znanstveno-stručni multidisciplinarni skup s međunarodnim sudjelovanjem „TRADICIJSKA ZNANJA I VJEŠTINE ZA 21. STOLJEĆE: Prirodni materijali, rad rukama, kreativne i inovativne prakse u funkciji dobrobiti i održivosti”, će se održati u petak, 9. listopada 2026. godine, u Brežanama Lekeničkim i Letovaniću.
Skup je dio programa Dana europske baštine, čija je središnja tema ove godine „Ugrožena baština: revitalizacija, otpornost, nove interpretacije”.
Kako tradicijska znanja i vještine mogu pridonijeti kvaliteti života, očuvanju baštine i održivosti? Skup će otvoriti prostor za interdisciplinarni dijalog i razmjenu iskustava te predstaviti primjere dobre prakse u primjeni, prenošenju i kreativnom unapređenju tradicijskih znanja i vještina.
Organizatori su Hrvatska sekcija ECOVAST-a – Europskog vijeća za sela i male gradove, Etnografski muzej u Zagrebu, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Općina Lekenik te Etnografska zbirka Škofač / Centar baštine Letovanića i pokupskog kraja.
Nakon skupova održanih u Sisku 2023. i Krapju 2024. godine, godišnji skup Hrvatske sekcije ECOVAST-a treći će se put održati u Sisačko-moslavačkoj županiji. Time stručnjacima i studentima iz Hrvatske i inozemstva predstavljamo prirodne i kulturne vrijednosti Pokuplja, Turopolja, Posavine i Banovine.
Program
Petak, 9. listopada 2026.
– od 9:00 do 15:30 – Brežane Lekeničke, Hotel Jurjevec, Jurjevac 41
– izlaganja i diskusije
– ručak
– predstavljanje postera
– od 16:00 do 20:30 – Letovanić
Etnografska zbirka Škofač/Centar baštine Letovanića i pokupskog kraja, Letovanić 150
– razgled mjesta, etnografske zbirke i izložbe Rokova iža, Letovanić 137
– radionica
– večera
Tradicijska znanja i vještine su u prošlosti bile sastavni dio svakodnevnog života, a brojna su danas ugrožena zbog
depopulacije, otežanog prijenosa znanja, nedostatka sustavne potpore, nerazvijenih obrazovnih modela i/ili tržišnih mehanizama. Kao društvo, (stručne, lokalne i dr.) zajednice i pojedinci pozvani smo usvajati i aktivno koristiti tradicijska znanja i vještine, osigurati njihov prijenos na nove generacije i raditi na njihovoj kreativnoj preradi i unapređenju.
Tradicijska znanja i vještine povezana s prirodnim materijalima i radom rukama u suvremenosti predstavljaju važan resurs za promišljanje ekoloških, društvenih, demografskih, kulturnih i drugih izazova 21. stoljeća. Korištenje prirodnih materijala (poput drveta, zemlje/gline, kamena, slame, trske, šiblja, lana, konoplje, vune, kože, i dr.) podrazumijeva kompleksne odnose zajednica, prostora i materijala. Ono uključuje sustave znanja, vrijednosti i promišljanja o okolišu, prirodnim resursima i godišnjim prirodnim ciklusima, potom pomagala i alate, oblike komunikacije i suradnje, tjelesno i iskustveno znanje tj. postupke i načine rada, obradu, primjenu, održavanje i ponovnu uporabu. Upravo nas navedeno potiče da o tradicijskima znanjima i vještinama promišljamo u kontekstu dobrobiti i održivosti, kreativnosti i inovativnosti.
Europske i svjetske politike i stručna praksa sve jasnije prepoznaju različite funkcije i dobrobiti tradicijskih znanja i vještina u suvremenosti. Poznavanje i primjena tradicijskih znanja i vještina pokazuju se nužnima za očuvanje materijalne baštine – povijesnih i tradicijskih građevina, predmeta, povijesnih ambijenata i kulturnih krajolika. U tom smislu su tradicijska znanja i vještine preduvjet regeneraciji ruralnih i urbanih sredina, očuvanju biološke i kulturne raznolikosti ali i razvijanju otpornosti zajednica i unapređenju kvalitete života. Sve se više ističe poveznica tradicijskih znanja i vještina s osobnim razvojem, mentalnim i emocionalnim zdravljem i stvaranjem kvalitetnih međuljudskih odnosa i osjećaja pripadnosti zajednici. Također, primjeri dobre prakse potvrđuju poveznicu tradicijskih vještina i znanja s lokalnim i regionalnim gospodarskim aktivnostima i razvojem, uključujući doprinos kružnom gospodarstvu (smanjenu potrošnju materijala i energije, dugotrajnost proizvoda, ponovnu uporabu, održavanje i popravljivost) i razvoj društvenog poduzetništva.
