11 C
Sisak
Petak, 1 ožujka, 2024

PRESUDA

Datum:

Marketing

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

 

Poslovni broj: K-32/12-133

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Melite Avedić, predsjednice vijeća, i sudaca porotnika Nade Dovranić i Tomislava Grubeca, članova vijeća sudjelovanje Željke Velnić,zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1.okrivljenika Amira Ferizovića i 2.okrivljenika Stjepana Horvata radi kaznenih 246. stavak 1. i 2. u vezi članka 51. i članka 246. stavak 2. u vezi članka 38. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje: KZ/11), a iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-29/10 od 21. 12. 2012. (izmijenjene 15. ožujka 2018.), nakon održane i zaključene javne rasprave dana 11. travnja 2018. u nazočnosti županijske državne odvjetnice Jadranke Huskić osobno, 1. okrivljenika osobno uz branitelja Tonija Ivandića, odvjetnika u Zagrebu (u zamjeni za Tomislava Grahovca, odvjetnika u Zagrebu) te 2. okrivljenika osobno uz branitelja Dragana Crnkovića, odvjetnika u Sisku, dana 17. travnja 2018.

p r e s u d i o j e

1.okrivljenik Amir Ferizović, sin Saliha i majke Ane rođene Pavić, rođen 4. srpnja 1957. u Zagrebu, s prebivalištem u Zagrebu, Tuškanova 38, državljanin RH, dipl. ekonomist, oženjen, otac troje djece,

2.okrivljenik Stjepan Horvat, sin Tome i majke Dragice rođene Prelec, rođen 22. prosinca 1959. u Zagrebu, državljanin RH, s prebivalištem u Sesvetama, Brestovečka 95, autoprijevoznik, zaposlen u svom obrtu “Autoprijevoz Horvat”, oženjen, otac troje djece,

k r i v i s u

što su:

1.okrivljeni Amir Ferizović:

1/ u razdoblju od 1. listopada 2007. do 10. siječnja 2010. u Sisku, kao glavni direktor trgovačkog društva „Segestica” d.o.o. Sisak, odgovoran za zakonito poslovanje društva i ovlašten za raspolaganje sredstvima na žiro računu društva te korištenje poslovne kartice, obavezan postupati pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, suprotno odredbi članka 252. stavak 1. u svezi članka 430. Zakona o trgovačkim društvima i članka 2. Ugovora o radu glavnog direktora od 06. srpnja 2005., u namjeri da se okoristi:

a) poslovnom karticom Diners Club International društva „Segestica“, koju je imao na korištenje za plaćanje troškova za poslovne svrhe, u više navrata u naznačenom periodu plaćao račune za svoje osobne potrebe, u ukupnom iznosu od 1.071.690,75 kn, a potom naložio da se isti plate sa računa društva “Segestica”,

c) naložio poslovnoj tajnici Ani Filković da na svoje ime sačini ukupno 28 fiktivnih putnih naloga za navodna putovanja osobnim automobilom u službene svrhe, iako na ta putovanja Ana Filković nije išla, što je ova u vremenu od 06. veljače 2008. do 07. listopada 2009. po nalogu učinila, a nakon što je na blagajni društva po istim putnim nalozima podigla iznos od ukupno 50.297,00 kn i njemu ih predala, novac zadržao za sebe,

na koji način je za sebe pribavio nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 1.121.987,75 kn, na štetu trgovačkog društva “Segestica”,

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,

2/ u razdoblju i u svojstvu kao pod točkom 1/, u namjeri da za trgovačko društvo „Radošević dooel“ Skopje, Makedonija pribavi nepripadnu materijalnu dobit, svojim potpisom odobrio plaćanje ukupno 24 fiktivna računa tog trgovačkog društva izdana u razdoblju od 16. listopada 2007. do 08. srpnja 2009. i to: br. 31/2007, 40/2007, 41/2007, 54/2007, 55/2007, 56/2007, 60/2007, 61/2007, 03-08, 04-08, 14-08, 15-08, 31-08, 41-08, 44-08, 51-08, 52-08, 59-08, 60-08, 03/2009, 04/2009, 10/2009, 11/2009 i 31/2009 za navodne usluge istraživanja tržišta i unapređenja poslovanja, koji su ispostavljeni na ukupan iznos od 186.430,00 eura, bez priložene dokumentacije o izvršenim uslugama te potom u računovodstvu društva naložio da se izvrši plaćanje tih fiktivnih računa putem inozemnih asignacija u iznosu od 176.651,84 eura, u protuvrijednosti od 1.262.324,09 kuna, što je učinjeno, iako je znao da se radi o fiktivnim računima po kojima nikakve usluge nisu izvršene, na koji način je za trgovačko društvo „Radošević“ pribavio nepripadnu materijalnu dobit u naznačenom iznosu od 1.262.324,09 kn, za koji iznos je oštetio trgovačko društvo „Segestica“,

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,

1. okrivljeni Amir Ferizović i 2.okrivljeni Stjepan Horvat:

3/ u razdoblju od 9. kolovoza 2005. do 11. siječnja 2007., u Sisku, 1. okrivljeni Amir Ferizović u svojstvu kao pod točkom 1/, u namjeri da iz društva „Segestica“ d.o.o. Sisak za sebe i izvršnog direktora društva sada pokojnog Petra Petrića izvuče novac za privatne potrebe, prema prethodnom dogovoru sa 2. okrivljenim Stjepanom Horvatom vlasnikom obrta „Autoprijevoz Horvat“ Sesvete da će novac trgovačkog društva „Segestica“ d.o.o. Sisak uplaćivati na njegov tekući račun kojeg će on potom podizati i njima ga predavati, u računovodstvu društva u 15 navrata naložio da se na tekući račun 2.okrivljenog Stjepana Horvata broj 2360000-3211036537, otvoren kod Zagrebačke banke d.d., uplati novac u ukupnom iznosu od 1.524.852,51 kn i to:

09.08.2005. u iznosu od 22.000,00 kn,

10.08.2005. u iznosu od 100.000,00 kn,

10.08.2005. u iznosu od 36.500,00 kn,

10.08.2005. u iznosu od 208.000,00 kn,

07.09.2005. u iznosu od 260.352,51 kn,

15.12.2005. u iznosu od 23.000,00 kn,

09.02.2006. u iznosu od 150.000,00 kn,

27.02.2006. u iznosu od 20.000,00 kn,

27.02.2006. u iznosu od 40.000,00 kn,

28.03.2006. u iznosu od 70.000,00 kn,

14.04.2006. u iznosu od 51.000,00 kn,

14.04.2006. u iznosu od 21.000,00 kn,

18.04.2006. u iznosu od 8.000,00 kn,

03.08.2006. u iznosu od 145.000,00 kn,

11.01.2007. u iznosu od 370.000,00 kn

a da bi to prikrio naložio računovodstvu da se isto prikaže kao pozajmice Stjepanu Horvatu, iako je znao da se ne radi o pozajmicama, a nakon što je predmetni novac uplaćen na njegov tekući račun, 2. okrivljeni Stjepan Horvat je taj novac sa računa podigao u ukupnom iznosu od 1.524.852,51 kn i predao ga 1. okrivljeniku Amiru Ferizoviću i sada pokojnom Petru Petriću, koji su ga zadržali, čime je 1. okrivljeni Amir Ferizović za društvo „Segestica“ d.o.o. Sisak prouzročio štetu u ukupnom iznosu od 1.524.852,51 kn,

dakle, 1.okrivljeni Amir Ferizović u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi i drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu, a 2.okrivljeni Stjepan Horvat drugome s namjerom pomogao da u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavi drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči znatnu štetu,

