Industrijska prošlost Siska – nasljeđe i nove prilike 4. dio
Industrija zbrinjavanja i obrade otpada danas je unosan i profitabilan posao. No, problem je tim tvrtkama percepcija u javnosti, naročito što smeće na hrpi ne izgleda lijepo nikome i nigdje.
Stoga je želja svih tvrtki koje se bave time naići na što manji otpor javnosti. A otpor javnosti je zasigurno manji tamo gdje su ljudi već navikli na otpad i sličnu “prljavu” industriju.
Osim same percepcije građana koji su naučili na dim, dimnjake, zagađenje i slično prednost je velika, za takve tvrtke i investitore, u tome što mjesta s povijesnom teškom industrijom imaju, zbog takve industrije same po sebi, “prihvatljiv” prostorni plan pa investitori imaju manje posla u tom dijelu papirologije koja privlači „neželjenu“ pažnju.
Kod Siska Južna industrijska zona prostornim planom oduvijek predviđa mogućnost područja gdje je dozvoljeno gospodarenje i obrada neopasnog, ali i opasnog otpada obzirom je Željezara nekoć i sama reciklirala otpad, ali i proizvodila velike količine otpada u svome procesu proizvodnje.
Stoga ne treba čuditi što je u procesu privatizacije od Fonda za privatizaciju zemlju u Južnoj industrijskoj zoni kupila trenutačno najveća hrvatska tvrtka koja se bavi otpadom – CIOS koja tamo ima sada nekoliko svojih pogona te planira gradnju energane na otpad.
U krugu bivše Željezare je još nekoliko specijaliziranih tvrtki s dozvolama za otpad, poput sisačke MC čišćenje d.o.o., čija je osnovna djelatnost gospodarenje otpadom, razne vrste čišćenja, sanacija spremnika goriva i maziva, sanacija eko akcidenata, itd.
Dozvolu za gospodarenje otpadom ima i sam nasljednik sisačke Željezare, ABS, ali iz drugih razloga obzirom da koriste željezni otpad u prozvodnji čelika, ali i u čijoj proizvodnji ostaje određena količina otpada. Stoga je nužno da posjeduju dozvolu za gospodarenje otpadom.
No, nije Južna industrijska zona jedino područje u Sisku gdje su se smjestili investitori iz izvorne branše obrade otpada. Na području bivšeg Herbosa postoje dvije takve tvrtke – Remondis Medison i Kemokop, koje su također iskoristile činjenicu da je prostorni plan za područje Herbosa zbog njihove nekadašnje spalionice, ali i ambalažnog otpada, predviđao mogućnost obrade otpada.
Nova zona u Novom Praćnu ipak je trebala mijenjati prostorni plan za takve tvrtke, pa je naknadno tamo zemljište kupio Rijekatank d.o.o. iz Rijeke, koji još uvijek nije počeo sa svojom najavljenom investicijom, već se trenutačno smjestio u drugom dijelu grada – u Novom Selu Palanječkom 17 na području postojeće tvrtke za gospodarenje otpadom Drage Malbašića.
No, zato se tamo bila smjestila tvrtka Royal Media, čiji je pogon u unajmljenoj hali nedavno izgorio u velikom požaru i koja je trenutačno u stečajnom postupku, s velikom mogućnošću da sav trošak sanacije tog područja padne na porezne obveznike.
Za sada u Sisku ima 10-ak tvrtki kojima je osnovna djelatnost gospodarenje otpadom i koje se bave samo time, no dozvolu za oporabu i gospodarenje otpadom imaju i mnoge druge proizvodne tvrtke, ali kao nužni dokument u procesu svoje proizvodnje, poput spomenutog ABS-a Sisak.
Rekosmo na početku teksta kako je riječ o unosom poslu i sigurno je kako, danas, neki poduzetnici koji se bave gospodarenjem otpada i ulažu sav potreban novac kako bi osigurali da u njihovim tvrtkama bude sve kako treba u pogledu sigurnosti i zaštite zraka.
Jer moguće je pomiriti obradu otpada i zadovoljavajuću kvalitetu zraka i okoliša. Naime, i u predgrađu austrijskog Graza je spalionica otpada pa nikome ne smeta – tako glasi česti argument kojeg u raspravama daju podržavatelji takve gospodarske grane.
No, vjerojatno svi znaju da Hrvatska nije Austrija. Razlika je što je u Hrvatskoj izuzetno slabo povjerenje u državu. Kad se priča o toj temi mnogi zapravo kažu “nije problem poduzetnik i njegovo ulaganje, kad bi bili uvjereni da će inspekcije, kad zatreba, odraditi svoj posao, kao u Austriji. Ali, to kod nas ne funkcionira”.
Javnost, jednostavno, nema povjerenja u zaštitnu ulogu države, a to danas stvara i probleme onim poduzetnicima koji žele funkcionirati, i koji funkcioniraju, kako treba jer im javnost neće vjerovati da je sve kod njih u redu, ako ta javnost ne vjeruje institucijama koje to trebaju utvrditi.
