Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Siska uručena su priznanja Grada.
Ove godine godišnju nagradu dobio je Silvije Vadla za iznimna postignuća na području kulture, odnosno scenske i filmske umjetnosti, sisački slikar Alem Biočić koji je zaslužan za najbolja ostvarenja na području likovne i primijenjene umjetnosti te u promidžbi Grada Siska i lva Dužić za osobit doprinos na području književnosti i knjižničarstva, posebno za djecu i mlade.
Pohvale Grada Siska ove su godine dodjeljene lvani Tkalčić za osobite rezultate postignute na području likovne umjetnosti, Miloradu Galiću za izuzetne rezultate koji iziskuju izuzetnu sposobnost na području medicine, za stručnost, razboritost i profesionalnost te Igoru Lisecu za izuzetnu sposobnost, hrabrost i požrtvovanje prilikom spašavanja ljudskog života.
Zahvalnica Grada Siska dodjeljena je Sanji Basta za izniman stručni doprinos na području odgoja i obrazovanja, mentorstva učenika na natjecanjima, predavanja, za organizaciju radionica i inovativnih metoda poučavanja te unaprjeđenje rada u osnovnom školstvu. Zahvalnicu je ove godine primila i Vesna Majdandžić i to za izniman stručni doprinos na području osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja, na području mentorstva učenika na natjecanjima, održanim predavanjima, radionicama i edukacijama, objavljenim stručnim člancima, nastavnim materijalima i obrazovnim sadržajima.
Na sjednici su se obratili gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček i predsjednik Gradskog vijeća Bojan Dadasović.
GOVOR PREDSJEDNIKA VIJEĆA BOJANA DADASOVIĆA
“Poštovane gospođe i gospodo, dragi gosti i uzvanici, sugrađanke i sugrađani,
izuzetno mi je zadovoljstvo što vas mogu srdačno pozdraviti i obratiti vam se s nekoliko prigodnih riječi. Hvala svima što ste došli na svečanu sjednicu našeg Gradskog vijeća i time odali priznanje našem gradu.
Danas s ponosom slavimo našu bogatu i slavnu prošlost, povijesnu, kulturnu i tradicijsku baštinu, ističemo pozitivne rezultate postignute u proteklom periodu, ali ukazujemo i na ono što još nismo, a već smo trebali učiniti. Jer, kao što je napisao J. P. Sartre čovjek mora biti odgovoran prema onom što jest i što nije učinio. Sve što radimo, sve osobne napore koje ulažemo moraju biti usmjereni na dobrobit stanovnika ovoga grada, a ne za svečane sjednicu ni za svoje hvalospjeve. Ne smijemo zaboraviti da se Sisak gradio tisućljećima, da smo svi mi danas njegovo djelo, ali da trebamo biti i njegovi graditelji.
Ohrabruje nas službeni završetak globalne traume i povratak starim životnim navikama. No, istodobno ova činjenica stavlja pred nas pitanje jesmo li drugačiji, bolji, jesmo li što nova naučili, na drugačiji način posložili prioritete u osobnim životima i u našem djelovanju u zajednici u kojoj živimo. Na nama je da na to pitanje odgovorimo sebi i našim sugrađanima. Sisačka kolektivna povijest pamti mnoge strahote od ratova koji uvijek donose bjesomučna i gruba razaranja do pandemije i potresa. Ožiljke trebamo liječiti ne zato da bi potpuno nestali, nego da bismo stvorili mjesta za buduća lijepa sjećanja. No, nećemo uspjeti u tome budemo li samo i isključivo usmjereni na ono što je materijalno, ako podržavamo kulturu razmetljivosti, svekolike bahatosti, egocentričnosti. Bolje od toga dugujemo budućim naraštajima, ali i našim pretcima koji su vjerovali u napredak ovoga grada, zagovarali zajedništvo i složnost i promovirali načela općega dobra. Ovaj grad također pamti hrabre i svijetle primjere junaštva i žrtvovanja za opće dobro. Neka ti primjeri budu nit vodilja i u našim sadašnjim nastojanjima. A naši su današnji napori usmjereni na obnovu grada od posljedica potresa i u tom smislu učinjeni su izvjesni pomaci jer su na mnogim mjestima u gradu otvorena brojna gradilišta.
Radi se uistinu mnogo, ali znamo da može i više i brže. Strpljivost naših građana je neupitna, ali ta se vrlina ne smije dovoditi u kušnju, osobito ne zbog mladih ljudi koje želimo zadržati u Sisku. Izgradnja i obnova škola i vrtića, stambenih objekata, gradskih ustanova, institucija, trgova i ulica ima smisla jedino ako njima bude odzvanjala dječja igra i mladenački smijeh. I na tome moramo zajedno raditi jer neuspjeh nam nije opcija.
Sve je na ovome svijetu podložno promjeni. Mijenja se i lice našega grada, ali pritom treba sačuvati njegov identitet, jer identitet Siska u mnogočemu utječe na identitet Siščana. Grad treba graditi kao kuću, kuću vrijednu divljenja za sve one koji će u njega dolaziti kao dragi gosti, kao i za one koji će ga zvati svojim domom. Vrijeme u kojem živimo puno je, kako se to često može čuti u javnome govoru, izazova, puno je prilika koje treba prepoznati i znati iskoristiti, a istodobno prilike moramo i sami stvarati. I u tome je naša odgovornost jer smo prihvatili čast i teret povjerenja građana. I ni jedno ni drugo ne smije se shvatiti olako. Zapravo, mi to povjerenje nismo osvojili, nismo ga dobili na izborima, nego smo ga posudili kao zajam, kao kredit da bismo ga poštenim i predanim radom mogli vratiti građanima. Valja nam ustrajati na tom putu.