Tradicijska znanja i vještine mogu biti poticaj, inspiracija i temelj inovativnim praksama koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost. Kulturne i kreativne industrije, društveno poduzetništvo i obrazovanje otvaraju mogućnosti korištenja i kreativne prerade te unapređenja i razvoja tradicijskih znanja i vještina. Polazeći od razumijevanja tradicije kao živog i dinamičnog sustava, a ne statičnog skupa pravila, umjetnost, arhitektura i dizajn se nerijetko inspiriraju tradicijskim tehnologijama, procesima, materijalima i motivima i realiziraju nove proizvode utemeljene na tradiciji. Ovi su procesi na globalnoj razini prisutni u projektiranju i gradnji novih građevina, namještaja, uporabnih predmeta, izradi nakita i odjeće, i dr. Postojeće zbirke predmeta u muzejima, kulturno-povijesnim i etnografskim zbirkama kao i dokumentacija u različitim oblicima nerijetko služe kao izvor ideja. U navedenim procesima kvalitetni i stručno utemeljeni pristupi podrazumijevaju situirano stvaranje kao jedan od oblika održive proizvodnje, a izbjegavaju puko korištenje retorike ili estetike tradicije i rada rukama. Korištenje prirodnih materijala, mogućnosti recikliranja, rad rukama i osiguravanje prijenosa znanja i vještina samo su neke od prednosti koje aktualiziraju ovakve pristupe i povezuju ih s globalnim politikama održivosti.
Skup je dio programa Dana europske baštine čija je središnja tema 2026. godine „Ugrožena baština: revitalizacija,
otpornost, nove interpretacije“. Cilj je skupa potaknuti interdisciplinarni dijalog i razmjenu iskustava o ulozi tradicijskih znanja i vještina u osiguravanju dobrobiti i kvalitete života, održivosti i regeneraciji te primjerima dobre prakse potaknuti aktivno korištenje i prenošenje, kao i kreativnu preradu i unapređenje tradicijskih znanja i vještina.
Na primjerima iz Hrvatske i Slovenije na skupu će se razgovarati o sljedećim temama:
• Prirodni materijali i održivo korištenje resursa: ekološka znanja, lokalni materijali i njihova obrada; tradicijske
graditeljske tehnologije i suvremena primjena; održavanje i obnova povijesnih građevina; kružnost, trajnost i ponovna uporaba;
• Rad rukama: znanje i praksa; komunikacija i prijenos znanja; osobni razvoj; verifikacija znanja i vještina; ekonomski tj. tržišni mehanizmi;
• Inovativne prakse i kreativne interpretacije: povezivanje tradicijskih znanja i vještina s umjetnošću i dizajnom;
održiva arhitektura i interpretacije tradicijskih tehnologija; društveno poduzetništvo i lokalni razvoj; multi-, inter- i
transdisciplinarnost; autorska prava;
• Dobrobit i kvaliteta života: tradicijska znanja i vještine i mentalno zdravlje; međugeneracijska solidarnost;
inkluzivnost; kohezija zajednica; kvaliteta stanovanja; regeneracija ruralnih naselja i malih gradova;
• Obrazovanje i prijenos znanja: tradicijska znanja i vještine u formalnom, neformalnom i informalnom obrazovanju; cjeloživotno obrazovanje; centri znanja i organiziranog prijenosa znanja i vještina; iskustva iz osnovnoškolskog, srednjoškolskog (strukovnog) i visokog obrazovanja: učeničke zadruge; povezivanje obrazovanja, stručnjaka i nositelja znanja i vještina, obrtničke komore;
• Politike, modeli i prakse potpore: europski, nacionalni, regionalni i lokalni modeli financiranja i savjetovanja;
uključivanje tradicijskih znanja u razvojne strategije i planove; povezivanje s europskim i međunarodnim inicijativama; međusektorske politike i prakse, kulturne i tematske rute.
