U sisačkoj Zlatnoj igli – Sisciji, u kojoj je zaposleno nešto više od stotinu radnika, krenuo je štrajk zbog neisplate plaće za srpanj 2024. godine.
Također uprava te tvrtke radnike je 28. kolovoza obavijestila o podnošenju zahtjeva za otvaranjem stečajnog postupka.
O tome se u priopćenju očitovao u ponedjeljak i predsjednik Gradskog vijeća Bojan Dadasović.
“Obzirom na značaj ove tvrtke za grad Sisak, te na više od stotinu radnih mjesta, uz naravno članove obitelji radnika koji ovise o primanjima iz Siscie, čim sam u lipnju 2024. godine saznao da je došlo do promjene u vlasništvu i upravi tvrtke poslao sam dopis na direktora Galića sa zahtjevom za sastankom u želji da se upoznam s planovima i poslovnim vizijama novih vlasnika. Naravno i da im ukažem na važnost ovog gospodarskog subjekta za grad Sisak i ponudim svu podršku u okviru svojih ovlasti kao predsjednik Gradskog vijeća. Nažalost do danas na svoj dopis nisam dobio nikakav odgovor, niti kurtoaznu odbijenicu.” – ističe Dadasović.
Novi vlasnici došli su u aranžmanu obavijenom velom tajne, a govori se da su tvrtku preuzeli za jedan euro od dosadašnjeg vlasnika Milana Stojanovića. Moguća propast tvrtke značio bi veliki udarac za radnike.
“Obzirom da je stečaj Siscie novi veliki udarac za sisačko gospodarstvo, ali istovremeno i preko stotinu radnika će se uskoro naći na burzi, što je i socijalni problem, smatram da kao predstavnik tih građana imam puno pravo postaviti slijedeća pitanja vlasnicima i upravi Zlatne igle – Siscie:
1. Iz kojih razloga su se u travnju 2024. godine odlučili preuzeti Zlatnu iglu – Sisciu? Zbog čega im je Siscia tada bila interesanta kao poslovna akvizicija, te koje su kratkoročne i dugoročne planove za tvrtku imali?
2. Da li su u četiri mjeseca, koliko upravljaju tvrtkom, investirali neka sredstva u tvrtku? Da li su donijeli know how? Da li su ugovorili neki novi posao? Doveli nove kupce? Uložili u marketing? Tvrtkine robne marke Siscia i Brijuni? Da li su kadrovski ojačali Sisciu, obzirom da znam da je tvrtki nedostajalo radne snage? Koji konkretan poslovni potez su povukli u tvrtki od dana njihova ulaska u vlasništvo ipostavljanja direktora Galića na čelo tvrtke? Ako je na sve ovo odgovor ne, a ja se svesrdno nadam da nije, onda se mogu samo zapitati koliko su to ozbiljni ljudi? Zar su očekivali da će u tekstilu u četiri mjeseca zaraditi velike novce, bez investicija, pa kad to nisu uspjeli, onda su digli ruke?
3. Koji je to moment ili koja situacija dovela vlasnike do odluke da dignu ruke od Siscie i kada se ista dogodila? Što su saznali u kolovozu 2024., a nisu znali u svibnju 2024.? Ako su postojali neki problemi, ili su se pojavili neki novi, možda su se mogli riješiti. Možda je Grad mogao pomoći. Sredinom lipnja sam direktoru Galiću ponudio sastanak. Nisam dobio nikakav odgovor. Niti kurtoaznu odbijenicu.
4. Na kraju logično je upitati se, tko i s kakvim namjerama preuzima firmu s preko stotinu radnika, i to tekstilnu firmu, sa svim njenim obvezama, sklopljenom predstečajnom nagodbom i obvezama koje iz nje proizlaze, obećava radnicima restrukturiranje i sigurnu budućnost, a onda za četiri mjeseca tu firmu zatvara, a radnike šalje na ulicu? U Hrvatskoj ili možda još samo u Sisku su i dalje moguće ovakve poslovne akvizicije koje nas vraćaju u neka tamna vremena privatizacije, Siščanima nažalost itekako jako dobro poznata.” – ističe Bojan Dadasović.