1.okrivljeni Amir Ferizović:

4/ dana 10. travnja 2007. u Sisku, u svojstvu kao pod točkom 1/, u namjeri da Dani Galešiću pribavi nepripadnu materijalnu dobit, u računovodstvu društva naložio da se 100.000,00 kn novca društva „Segestica“ d.o.o. uplati na tekući račun Davora Čilića broj 3210124941 kod Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, kojem je Dane Galešić bio dužan 100.000,00 kn, što je po njegovom nalogu učinjeno, na koji način je vraćen dug Dane Galešića Davoru Čiliću, iako je znao da društvo „Segestica“ d.o.o. Sisak nema nikakvu osnovu za plaćanje tog duga, a da bi to prikrio, naložio da se sačini Ugovor o kratkoročnoj pozajmici Davoru Čiliću, znajući da je isti fiktivan jer taj novac neće biti vraćen, na koji način je za Danu Galešića pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 100.000,00 kn, čime je za društvo „Segestica“ d.o.o. Sisak prouzročio štetu u istom iznosu,

dakle, 1.okrivljeni Amir Ferizović u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi i drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,

čime su počinili kaznena djela protiv gospodarstva i to:

– 1.okrivljenik Amir Ferizović djelima pod točkama 1/, 2/, 3/ i 4/ – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – iz članka 246. stavak. 1. i 2. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11.

– 2.okrivljenik Stjepan Horvat djelom pod točkom 3/ – pomaganjem u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju – iz članka čl. 246. stavak 1. i 2. u svezi članka 38. KZ/11.

Stoga se 1.okrivljeniku Amiru Ferizoviću za kazneno djelo pod točkom 1/. na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 godine.

Za kazneno djelo pod točkom 2/, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 1.okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 godine.

Za kazneno djelo pod točkom 3/, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 1. okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 godine.

Za kazneno djelo pod točkom 4/, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11, a uz primjenu članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, 1.okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

Stoga se 1. okrivljenik Amir Ferizović, radi kaznenih djela pod točkama 1/, 2/, 3/ i 4/, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11, a uz primjenu članka 51. KZ/11,

O S U Đ U J E

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE.

2.okrivljenik Stjepan Horvat se za kazneno djelo pod točkom 3/, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 a uz primjenu članka 38. KZ/11,

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

a na temelju članka 56. KZ/11 izriče mu se

UVJETNA OSUDA

tako da mu se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku (” Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje: ZKP/08) od 1. okrivljenika se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 1/ u iznosu od 1.121.987,75 kn, koja je postala vlasništvo odnosno imovina Republike Hrvatske i koju je dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku (” Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje: ZKP/08) od 1. okrivljenika se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 3/ u iznosu od 762.426,25 kn, koja je postala vlasništvo odnosno imovina Republike Hrvatske i koju je dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku (” Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje: ZKP/08) od Dane Galešića se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 4/ u iznosu od 100.000,00 kn, koja je postala vlasništvo odnosno imovina Republike Hrvatske i koju je dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 54. KZ/11, vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 2. rujna 2010. do 7. listopada 2010. uračunava se 1.okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora.

Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08, dužni su 1. i 2. okrivljenici platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 15.936,00 kn, a koji trošak se sastoji od troška provedenog vještačenja u iznosu od 15.380,00 kn te troška pristupa svjedoka u visini od 556,00 kn te platiti paušalni iznos sudu svaki po 3.000,00 kn.

Obrazloženje

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-29/10 od 21. prosinca 2012. (izmijenjena 15. ožujka 2018.), stavljeno je na teret 1.okrivljeniku Amiru Ferizoviću počinjenje kaznenih djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – iz članka 246. stavak 2. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11, a 2.okrivljeniku Stjepanu Horvatu počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva – pomaganjem u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju – iz članka čl. 246. stavak 2. u svezi članka 38. KZ/11.

Pozvani na očitovanje u smislu članka 416. ZKP/08, 1. okrivljenik Amir Ferizović i 2. okrivljenik Stjepan Horvat su izjavili kako se ne smatraju krivima za kaznena djela koja su ima stavljena na teret.

U tijeku dokaznog postupka ispitani su svjedoci Igor Žilić, Zdravko Belajec, Mirela Radić, Branka Malbašić, Ruža Šobar, Ana Filković, Višnjica Ivančić, Dane Galešić, Nada Adrošić, Ante Tikvić, Lidija Kosić, Drago Jaredić, Dražen Horvat, Ante Babić, Marija Šimunović, Darija Polajner Ibrahimpašić, Svjetlana Horvat, pročitan je iskaz svjedoka Mije Bunjevca, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku dipl. oec. Vesni Andrijašević, koja je ispitana i na raspravi, pročitan je dopis Hrvatske poštanske banke od 1. veljače 2016, preslušane su snimke posebnih izvidnih mjera nadzora i tehničkog snimanja razgovora na telefonu 1.okrivljenika od 6. prosinca 2009. u 10,54,33, sati, od 6. prosinca 2009. u 11,02,21, sati, od 6. prosinca 2009. u 11,15,23 sati, preslušane su snimke posebnih izvidnih mjera nadzora i tehničkog snimanja razgovora na telefonu 1.okrivljenika od 9. prosinca 2009. u 9,38,04 sati, u 9,41,47 sati, u 13,06,11 sati, od 11. prosinca 2009. u 11,45,12 sati, u 12,02,27 sati, u 12,30,09 sati, u 14,32,46 sati, od 15. prosinca 2009, u 08,59,43 sati, u 11,03,34 sati, u 12,03.52 sati, od 17. prosinca 2009. u 10,08,16 sati, u 10,39,01 sati, u 11,32,31 sati, u 12,05,01 sati, u 12,07,05 sati, u 13,05,03 sati, u 13,11,12 sati, u 15,38,21 sati, od 18. prosinca 2009. u 12,42,41 sati, u 15,12,12 sati, u 16,65,63 sati, od 19. prosinca 2009. u 10,47,17 sati, od 20. prosinca 2009. u 12,19,23 sati, u 20,49,37 sati i od 21. prosinca 2009. u 19,14,54 sati, na telefonu Petra Petrića od dana 28. studenoga 2009. u 12,42,14 sati, u 13,47,16 sati, od dana 4. prosinca 2009. u 15,27,17 sati, od 5. prosinca 2009. u 11,08,39 sati, u 12,01,54 sati i od 16. prosinca 2009. u 7,42,28 sati, na telefonu Petra Petrića od 19. prosinca 2009. u 13,28,08 sati, od 20. prosinca 2009. u 12,59,00 sati, u 13,04,09 sati i od 24. prosinca 2009. u 8,41,59 sati.

