Četvorici srbijanskih državljana kojima se sudilo u odsutnosti te koji su u veljači na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno ukupno osuđeni na 31 godinu zatvora zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima, Visoki kazneni sud potvrdio je tu presudu, nakon što je odbio žalbe stranaka, piše Večernji list.
Riječ je o presudi koju je u veljači donijelo sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog pod presjedanjem sutkinje Željke Skomeršić, a kojom je tada Stanko Palančan (65), zapovjednik zarobljeničkog logora i načelnik sigurnosti štaba Teritorijalne obrane Glina osuđen na 10 godina, Đuro Birač (64) upravitelj glinskog zatvora na devet godina, a njegov zamjenik Rade Baždar (64) na pet godina zatvora. Stražar Stevan Bjelajac (64) osuđen je sa sedam godina. Ta je presuda postala pravomoćna.
Njih četvorica su bili osuđeni zbog mučenja i zlostavljanja ratnih zarobljenika za vrijeme oružanog sukoba od rujna 1991. do ožujka 1992.
Veća grupa ratnih zarobljenika je dovedena i smještena u zarobljenički logor koji je bio u sklopu postojećeg zatvora.
Palančan i Birač su se teretili da su znali da pojedini stražari i druge osobe tuku zarobljenike palicama i električkim kabelima, zlostavljaju ih puštanjem struje kroz tijelo i na druge načine psihički i fizički zlostavljaju. Nisu ništa poduzeli da se počinitelji tih protupravnih postupanja u tome spriječe odnosno da ih se u tome na učinkovit način suzbije i kazni. Gotovo su svi zarobljenici bili izloženi takvom postupanju, među njima i 20 zarobljenih policajaca. Među zarobljenicima koji su tada mučeni i zlostavljani bio je i Damir Vanđelić, sadašnji čelni čovjek Fonda za obnovu.
Pored toga, Palančan je osobno tukao trojicu zarobljenika. Što se tiče Baždara i Bjelajca oni su se teretili da su zajedno s drugim osobama sudjelovali u psihičkom i fizičkom zlostavljanju zarobljenika. Baždar se teretio da je palicom tukao jednog zarobljenog policajca, a Bjelajac je sudjelovao u batinanju i mučenju petorice zarobljenih policajaca puštanjem struje kroz tijelo.
– U odnosu na sve optuženike otegotnim je cijenjeno što su kazneno djelo počinili s najvišim stupnjem kaznene odgovornosti. Okolnosti počinjenja djela po svom intenzitetu nadilaze uobičajena fizička i psihička zlostavljanja. Uključuju takvu količinu agresije i brutalnog ponašanja prema potpuno bespomoćnim žrtvama (koje su mučene i elektro šokovima) i zbog toga zaslužuju veći prijekor. Drugi optuženik je osuđivan za istovrsno djelo. Olakotnim je prvom, trećem i četvrtom optuženiku cijenjenja prijašnja neosuđivanost – naveo je Visoki kazneni sud u obrazloženju odluke.