Unatoč svim ranama, vidljivim i nevidljivim, Sisak je čaroban grad, koji ima srce, koji ima dušu, kako govore stihovi pjesme, Sisak je grad koji volimo i puno mu dugujemo jer nam je dao svoj ponos i svoju pripadnost. Stoga, danas i uvijek imamo razloga za slavlje i ponos što smo dio njega – našega grada.
Sretan nam Dan grada!”
GOVOR GRADONAČELNICE SISKA KRISTINE IKIĆ BANIČEK
“Dragi moji Siščani, Sretan nam rođendan našeg grada Siska!
Već devet godina imam čast na svečanoj sjednici grada držati govor u ime našeg slavljenika. Posljednje desetljeće u životu Siska predstavljaju tek mali korak u vremenu za grad čiji korijeni sežu daleko u prošlost prije rimskog vojskovođe Oktavijana, koji je dotadašnju Segestu preselio na drugu obalu Kupe i nazvao ju Siscia. Mali je to vremenski raspon za grad koji je imao vodovod u 3. stoljeću i koji je bio središte jednog kneza, prvog hrvatskog kneza na ovim prostorima. Deset godina je ništa za grad koji je stotinu godina odolijevao napadima Osmanlija i koji je preživio dva svjetska rata i izašao kao grad heroj iz najvažnijeg, Domovinskog rata.
Zadnje desetljeće je za grad koji vrijeme broji u milenijima malo, ali predstavljaju moje životno postignuće i moj sitni trag u vremenu po kojem ću biti pamćena ili brzo zaboravljena. Ponosna sam što sam gradonačelnica grada hrvatskih pobjeda već točno 10 godina, koje živim s gradom i za grad. Svatko za sebe misli da živi u izazovnim vremenima, ali kada se pogleda što je Sisak preživio posljednjih deset godina riječ izazov ipak ima jednu posebnu dimenziju. Kineska kletva kaže „Dabogda živio u zanimljivim vremenima!“, a za Sisak su to upravo ova vremena u kojima mi živimo. Od prirodnih nepogoda, poplava do potresa, od rata do gospodarske krize, Sisak je proživio i preživio sve i opet će, ako treba.
Iz svega toga Sisak je izašao kao pobjednik jer ima ljude koji su ga odabrali za svoj grad, grad u kojem žele graditi i u kojem žele živjeti. Iz vlastitog iskustva znam da percepcija grada izvana nije blistava, no trudim se biti ambasador i otvarati oči ljudima gdje god idem. Otvaram oči ljudima koji ne znaju da je u Sisku najveća europska tvornica keramike za poluvodičku industriju u Europi, da željezara i dalje živi i radi u tri smjene, da je u Sisku sjedište jedne od najvećih hrvatskih pekarskih tvrtki, da Sisak ima najveći staklenik za hidroponski uzgoj rajčica, da ima najveću plantažu borovnica u Hrvatskoj, da ima najstariji hrvatski nogometni klub čiji pioniri su ušli u prvu hrvatsku ligu, da se u Sisku nalaze dva bazena olimpijskih dimenzija, ledena dvorana i sportska dvorana u kojoj se mogu paralelno igrati dvije rukometne ili odbojkaške utakmice. Sve to Sisak ima jer su Siščani odlučili da će to biti tako.
Kad ljudi izvana, poput naših prijatelja iz Heidenheima, Gabrova i Szombatelyja dođu u Sisak, ne mogu se načuditi našoj promenadi uz rijeku koja teče kroz središte grada, lijepoj arhitekturi, pa i neobičnoj poput Holandske kuće, ne mogu se načuditi kupalištu Zibel, jer nema svatko riječnu plažu u svom gradu. Sisak ima toliko toga za pokazati, no mi smo prije svega grad u kojem je lijepo i ugodno živjeti.
Naravno, zbog potresa Sisak očekuje razdoblje intenzivne izgradnje. Moramo vratiti sve one srušene kuće i zgrade u centru grada koje su mu davale vizuru kakvu pamtimo i koju volimo. Moramo izgraditi nove stambene zgrade, pa će se na gradskom zemljištu uskoro krenuti graditi 6 novih zgrada za stradale u potresu, a već gradimo dvije zgrade za poticajno zbrinjavanje obitelji. Valjda će napokon država sanirati Novi most i ispraviti pogreške u gradnji novog Odranskog mosta, no gradu je nužan i prijeko potreban još jedan Kupski most pored željezničkog.
Gradimo novu školu u Galdovu, popravit ćemo školu Ivana Kukuljevića, te uz novi vrtić u Galdovu povećati kapacitete Različka i Maslačka jer djece za upis ima i više nego dovoljno. Na mjestu stare gradske Munjare niknut će novi Planetarij, na Zagrebačkoj nova komunalno-poslovna zgrada gradskih tvrtki. Popravljamo vijećnicu i uskoro Dom kulture gradimo u novom ruhu. Planiramo i proširenje pješačke zone do nove Knjižnice i čitaonice u nekadašnjoj sisačkoj banci, u kojoj radovi odlično napreduju.
Vizija koja je zacrtana i predstavljena posljednjih 10 godina će se ostvariti, to ja jamčim. Nisam pokleknula do sada, ne mislim niti ubuduće. Sisak ima svijetlu budućnost, a sve što nas nije uništilo, samo nas je ojačalo i učinilo tvrdoglavijim i upornijim.
Dokaz tome su ovogodišnji laureati Grada. To su ljudi koji su ambasadori Sisku u svijetu. To su ljudi koji nas prikazuju u svijetlu u kakvom želimo biti viđeni. To su natprosječni Siščani. Čestitam im na priznanjima i zahvaljujem u ime svih Siščana na njihovim postignućima.”