Provedeno je i dopunsko vještačenje po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke dipl. oec. Vesni Andrijašević, izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povr-10236/11, izvršen je uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu u spisu. Pročitana je izjava Petra Petrića od 10. travnja 2013. te ugovor o kratkoročnom kreditu broj 52/1106-PZ od 4. travnja 2006., izvršen je uvid u ugovor od 3. studenoga 2005., u Odluku TD “Segestica” od 1. kolovoza 2005. i zamolbu Mije Bunjevca te u fakture TD “Radošević dooel” broj 59/08, 4/08, 51/08, 52/08, 41/08 i 3/08, izvršen je uvid u korespondenciju između 1.okrivljenika i TD “Spiroski”, pročitan je nalaz i mišljenje Centra za socijalnu skrb Zagreb za sina 1.okrivljenika Marka Ferizovića, izvršen je uvid u člansku iskaznicu 1.okrivljenika, pročitani su izvodi iz kaznene evidencije za 1. i 2. okrivljenike.

Temeljem čl. 421 st. 1 toč. 2 ZKP/08, odbijen je prijedlog I-okrivljenika za ispitivanjem svjedoka Dijane Devčić, Gorana Radoševića, Veselka Čule, Željka Nakića, Milene Božić, Jona Ardeljana, Alexa Burekovića, Lenke Dransfield, Gordana Spiroskog, Lui Spiroski, Petra Kretkowski i Amira Muslića jer se radi o utvrđivanju činjenica koje nisu važne, tj. radi se o nevažnom prijedlogu.

Odbijen je prijedlog 1. okrivljenika za provođenje novog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, budući je navedeni vještak u trenutku obavljanja vještačenja bila registrirani stalni sudski vještak.

Svjedok Igor Žilić iskazao je kako poznaje 1.okrivljenika i poznaje ga kao zaljubljenika u umjetničke slike. Unatrag 12 godina ima galeriju u Petrinji i bavi se prodajom slika, a njegov brat Davor je akademski slikar. Sjeća se kako je 1.okrivljenik od njegovog brata u više navrata kupovao slike, no zbog proteka vremena ne sjeća se o kojem iznosu se radilo niti na koji način su slike plaćene. Ispitan tijekom istražnog postupka pred istražnim sucem dana 6. listopada 2010., svjedok Igor Žilić je iskazao kako je 1.okrivljenik od njega kupio umjetničku sliku “Žitno polje”, koju je platio “Diners” karticom, koja je glasila na ime 1.okrivljenika, u iznosu od 5.000,00 kn. Osim navedene slike, kupovao je od njegovog brata Davora još neke slike, koje je uvijek plaćao gotovinom.

Svjedok Zdravko Belajec iskazao je kako je bio zaposlen u TD “Segestica” od 9. prosinca 1983. pa do 1. travnja 2011. i radio je na radnom mjestu vatrogasca, čuvara i recepcionara i to sve po potrebi. Poznaje 1.okrivljenika, a 2. okrivljenika je nekoliko puta vidio. Nije imao uvid u poslovanje TD “Segestica”, ali je čuo iz priča kako se nekontrolirano troše sredstva “Segestice”, kako se ide na putovanja i “gablece”, a i kolegice koje su radile u računovodstvu su govorile kako se izdaju i naplaćuju putni računi za službena putovanja na koja se nije išlo. Bio je član Udruge dioničara “Segestice” te je uložio svoje novce, radi čega su mu zaposlenici iz računovodstva govorili o događanjima u TD “Segestica” prije nego ostalim radnicima, misleći kako oni mogu prije nego ostali reagirati kako se novci ne bi mogli nekontrolirano trošiti. Nakon što je razriješena bivša uprava TD “Segestica” i nakon što je izabrana nova uprava u kojoj su bili 1.okrivljenik i pokojni Petar Petrić, kao članu Upravnog odbora predočen mu je razvojni program TD “Segestica” u kojem je navedena namjera poslovanja sa Makedonijom i širenje posla sa octom i votkom, a bili su mu predočeni i neki ugovori te se mislilo kako će kroz navedeni oblik suradnje biti ostvareni značajni profiti. Na kraju poslovne godine, tj. tromjesečja, nikada nisu dobivali pismena izvješća o realizaciji navedenog plana, no na godišnjoj Skupštini govorilo se o situaciji u poduzeću, a rukovodstvo je govorilo da je situacija teška, ali rješiva pa se govorilo o poduzetim koracima u smislu da se išlo u ministarstvo kod ministra ili zamjenika ministra, da će država otpisati dug i slično. Govorilo se o poslovnim kontaktira sa Makedonijom, nešto malo sa Slovenijom, a dana 6. prosinca 2005. Uprava i predsjednik Udruge malih dioničara su napravili fiduciju na njihove udjele pa su smatrali da više nisu trebali podnositi nikakva izvješća o poslovanju “Segestice”. Sjeća se da su neki kontejneri sa robom otpravljani u SAD, Australiju i Kanadu, u Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu, a sjeća se i da je “Autoprijevoz Horvat” puno radio za TD “Segestica”. Ispitan kod suca istrage dana 6. listopada 2010., svjedok je izjavio kako nema nikakvih saznanja o korištenju “Diners” kartice TD “Segestice” od strane 1.okrivljenika. O izdavanju putnih naloga na ime Ane Filković nije imao nikakvih saznanja sve do otvaranja stečaja “Segestice”, o suradnji sa TD “Radošević” iz Skopja čuo je od Darka Borića i to da će uvoziti iz Makedonije paprike i džemove i prodavati u Republici Hrvatskoj.

Svjedok Mirela Radić iskazala je kako je počela raditi u TD “Segestica” još 1989. kao pomoćni radnik – sezonac, nakon čega je radila u “menzi”, pa u upravnoj zgradi. Nakon toga, radila je na informatičkim poslovima, nakon čega je postala v.d. direktora financija. “Diners” karticu su posjedovali pokojni Petar Petrić i 1.okrivljenik, a računi koji su dolazili u računovodstvo su bili veliki. Oni su se uvodili u urudžbenu knjigu, koja se nalazila kod tajnice 1.okrivljenika Ane Filković. U navedenom periodu računi nisu dolazili u računovodstvo, a prije jesu, niti su se uvodili u Knjigu računa. S obzirom da se poduzeće nalazilo u lošoj financijskoj situaciji, navedeni računi su se plaćali uglavnom po opomenama, jer se radilo o velikim novčanim iznosima, a novaca nije bilo. Niti prilozi, koji su trebali biti dostavljeni uz navedene račune, nisu bili uredni i uvijek je nešto nedostajalo, a pribavljanje tih nedostajućih priloga bio je zadatak Ane Filković. Njezin zadatak je bio obavještavati 1.okrivljenika o stanju računa poduzeća temeljem izvoda, a, osim 1.okrivljenika, o tome je obavještavala i Darka Borića i Ivana Dundovića, koji je bio direktor prodaje. Nakon toga, 1.okrivljenik je donosio odluku što će se platiti. U navedenom vremenskom razdoblju TD “Segestica” je prošlo četiri financijske kontrole, a zadnja je bila 2009., koja je utvrdila nepravilnosti, nakon čega je 1.okrivljenik naredio da se izvrši uvođenje tih spornih računa kroz poslovne knjige. Savjetovala se sa Poreznom upravom što učiniti, s obzirom da računi nisu imali prateće dokumente, a oni su joj rekli da to onda mora ići u troškove, tj. da ne može odbiti PDV bez potrebnih priloga uz navedene račune. U tom vremenskom razdoblju su 1.okrivljenik i pokojni Petar Petrić puno putovali; bili su u SAD-u, Makedoniji, išli su u Francusku itd, a svi računi su plaćani “Diners” karticom. Za vrijeme tih putovanja, vidjela je iz priloženih računa da su se u bescarinskoj zoni kupovale majice, parfemi i slično. U navedenom vremenskom razdoblju su bili organizirani i razni domjenci koji su se plaćali također “Diners” karticom. 2.okrivljenik Stjepan Horvat je poslovao sa “Segesticom” i bio je glavni prijevoznik, pogotovo kada je “Segestica” poslovala sa Poljskom. Što se tiče putnih naloga na ime Ane Filković, misli da je ona bila na službenom putu, jer je često nije bilo na radnom mjestu, a, osim toga, i ona je ponekad otišla na službeni put, ali uglavnom u Republici Hrvatskoj. Sjeća se kako ju je 1.okrivljenik jednom pozvao u ured i rekao joj da sačini pozajmicu od 100.000,00 kn po kojoj TD “Segestica” pozajmljuje taj iznos Davoru Čiliću. Navedeni ugovor je potpisao 1.okrivljenik i novac je uplaćen na račun Davora Čilića, a radilo se o kratkoročnoj pozajmici, a sredstva osiguranja za povrat navedenog iznosa nisu bila navedena niti je pozajmica vraćena. TD “Segestica” je imala i poslovnu suradnju sa poduzećem “Radošević” iz Makedonije, jer je plan bio proširiti poslovnu suradnju sa Makedonijom te se putovalo u Makedoniju i nekoliko puta godišnje. Poslovanje sa 2.okrivljenikom je bilo u redu i on je ispostavljao račune, a “Segestica” mu je uredno plaćala. Sve je bilo u redu do jedne velike kompenzacije koja se nije mogla odmah izvršiti pa su je stornirali. Kasnije su drugom kompenzacijom zatvorili poslovanje, ali se tada utvrdilo da su već podmirene obaveze prema 2.okrivljeniku, tako da je on bio preplaćen, no usklađenje nikada nisu uspjeli izvršiti. Inače, ona je svako jutro obavještavala 1.okrivljenika o stanju računa “Segestice”, a odluke o plaćanju je donosio 1.okrivljenik. Ovi računi na “Diners” kartici odnosili su se uglavnom na kupovanje avionskih karata, konzumacije u restoranima, kupovanje goriva i slično, a računi po “Diners” kartici koju je koristio Petar Petrić odnosile su se uglavnom na kupovanje robe široke potrošnje. Računi bez priloga, kao i slipovi bez računa, plaćani su po nalogu 1.okrivljenika te smatra da se radilo o računima koji su napravljani na teret poduzeća “Segestica”. Prva blokada žiro-računa “Segestice” je bila od strana Ministarstva financija – Carinske uprave. Radilo se o iznosu od 18.000.000,00 kn, nakon čega su slijedile blokade od strane Porezne uprave i Ministarstva zaštite okoliša i dostigle su iznos od 25.000.000,00 kn. Poslovni partneri iz inozemstva su bili Slovenija, Poljska, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Kanada, dok nikada nisu poslovali sa Grčkom, Meksikom i SAD-om. Nakon što je izvršena pozajmica Davoru Čiliću i prebačen novac na njegov račun, Davor Čilić joj se nikada nije javio u vezi navedenog niti je s njim razgovarala o tome, a nalog za uplatu dao joj je 1.okrivljenik. Sjeća se da je postojao ugovor između TD “Segestica” i TD “Radošević”, koji se nalazio kod 1.okrivljenika i koji se odnosio na istraživanje tržišta, a računi su stizali jednom mjesečno i to jedan za istraživanje tržišta Makedonije, a drugi Srbije. Uz navedene račune nikada nisu bili dostavljeni prilozi, ali je u ugovoru bilo navedeno da će se plaćati na mjesečnoj razini. Za plaćanje navedenih računa, koji nisu imali priloge, naloge joj je davao 1.okrivljenik. Nije joj poznato da li su navedena službena putovanja zaista vršena u službene svrhe ili se radilo o privatnim putovanjima. Bila je prisutna 2007. i 2008. na božićnim domjencima koji su bili organizirani u “Starom gradu” i u “Coctailu”, gdje su se poklanjali parfemi svima pozvanima i to 2007., a na domjenku 2008. nije bilo davanja nikakvih poklona i radilo se samo o ručku.

Svjedok Branka Malbašić iskazala je kako je 2010. otvoren stečajni postupak u TD “Segestica” i bila je postavljena za stečajnog upravitelja. Stečajni postupak je zaključen 2014. prodajom firme “Badelu” Zagreb, a “Badel” ju je kasnije prodao drugom vlasniku. Tražbine vjerovnika su iznosile oko 153.000.000,00 kn, a procijenjena vrijednost TD “Segestica” je bila oko 50.000.000,00 kn. Što se tiče proizvodnje i poslovanja TD “Segestica” prije stečaja, o tome joj ništa nije poznato. Prilikom pokretanja stečaja, u “Segestici” je ostalo raditi oko 50 radnika i djelomično je nastavljena proizvodnja, nakon čega se broj radnika smanjio na 25. Nastavljena je suradnja sa Slovenijom, gdje su izvozili votku, a zbog nemogućnosti dobivanja carinskog broja, propao je izvod rakije u Bosnu. Nije joj poznato da li je TD “Segestica” prije otvaranja stečajnog postupka poslovala sa firmama iz Grčke, Meksika i SAD-a. TD “Segestica” više ne postoji i brisana je iz sudskog registra, jer je u stečajnom postupku prodana nekretnina u cijelosti, a sada samo postoji stečajna masa iz koje se podmiruju stečajne obveze. Problemi “Segestice” prije otvaranja stečaja su bili premalo tržište, premala proizvodnja špirita te preveliki broj radnika. Nije joj poznato što je poduzimala bivša uprava u cilju rješavanja navedenih problema, jer je dio financijske dokumentacije bio izuzet prije otvaranja stečaja. Također joj nije poznato postojanje inicijative o uspostavi poslovnih odnosa sa firmama iz Grčke, Meksika i SAD-a.

Svjedok Ruža Šobar iskazala je kako je bila zaposlena u TD “Segestica” do 2005., kada je otišla u mirovinu, a radila je na radnom mjestu referenta u vanjskoj trgovini i nabavi. Iako je otišla u mirovinu, ostala je aktivna u Udruzi malih dioničara pa je tako kontaktirala sa radnicima i ostalim članovima Udruge i dobivala je informacije o financijskoj situaciju u TD “Segestica”, koja je bila vrlo loša, puno se trošilo, nisu se plaćali porezi i potraživanja i svi su se bojali odlaska TD “Segestica” u stečaj. Darko Borić je bio predsjednik Udruge malih dioničara i on je predložio novu upravu te je postao savjetnik te uprave i bez znanja Skupštine prenio je udjele malih dioničara na “Segesticu”, tako ga je “Segestica” mogla poslovati bez ikakvog nadzora. Dok je radila u “Segestici” imali su poslovne odnose sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom i Poljskom, a nešto malo sa Makedonijom i Australijom. Udruga malih dioničara je pokrenula spor pred Trgovačkim sudom radi vraćanja udjela malim dioničarima, no nikakva odluka nije donesena, jer je u međuvremenu TD “Segestica” otišla u stečaj. Iz razgovora sa djelatnicima saznala je kako isti nisu bili zadovoljni sa 1.okrivljenikom kao direktorom, jer se puno trošilo na putovanja, po kreditnim karticama, nabavi skupih vozila i slično.

Svjedok Ana Filković iskazala je da je u navedenom vremenskom razdoblju bila zaposlena u “Segestici”, gdje je radila sve do otvaranja stečaja na radnom mjestu tajnice uprave i radila je sa 1.okrivljenikom i pokojnim Petrom Petrićem. Njezin posao se svodio na to da se javljala na telefon, primala faxove i pisala neke dopise te obavljala sve poslove po naređenju direktora. Nije prisustvovala nikakvim sastancima niti je pisala zapisnike sa sastanaka, a o poslovanju firme nije imala nikakvih saznanja. Poznato joj je da je 1.okrivljenik u navedenom vremenskom razdoblju išao na poslovni put u Meksiko i pisala je putni nalog nakon što se isti vratio, što je bilo uobičajeno. Kod nje su stizali računi od “Diners” kartice, koje je onda predavala u računovodstvo, s tim da je uz navedene mjesečne račune “Dinersa” dodavala i račune od direktora koji su bili na službenom putovanju. Oni su redovito predavali te račune, a ukoliko to ne bi učinili, ona bi ih opominjala pa bi oni naknadno priložili račune koje je zajedno sa mjesečnim računom “Dinersa” dostavljala u računovodstvo Mireli Radić, koja ih je plaćala. U 95% slučajeva uz mjesečni račun “Dinersa” bili su priloženi svi potrebni računi. Nije organizirala poslovne ručkove ili večere te joj nije poznato kako su se isti plaćali. Nekoliko je puta sastavila fiktivne putne naloge na svoje ime i to po nalogu 1.okrivljenika, jer joj je 1.okrivljenik rekao da će na taj način doći do novca koji je nedostajao. Zbog straha da ne ostane bez posla, sastavljala je takve fiktivne putne naloge i ti fiktivni putni nalozi nisu glasili samo na njeno ime, već i na imena drugih osoba. S obzirom da su navedene putne naloge trebali potpisati i 1.okrivljenik i Mirela Radić, ona je na taj način bila pokrivena jer ona nije mogla ništa odlučiti u svoje ime. O tome je razgovarala sa 1.okrivljenikom koji joj je rekao da se ništa ne boji i da je to sve njegova briga. Takav putni nalog odnosila bi u računovodstvo, gdje su joj novac isplaćivale Mirela Radić ili Višnjica Ivančić, a ona je novac predavala 1.okrivljeniku. Poznato joj je da je 2.okrivljenik vršio usluge prijevoza za TD “Segesticu”, a telefonskim putem je kontaktirala sa osobom iz TD “Radošević” iz Makedonije. Inače, 1.okrivljenik je sam organizirao poslovne ručkove, poslovne sastanke i sve oko poslovnih putovanja. Jedne prilike joj je 1.okrivljenik rekao kako je novac dobiven fiktivnim putnim nalozima bio potreban za prekovremeni rad u proizvodnji, a jednom se radilo o donaciji novčanog iznosa radniku Miji Bunjevcu, kojem je supruga bila bolesna, no da li je novac i predan Miji Bunjevcu, ona to ne zna.

Svjedok Višnjica Ivančić iskazala je kako je bila zaposlena u TD “Segestica” od 1995. i u inkriminiranom vremenskom razdoblju radila je u računovodstvu na mjestu referenta platnog prometa, salda-conti, obračunu poreza, kupaca i dobavljača. O plaćanju računa po “Diners” karticama zna toliko da su navedeni računi redovito mjesečno plaćani. Navedeni računi su bili potpisani, donosila ih je Ana Filković, kod koje su bili urudžbirani. Po njezinom sjećanju nikada nije dolazilo do plaćanja “Diners” računa po nečijem nalogu bez potrebne dokumentacije. Vršila je i isplate putnih naloga, koje je donosila tajnica Ana Filković, koji su već bili ispunjeni i potpisani i koje je ona uredno njoj isplatila. Ne zna da li je Ana Filković bila na navedenom službenom putu i nikada nije posumnjala da bi se radilo o fiktivnim putnim nalozima, jer je njen posao bio da isplati novac nakon što su joj doneseni uredno ispunjeni putni nalozi. Poznaje 2.okrivljenika Stjepana Horvata, jer je TD “Segestica” poslovala sa “Autoprijevozom Horvat” koji je vršio usluge prijevoza. Vršila je isplate računa “Autoprijevozu Horvat” i knjižila ih je te nije primijetila da bi bilo nekakvih nepravilnosti. Nikada nije čula priče da bi se ispostavljali putni računi radi podizanja novca za potrebe nekih radnika “Segestice”.

Svjedok Dane Galešić iskazao je kako Davora Čilića poznaje dugi niz godina i od istoga je 2007. pozajmio 100.000,00 kn jer mu je novac bio potreban za nekakav posao. Davor Čilić mu je posudio 100.000,00 kn, koje je trebao vratiti za 2-3 mjeseca. Davor Čilić mu je dao gotovinu u ruke, a tu je bio prisutan i Ante Babić i sve se to dešavalo na terasi jednog kafića u Dubravi. U roku od 2-3 mjeseca navedeni novac je vraćen Davoru Čiliću, a vraćen je na taj način što je zamolio Petra Petrića, kojega je poznavao od ranije i koji je bio zaposlen u TD “Segestica” da taj dug na neki način “preklopi”. Naime, jedna firma iz Hercegovine mu je bila dužna 25.000,- DEM, a to je bilo oko 100.000,00 kn i taj iznos je upravo TD “Segestica” bila dužna njegovoj firmi u BiH i upravo je taj iznos uplaćen na privatni način Davora Čilića. O preklapanju toga duga nije bilo nikakvih pismenih tragova, nego se radilo sve po usmenom dogovoru. Ne posjeduje nikakvu dokumentaciju koja bi potvrđivala da bi ta firma iz BiH imala dugovanje prema njemu u navedenom novčanom iznosu. Sve poslove oko zatvaranja ovog duga riješio je Petar Petrić.

Svjedok Nada Androšić iskazala je kako je bila direktorica Osiguravajućeg društva “Croatia” Filijala Sisak od 2006. do 2013. te je bilo uobičajeno da se tijekom božićnih blagdana klijentima uručuju pokloni. Radilo se o poklonima manje vrijednosti, koji su se uručivali zbog poslovne suradnje, a na isti način je i ona dobivala poklone manje vrijednosti, odnosno do 500,00 kn. U jedan ili dva navrata poslovno je surađivala sa TD “Segestica”, jer su kupovali izvjesne količine alkoholnih pića. Ne sjeća se da bi u tom razdoblju primila na poklon šampanjac “Dom Perignon”, a “Segestica” je bila osigurana u “Croatia osiguranju” i prije nego što je ona postala direktorica. Poznavala je sve direktore većih osiguranika pa je tako poznavala i 1.okrivljenika i Darka Borića, koji su znali navraćati na božićne domjenke.

Svjedok Ante Tikvić iskazao je da je tijekom 2007., 2008. i 2009. radio u firmi “Zovko” kao direktor komercijale i prodavali su mazut “Segestici”. Sav taj posao išao je preko pokojnog Petra Petrića, kojeg je poznavao dugi niz godina, a najviše je surađivao sa Darkom Borićem. S obzirom da su bili poslovni partneri i s obzirom da je najviše surađivao sa Darkom Borićem, znali su otići na ručak ili večeru u zagrebačke restorane, koje bi ponekad platio on, a ponekad Darko Borić, koji je plaćao ili gotovinom ili poslovnom karticom. Bilo je uobičajeno i davanje poklona za blagdane i jedne prilike je dobio od Darka Borića šampanjac “Dom Perignon”.

Svjedok Lidija Kosić iskazala je kako je bila zaposlena u TD “Segestica” do 15. svibnja 2010., kada je otišla u prijevremenu mirovinu. Radila je kao rukovoditelj skladišta i distribucije u odjelu prodaje i ostala je među posljednjima koji su radili u “Segestici” kada je već pokrenut stečajni postupak. Sjeća se da je jedne godine bila na božićnom domjenku u restoranu “Coctail”, a troškove domjenka je platio Darko Borić karticom. On je kupovao i prigodne poklone, uglavnom parfeme za dioničare “Segestice”. Osim u “Coctailu”, božićne domjenke imali su i u “Starom gradu”, a jednom i u Opatiji za dioničare.

Svjedok Drago Jaredić iskazao je kako je bio zaposlenik “Segestice” od 1986. pa sve do 2010., kada je “Segestica” počela “tonuti” i kada ju je napustio i zaposlio se na drugom mjestu. Radio je na radnom mjestu trgovačkog putnika, odnosno komercijalista i 2008. je bio zajedno sa Darkom Borićem na službenom putu u Skopju, u Makedoniji, sve u cilju unapređenja tzv. “zelenog programa” koji je dobro išao u Republici Hrvatskoj. U Skopju su se zadržali 2-3 dana, gdje su obilazili proizvodne pogone i vinarije, kako bi se unaprijedila prodaja i sklopili određeni ugovori. Da li je došlo do sklapanja ugovora ili dogovora nekih poslova, ne zna. Tijekom 2007. i 2008. održavani su božićni domjenci u “Coctailu” i “Starom gradu”, gdje su dobili prigodne poklone. Jedne godine je po naredbi svoga šefa Ivana Dundovića išao u “Konzum” preuzeti šampanjac i predao ga tajnici direktora u “Segestici”.

Svjedok Dražen Horvat iskazao je kako je zaposlen u “Zagrebačkoj banci” i trenutno radi u Dubravi. Sjeća se 2.okrivljenika Stjepana Horvata, koji je bio klijent “Zagrebačke banke” i kojem je bio osobni bankar. 2.okrivljenik je podizao novac sa svoga računa, no kuda je on s tim novcem i da li ga je kome predavao, on ne zna. To se sve dešavalo prije desetak godina i ne sjeća se detalja.

Svjedok Marija Šimunović iskazala je kako se kroz poslovnu suradnju susrela sa 1.okrivljenikom, kojeg poznaje dugi niz godina i to još od 1985. ili 1986., kada je isti radio u Tvornici “Kraš”. Surađivala je i sa TD “Segestica” te joj je poznato da je 1.okrivljenik radio na radnom mjestu rukovoditelja vanjske trgovine i koji je bio zadužen za organiziranje vanjskog transporta. Ta suradnja se protezala i kroz vremensko razdoblje od 2003. do 2007. Ona se bavi i konzaltingom i kroz taj posao je surađivala sa 1.okrivljenikom, koji je kroz tu suradnju tražio načine da plasira proizvode “Segestice” na druga tržišta te je od nje tražio pomoć oko sklapanja kontakata sa potencijalnim kupcima. Stoga je povezala 1.okrivljenika sa mnogim firmama diljem svijeta, a sve radi izvoza prehrambenih proizvoda, pa tako i na tržišta Kanade, Australije, SAD-a i Meksika. Okrivljenik je stupio u kontakt sa raznim tvrtkama te su na tržište Amerike iz “Segestice” odlazili sirupi za sokove, a na tržište Australije tzv. kiseli program. Inače, bilo je uobičajeno i prije dolaska 1.okrivljenika na čelo “Segestice” da se poslovni partneri prigodno daruju, posebno za božićne blagdane, kao i prilikom poslovnih susreta.

Svjedok Mijo Bunjevac iskazao je kako je bio predsjednik Udruge malih dioničara u “Segestici”, a inače je njegovo radno mjesto bilo portir-recepcionar. Čuo je priču da je za savjetnika Uprave “Segestice” postavljen Branko Polimac. Pričalo se o tome da je on dobio na raspolaganje osobno vozilo tvrtke te “Diners” karticu. Isti je samo povremeno dolazio na posao i to dva-tri puta mjesečno i kratko se zadržavao. Poznaje 1.okrivljenika te pokojnog Petra Petrića, za koje navodi da nisu svakodnevno dolazili na posao.

Svjedok Darija Polajner Ibrahimpašić iskazala je kako je počela raditi u TD “Segestica” 2001. i to najprije kao vježbenica, nakon toga kao referent uvoza i izvoza, a 2006. je bila direktorica uvoza i izvoza, na kojem mjestu je radila do 2008. Surađivala je sa 1.okrivljenikom, kao i sa svim ostalim zaposlenicima. Ugovori su se sklapali pregovorima, a kontakti uspostavljali e-mailovima, dopisima i faxovima, ali uglavnom su se održavali sastanci i bila je zadužena za tržište Europe tako da je odlazila na službene putove u Köln, Berlin, Sloveniju i dr., dok je 1.okrivljenik odlazio na službene putove izvan Europe. Organizacija navedenog posla, što se tiče uvoza i izvoza, zahtijevala je određeno vrijeme, a i troškovi su bili visoki. Pokrivala je operativni dio uvoza i izvoza i to je bio težak i mukotrpan posao, jer se trebala pribaviti dokumentacija kao npr. carinske deklaracije, razne dozvole, od Hrvatske gospodarske komore pa nadalje. Za cjelokupno vanjsko, kako europsko tako i izvaneuropsko tržište, je bio zadužen 1.okrivljenik, a na daleka putovanja su uglavnom odlazili članovi Uprave. Da bi se proizvod uspio probiti na strana tržišta, uvijek je bilo potrebno odrediti visinu novčanih sredstava koje je tvrtka bila spremna uložiti, jer bez toga nije bilo moguće plasirati proizvode. Sa Makedonijom je postojala uvozna suradnja u odnosu na vina i tzv. kiseli program, dok je izvozna suradnja postojala sa SAD-om, Italijom i Poljskom i to na temelju ugovora o poslovnoj suradnji. Što se tiče Meksika, tu je postojala namjera za sklapanje određenih poslova. Sa određenim tvrtkama u SAD-u, Kanadi i Australiji su se vršile kontinuirane isporuke i radilo se o velikom opsegu poslovanja i velikim količinama proizvoda.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke dipl. oec. Vesne Andrijašević proizlazi da su u periodu od 1. listopada 2007. do 31. prosinca 2009. 1.okrivljenik Amir Ferizović, pokojni Petar Petrić i Darko Borić koristili poslovne kartice TD “Segestica” Sisak te je 1.okrivljenik platio u navedenom periodu poslovnom karticom “Segestice” račune u vrijednosti od 1.486.008,00 kn, a korištenje kartice u poslovne svrhe nije dokazano u iznosu od 1.071.690,75 kn. Pokojni Petar Petrić je u spornom razdoblju platio poslovnom karticom “Segestice” račune u vrijednosti od 474.599,14 kn, a korištenje kartice u poslovne svrhe nije dokazano u iznosu od 297.528,89 kn. Prema fiktivnim putnim nalozima na ime Ane Filković iz blagajne TD “Segestica” isplaćen je tijekom 2008. i 2009. iznos od 50.297,00 kn, a na navedenim putnim nalozima nisu sastavljene zabilježbe o izvršenom putovanju. Sa računa TD “Segestice” isplaćeno je dana 10. travnja 2007. na račun Davora Čilića iznos od 100.000,00 kn pozajmice. Navedeni iznos je vlasnik računa podigao s danom uplate navedenog iznosa na račun, a pozajmica nije vraćena davatelju sredstava. U naznačenom periodu tvrtci “Radošević doel” iz Skopja isplaćen je iznos od 1.262.324,09 kn s osnova zaprimljenih faktura za troškove istraživanja tržišta na teritoriju Makedonije, Srbije, Crne Gore i Albanije. Fakturama nisu priložene specifikacije troškova, a eventualne studije o istraživanju tržišta nije bilo.

U dopuni nalaza i mišljenja, navedeni stalni sudski vještak financijske struke dipl. oec. Vesna Andrijašević je navela kako je u periodu od kolovoza 2005. do siječnja 2007. sa žiro-računa tvrtke “Segestica” d.o.o. i “Segestica trgovina” d.o.o. isplaćeno na tekući račun 2.okrivljenika, vlasnika obrta “Autoprijevoz Horvat ” iznos od 1.524.852,51 kn. U dokumentaciji tvrtke “Segestica” d.o.o. Sisak ne postoje garancije za povrat sredstava. Sredstva isplaćena Stjepanu Horvatu nisu vraćena na račun tvrtke, a knjiženje spornih uplata i povrat sredstava tvrtki “Segestica” na knjigovodstvenim karticama obrta “Autoprijevoz Horvat” nije mogla utvrditi, jer iste na zahtjev nije dobila na uvid.

Ispitana na raspravi od 24. ožujka 2017., vještak dipl. oec. Vesna Andrijašević, koja više nije stalni sudski vještak knjigovodstvene struke od 2013. i koja je, s obzirom da je izradila pismeni nalaz i mišljenje u ovom kaznenom predmetu, ispitana kao vještak prethodno upozorena u smislu članka 312 ZKP/08, te je iskazala kako je predmet vještačenja bilo korištenje poslovnih kartica “Diners”, inozemni putni nalozi, putni nalozi Ane Filković, pozajmice “Segestice” Davoru Čiliću, pravdanje računa TD “Radošević” iz Skopja, pozajmica Stjepanu Horvatu od strane “Segestice” te posebni porez na alkohol i garancija “Segestice” Hrvatskoj poštanskoj banci za TD “Nikoloso”. Temeljem dokumentacije utvrdila je da je “Diners” kartica korištena djelomično ispravno, a djelomično neispravno, da putni nalozi nisu opravdani računima, da pozajmica Davoru Čiliću nije vraćena “Segestici”, da TD “Radošević” nije opravdalo fakture koje je izdalo “Segestici”. Zadaća vještačenja je bila pregledati putne naloge, pregledati “Diners” kartice te utvrditi da li su pozajmice vraćene te kome su plasirane. Za ino-putovanja nisu bila priložena izvješća s puta i ne sjeća se da bi bilo zabilješki sa putovanja. Sve navedeno utvrdila je na temelju dokumentacije koju je izuzela financijska policija iz “Segestice” i na temelju dokumentacije koju je naknadno pribavila od stečajne upraviteljice “Segestice”. Što se tiče putovanja 1.okrivljenika u SAD i Meksiko 19. prosinca 2007., putovanja 7. ožujka 2008. također u SAD i Meksiko, putovanja 23. lipnja 2008. u SAD i Grčku, putovanja 23. prosinca 2008. u SAD i Meksiko i putovanja 26. ožujka 2009. u SAD, sa navedenih putovanja nema nikakvih izvješća niti bilješki. Radilo se o deviznim putnim nalozima koji su preračunati prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a radi se o iznosu od 63.913,61 kn. 1. okrivljeniku su isplaćene dnevnice putem devizne blagajne “Segestice” i to iznos od 3.689,- USD za putovanje 19. prosinca 2007., iznos od 2.053,- USD, za putovanje 7. ožujka 2008., iznos od 2.498,60 za putovanje 23. lipnja 2008., iznos od 2.228,33 USD za putovanje 23. prosinca 2008. i iznos od 983,10 USD za putovanje 26. ožujka 2009. U periodu od 1. listopada 2007. do 1. prosinca 2009. poslovnom karticom TD “Segestica” plaćeno je 1.486,008,00 kn, a radi se o plaćanjima u ugostiteljskim objektima, trgovinama, zračnoj luci i slično, od kojeg iznosa nije pokriven iznos od 1.071.690,75 kn.