A u Sisku, od spomenutih 10-ak tvrtki koje se bave gospodarenjem otpadom problema je bilo s više od trećine. Ti događaji doveli su i do formiranja Građanske inicijative “Siščani ne žele biti smetlišćani” koji su održali niz prosvjednih i drugih akcija zadnjih godina.
Dva požara zabilježena su, do sada, na području tvrtke Kemokop, koja je kupila nekretnine Herbosa u stečaju. Herbos je imao svoju spalionicu, koja je imala dozvolu za spaljivanje samo vlastitoga ambalažnog otpada. No, zahvaljujući bliskosti vlasnika s HDZ-om i tadašnjim vlastima u državi, prešutno se dozvoljavalo da se u spalionici spaljuje i drugi otpad, a ne samo ambalaža Herbosa, koji je proizvodio sredstva za zaštitu biljaka i druge kemijske proizvode. Svjedoci su tome i mnogi radnici Herbosa, kao i oni koji su preko student servisa radili na spaljivanju proizvoda kojima je istekao rok trajanja u toj istoj spalionici. Spalionica je s propašću Herbosa prestala raditi, no u stečaju je nekretnine Herbosa kupila tvrtka Kemokop koja se bavi na toj lokaciji odlaganjem i obradom otpada.
Dakle, do sada su se, od početka rada Kemokopa, na tom području dogodila dva požara.
Prvi je izbio 19. veljače 2020. godine.
“U srijedu, 19. veljače 2020., oko 13 sati, u Ulici Nikole Tesle u Sisku, došlo je do požara u prostoru poduzeća za gospodarenje otpadom. Uzrok požara je samozapaljenje uslijed fermentacije otpada. Na mjesto događaja izašla je inspektorica zaštite okoliša koja je izjavila kako nema opasnosti za zdravlje ljudi i okoliša. Požar je lokaliziran od strane JVP Sisak te nije nastupila materijalna šteta.” – propćila je o tom požaru policija.
Drugi je izbio u srpnju ove godine.
O tom požaru sisaka policija je objavila „ kako je tijekom četvrtka obavljen očevid u krugu tvrtke Kemokop, gdje je izbio požar u srijedu, 10. srpnja, oko 16.30 sati, u Ulici Nikole Tesle u Sisku. Očevid je obavljen u suradnji s inspektorom za zaštitu od požara i eksploziva te je utvrđeno da je do samozapaljenja komunalnog otpada došlo uslijed kemijske reakcije zbog visoke vanjske temperature. Materijalna šteta nije nastupila, a policija će Općinskom državnom odvjetništvu dostaviti izvješće.“
Ono što je zanimljivo vezano uz taj požar jest da su fotografije koje su tom prilikom objavili vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Sisak na svom Facebook profilu uz obavijest o odrađenoj intervenciji, nakon nekoliko dana nestale.
Obavijest vatrogasaca je bila „Dana, 10.07.2024. godine brzom intervencijom sisačkih vatrogasaca spriječen je požar velikih razmjera u tvrtki “Kemokop” koja je registrirana za reciklažu komunalnog otpada. Požar su gasili djelatnici JVP Sisak, DVD Greda, i DVD Mladost Sisak, a u kojem je ukupno sudjelovalo 25 vatrogasaca sa 12 vozila te je utrošeno 40m3 vode.“
Fotografije su prikazivale gašenje požara hrpe otpada odloženoga u dvorištu tvrtke. No, mi smo ih na portalu sačuvali pa ih opet i ovdje objavljujemo.
Požar je u nekoliko navrata izbio i na odlagalištu tvrtke I.G.K. reciklaža u Sisku, u Južnoj industrijskoj zoni. Jedan od tih požara imao je kao epilog međunarodnu istragu koja je dovela do otkrića lanca nezakonite dopreme otpada iz Italije i Austrije u Sisak, gdje je otpad odlagan, zakapan i tako sakrivan.
„Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno kako su četvorica osumnjičenih, kao fizičke i odgovorne osobe u više pravnih osoba sa sisačkog i varaždinskog područja, tijekom 2019. godine bez prethodno pribavljene odgovarajuće dozvole za gospodarenje otpadom, kao i odobrenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, uvezli otpad posredstvom više pravnih osoba s područja Republike Italije i Republike Austrije, te preko stotinu pošiljaka na ime više trgovačkih društava na širem sisačkom području uskladištili otpad višemilijunske vrijednosti za koji nije bila moguća okolišno prihvatljiva oporaba. Ulaz prijama otpada verificiran je krivotvorenim službenim pečatom jednog trgovačkog društva, iako su znali da sporno trgovačko društvo nije bilo uvoznik otpada.“
Tvrtke koje su bile upetljane u taj posao danas su u stečaju, a trenutačno stečajna upraviteljica traži kupca za zemljište tvrtke koje je služilo kao odlagalište otpada i koje je kompromitirano tko zna kakvim odloženim otpadom tijekom gore spomenutog kriminalnog postupanja.
