Nakon otvorenja 1. Festivala regionalnih kazališta Prolog, na programu predstavit će se koprodukcija Hrvatske kazališne kuće Zadar, Gradskog kazališta mladih Split i Udruge FERR Pula s predstavom STEVE GALLUCCIO – MAMBO ITALIANO u ponedjeljka, 29. rujna 2008. godine u 18,00 sati u Kazalištu 21.U predstavi igraju Hrvoje Zalar, Mirko Šatalić, Jolanda Tudor, Žana Bumber, Jasna Ančić, Duško Modrinić i Jasmina Žiljak.
Tekst je prevela Ivana Brako Senker, redatelj je Robert Raponja, dramaturg Boris Senker, autor glazbe Elvis Stanić, kostimografkinja Marija Šarić Ban, scenografkinja Ria Trdin a koregrafkinja Sanja Petrovski.
O predstavi:
Koliko volje, snage, upornosti i domišljatosti mora imati osoba koja želi odrezati onu nevidljivu pupčanu vrpcu koja je emocionalno i egzistencijalno vezuje za obitelj?!? Predstava “Mambo italiano” otvara teška pitanja na nepretenciozan, gotovo ležeran način. Analizirajući talijanski buran mentalitet autor raskrinkava i ismijava zablude i predrasude kojima ljudi zaglušuju i opterećuju svoje živote. Ono zbog čega lica ove komedije plaču i zapomažu izaziva suze i smijeh. (Robert Raponja)
Istog dana, u ponedjeljak, 29. rujna 2008. godine, na programu Festivala Prolog bit će izveden mjuzikl Šibenskog kazališta FANTAZIJA Marijane Nole. Predstava je u 20,00 sati u Domu kulture Kristalna kocka vedrine.
Redateljica je Nina Kleflin, glazbu potpisuje Saša Miočić, kostimografiju Sara Lovrić Caparin a scenografiju Vedran Ivanković.
Glume: Frane Perišin, Nera Stipičević, Branimir Bubica, Vedran Mlikota, Sanja Toth, Franka Klarić, Mate Gulin, Jasminka Antić, Nikola Urukalo, Sara Lovrić Caparin, Sergej Mioč, Ivana Ramljak, Jere Svračak, Jadranka Šestan, Stipe Tomić.
O predstavi:
Motiv Pigmaliona jedan je od najinspirativnijih u svjetskoj dramskoj (i „ne-dramskoj“) književnosti. Oblikovanje, moralo i fizičko, osobe koja je svojevrsna „tabula rasa“, odahnulo je od antičkih vremena pa do suvremenosti brojne i vrlo različite autore. Među njima je svakako najpoznatiji George Bernard Shaw: u njegovoj istoimenoj drami, Pigmalion je cvjećarica iz londonskog predgrađa, koji dokoni Profesor pretvara u damu iz višeg društva. Marijana Nola dramaturški je razložno i vrsno transponirala Shawov predložak u formu musicala situirana u parodirani kazališni ambijent suvremena Zagreba. Smijemo se neukoj provincijalnoj djevojci koju teatarski ravnatelj pretvara u operetnu pjevačicu, sa svom onom popudbinom ( pravog i lažnog) glamura koji obično takvu „divu“ prati – ali, u pozadini, nazire se i satira na naše (malograđanske) običaje i mentalitet, a posebice na društvenu klimu u kojoj je privid (ili, iluzija) važniji od realnosti. Posebice valja skrenuti pozornost na Nolinu vještu i umjesnu upotrebu različitih hrvatskih dialekata, čime njezina „Fantazija“ stiče još jednu kvalitativnu dimenziju. (Boris B. Horvat)
