čuje:
”Pa di si Mate kućo stara; Di si Silvio je….u stari, jel j…. šta?” Šef u šoku, al ajde možda je namješteno, još on ne vjeruje Mati.
Opet tjedan dana prođe i dođe Obama, ista priča:
“Jel Mate ovdje? – Šef je gotov, ne može vjerovati i uputi ga k Mati i opet se čuje:
”Pa di si Mate legendo; di si Barače crnčugo stara, otkad se nismo vidili, jel ratuješ šta?”
Šef je ostao šokiran i kaže Mati: ”Mate zadnji test, ja te vodim u Vatikan i ako mi mahneš sa balkona zajedno sa Papom dobit ćeš posao.”
Mate pristane i krenu oni u Vatikan, uđe Mate unutra i počne pozdravljat ljude, kad za par minuta evo njega na balkonu sa novoizabranim papom Franjom I. i maše prema šefu, kad se šef onesvijesti.
Dođe on do njega i kaže mu: ”Šefe pa što ste se onesvitili reka sam van da poznam sve ljude na svitu?”
Kaže mu šef: ”Mate moj kad sam te vidio sa papom kako mašeš to sam još nekako i shvatio, ali onda je došao neki Kinez i pitao: ”Ko je onaj u bijelom pored Mate“?
Zdravi i veseli bili!
mr.sc. Boro Mioč, dipl.ing.