Spomenuli smo i Rijekatank s kojim su se mještani „sukobili“ jer su htjeli pogon otvoriti u dijelu poslovne zone gdje se nikada nije odlagao otpad. Rijekatank za sada nije došao u Novo Praćno, ali je došla naknadno tvrtka s kojom je, za sada, bilo najviše problema.
Dakle, najveći je problem bio s ranije spomenutom tvrtkom Royal Media, čije je skladište u Sisku izgorjelo krajem lipnja 2022. u velikom, višednevnom požaru.
Spomenuli smo kako je sada ta tvrtka u postupku stečaja, a iz dokumentacije stečajnog i prethodnog predstečajnog postupka dolazi još jedna potvrda stava o nepovjerenju javnosti i građana u državne organe i inspekcije.
Naime, iz te dokumentacije koju i objavljujemo, vidljivo je kako je Royal media, do trenutka požara krajem lipnja 2022., imala ukupno 1,9 milijuna kuna nenaplaćenih kazni koje su proistekle iz najmanje 12 pravomoćnih različitih prekršajnih postupaka koje je protiv tvrtke pokrenula inspekcija i drugi državni organi, uz još četiri prekršajna postupka koja nisu bila dovršena do trenutka požara u sisačkom skladištu otpada te tvrtke.
Unatoč svemu tome ta je tvrtka, u trenutku požara, i dalje imala dozvolu za rad.
A unatoč ranijih 15-ak prekršajnih postupaka, od kojih je većina bila pravomoćna, do samog kraja svoga rada u Sisku je Royal Media uspjevala „dovesti u zabludu“ inspekciju, kako stoji u priopćenju policije iz svibnja ove godine, a kada je podignuta kaznena prijava protiv Royal Medije i njegova direktora zbog počinjenih kaznenih djela ugrožavanja okoliša otpadom i krivotvorenje službene ili poslovne isprave.
U tom priopćenju stoji:
„Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno da je 44-godišnjak u razdoblju od studenog 2020. godine do srpnja 2022. godine (trenutka požara op.a.) na području Siska kao vlasnik i odgovorna osoba u pravnoj osobi, protivno odredbama zaprimao i skladištio količine otpada koje su višestruko prelazile dozvoljene količine sukladno izdanim dozvolama nadležnih tijela, dakle izvršio nedozvoljeni promet otpadom u količini koja je veća od neznatne.
Nadalje je utvrđeno da su osumnjičeni zajedno izvršili lažni prikaz odvoza količina otpada, navodeći kako su otpad zaprimile pravne osobe koje imaju dozvole za gospodarenje otpadom, ali to nisu učinile sukladno lažno navedenim datumima i količinama, te navodeći nepostojeće registarske oznake vozila koja vrše prijevoz, a koju je dokumentaciju 44-godišnjak uporabio u pravnom prometu, dovodeći u zabludu djelatnike nadležnih tijela, koji su ukinuli zabrane zaprimanja novog otpada, dakle kao službene i odgovorne osobe u službenu ili poslovnu dokumentaciju unijeli neistinite podatke, ovjerili elektroničkim potpisom u namjeri da je prikažu kao vjerodostojnom i uporabili je u daljnjem poslovanju.“
Naime, inspekcija zaštite okoliša je u travnju 2022., temeljem prijave gradskih službenika, bila u nadzoru tog odlagališta te su im privremeno oduzeli dozvolu za rad jer su imali više otpada na lokaciji, od dozvoljene količine iz dozvole o gospodarenju otpada. Ponovna kontrola u svibnju 2022. utvrdila je da su svoje poslovanje uskladili s dozvolom, no policija sada tvrdi kako su odgovorni iz tvrtke krivotvorenom dokumentacijom inspekciju doveli u zabludu. Krajem lipnja 2022. prepuno skladište se zapalilo, a kao uzrok požara očevidom je utvrđeno samozapaljenje.
Dakle, jedan čisti primjer koji ide u prilog tvrdnjama kako javnost, u ovom kontekstu, ima vrlo malo povjerenja u rad državnih organa. A, ponavljamo, takva percepcija stvara probleme i onim poduzetnicima koji rade po propisima, i koji bi htjeli ulagati i raditi po propisima.
Protekli tekst u ovom serijalu je bio onaj o dobrim i izvrsnim primjerima proisteklih iz sisačke industrijske tradicije, no, put do dobrih primjera u ovom segmentu morat će ipak ići preko evolucije državnih tijela, i jačanja povjerenja građana u državni sustav. Do tada i ulaganje desetaka milijuna eura u pogone i tehnologiju te poštivanje svih mogućih propisa i pravila i dalje neće jamčiti poduzetnicima realnu dobru sliku u javnosti.
Autor: Danijel Prerad
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
(Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama)