U prostoru Strukovne škole u Sisku otvorena je izložba „Retrospektiva van okvira – Marijan Glavnik“. Na izložbi su predstavljene skulpture, crteži i slike, naslijeđe pokojnog akademskog kipara Marijana Glavnika, koje su uvod u darovnicu kojom je obitelj odlučila dio fundusa pokloniti Sisačko-moslavačkoj županiji.
Izložbu su postavili povjesničar umjetnosti Jurica Škofač i akademska slikarica Kristina
Mareković.
Izložbu je otvorio sisačko-moslavački župan Ivan Celjak, a prisustvovali su i članovi obitelji Glavnik, Marijanova kćer Ivana Glavnik te sin fra Tomislav Glavnik koji se i obratio prisutnima: „Kao obitelj odlučili smo dati jedan primjer svima koji kaže da je blaženije davati nego primati. Naš otac nije bio škrt, nije imao puno, ali što je imao to je davao. Mi ovim darom Sisačko-moslavačkoj županiji osjećamo da ništa ne gubimo, da dobiva narod koji na ovom prostoru živi, da se može nadahnjivati njegovim djelima, njegovim primjerom i nadam se da će to uljepšati život svima onima koji će doći u doticaj s ovim djelima i naravno s životom našeg oca.“
Marijan Glavnik je rođen 22. srpnja 1950. godine u Virju, gdje je pohađao Osnovnu školu, a
Školu primijenjene umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu (1976.).
Prvu godinu studira u klasi profesora Želimira Janeša, a potom u klasi profesora Ivana
Sabolića, kod kojega polazi i Majstorsku radionicu. Državnu službu napušta 1984. godine i
odlučuje se za poziv samostalnog umjetnika. Iste godine otvara u Sisku atelijer, koji je postao mjesto umjetničkih izlaganja i sastajanja poklonika umjetnosti. Sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Uz umjetničko stvaralaštvo, osmišljava uporabne predmete, a posvetio se i uređivanju interijera. Autor je Križnog puta za crkvu Sv. Josipa Radnika u Galdovu, Sv. Mihaela u Crncu kraj Siska, potom u samostanu Sv. Frane u Splitu te vitraja, oltara i oltarnog reljefa za samostan Sestara Dominikanki u Virju.
Javne skulpture postavljene su mu u Đurđevcu (Pijetao, 1981.), Petrinji (Spomenik palim petrinjskim braniteljima, 1997.), sisačkom Brzaju (Poljubac, 1987.), groblju Viktorovac (Križ poginulim hrvatskim braniteljima, 2001.), u Petrinji (Spomen obilježje poginulim braniteljima, 2002.), u Topolovcu (Spomenik poginulim braniteljima, 2007.), na Cresu ispred samostana Sv. Frane (skulptura fra Placida Cortesea, 2007.), u Molvama ispred samostana (skulptura Uznesenja Blažene Djevice Marije, 2011., dva reljefa – spomen ploče graditeljima župne crkve, 2013., te arhitektu Franji Kleinu, 2014.); Spomenik palim braniteljima Komareva 2012. godine.
Izlagao je na četrdesetak izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2008. objavljena je
monografija „Marijan Glavnik“ autora Borisa Vrge. Umro je 31. kolovoza 2017. godine, a
pokopan je na sisačkom gradskom groblju. U ostavštini je ostavio više od nekoliko stotina
skulptura, reljefa i slika od kojih većina nije nikada prezentirana javnosti.
Velika Marijanova ljubav prema Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji ostat će zapisana kroz
njegova djela koja ostaju trajni spomen zajednici u kojoj i s kojom je živio.