U dopunskom nalazu i mišljenju od 1. rujna 2017., navedeni vještak je navela da je u periodu od 9. kolovoza 2005. do 11. siječnja 2007. TD “Segestica” d.o.o. i “Segestica – trgovina” d.o.o. Sisak uplatile na tekući račun 2.okrivljenika ukupno 1.524.852,51 kn, od čega su iznosi od ukupno 1.384.500,00 kn isplaćeni s računa isti ili naredni dan po uplati sredstava, a iznos od ukupno 140.352,51 kn odnosi se na neutvrđeni datum isplate sredstava sa tekućeg računa 2.okrivljenika.

Iz snimljenih telefonskih razgovora 1.okrivljenika sa drugim osobama vidljivo je i to:

iz razgovora snimljenog 6. prosinca 2009., kako isti dogovara ručak u restoranu “Gabrek” za sebe, suprugu i djecu, a iz materijalne dokumentacije vidljivo je kako je isti plaćen službenom “Diners” karticom u iznosu od 522,00 kn,

iz razgovora snimljenih 25. i 26. prosinca 2009. proizlazi da je 1.okrivljenik sa suprugom i kumovima sastao se u hotelu “Antunović” u Zagrebu, kojima je platio smještaj, iz materijalne dokumentacije vidljivo je kako je račun plaćen službenom “Diners” karticom u iznosu od 4.876,00 kn,

iz razgovora snimljenog 31. prosinca 2009. i 1. siječnja 2010. proizlazi da je 1.okrivljenik sa suprugom boravio u restoranu “Dvi murve” u Poreču, a iz materijalne dokumentacije proizlazi da je račun plaćen službenom “Diners” karticom u iznosu od 710,00 kn i 1.399,00 kn,

iz razgovora od 6. siječnja 2010. utvrđeno je kako je 1.okrivljenik dogovarao ručak za sebe i suprugu u restoranu “Gabrek”, a iz materijalne dokumentacije vidljivo je račun plaćen službenom “Diners” karticom u iznosu 373,50, kn,

iz razgovora od 11. prosinca 2009. utvrđeno je da je 1.okrivljenik platio avio-karte službenom “Diners” karticom, a iz materijalne dokumentacije utvrđeno je da se radi o iznosu od 520,00 kn i 3.402,00 kn, koji iznos je plaćen na račun PBZ Jumbo Travel te da je plaćen smještaj u hotelu “Antunović” za Gorana Radoševića i Maju Stefanovu u iznosu od 4.876,00 kn,

iz razgovora od 11. prosinca 2009. proizlazi kako je 1.okrivljenik boravio u restoranu “Mon ami” gdje je bio sa prijateljima, a iz materijalne dokumentacije utvrđeno je da je račun plaćen službenom “Diners” karticom u iznosu od 1.045,25 kn,

iz razgovora od 17. prosinca 2009. proizlazi kako je 1.okrivljenik sa prijateljima boravio u restoranu “Miramare”, a račun je plaćen službenom “Diners” karticom u iznosu od 663,00 kn, a što je vidljivo iz materijalne dokumentacije,

iz razgovora od 17., 18. i 19. prosinca 2009. utvrđeno je kako je 1.okrivljenik sa suprugom boravio u Beču te da su računi plaćeni službenom “Diners karticom” u iznosu od 1.419,52 kn, 219,00 kn i 234,00 kn, a u Beču je u različitim trgovinama, restoranima i hotelu plaćeno više računa službenom “Diners” karticom, a što je vidljivo iz materijalne dokumentacije, u iznosima od 4.889,11 kn, 3.231,51 kn, 7.708,05 kn, 2.241,94 kn, 1.466,73 kn, 312,73 kn i 177,46 kn.

U svojoj obrani, 1.okrivljenik Amir Ferizović je naveo kako se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Nakon povratka iz Meksika 1983., zaposlio se u poduzeću “Kraš” u vanjskoj trgovini, gdje je radio 15 godina i, radeći u vanjskoj trgovini, stekao je mnogo poslovnih partnera iz cijelog svijeta pa tako, između ostalog, i ljude iz firme “Spiroski” iz Australije, “Eurotrade” iz Toronta i niz drugih iz inozemstva, s kojima je surađivao. Nakon 15 godina rada u “Krašu”, zaposlio se u firmi “Aquarius”, također u vanjskoj trgovini, gdje su izvozili proizvode po cijelom svijetu. Član bivše uprave “Segestice”, Katulić, nagovarao ga je da prijeđe u “Segesticu”, što je i učinio, te je 1. siječnja 2001. postao direktor vanjske trgovine u “Segestici”. Dana 5. srpnja 2005. postao je predsjednik Uprave “Segestice”, a direktor prodaje je tada bio sada pokojni Petar Petrić, koji je bio zadužen za financije i prodaju, a on je bio zadužen za vanjsku prodaju. Pokojni Petar Petrić je bio politički jak i poznavao je i gradske i državne političke strukture i imao je njihovu podršku. Dana 5. srpnja 2005. TD “Segestica” je imala 130 radnika i bila je u katastrofalnom stanju, bez prihoda i sa potpuno praznim skladištem, u blokadi, sa dugovanjima od oko 18.000.000,00 kn za trošarine, a Udruga udjeličara je bila dužna “Segestici” 15,2 milijuna kuna, koji dug nikada nije vraćen. Tadašnja politika je bila takva da se govorilo kako “Segestica” ne smije otići u stečaj i da mora nastaviti raditi te je poduzimao sve kako bi se nastavilo sa proizvodnjom te su 30. srpnja 2005. uspjeli isplatiti prvu plaću radnicima. U tom vremenskom razdoblju, Ministarstvo financija je odblokiralo račun “Segestice”, nakon čega je račun ponovno bio blokiran, ali i u takvim nesigurnim uvjetima su uspjeli funkcionirati pa su otvorili tržište u Sloveniji, gdje su izvozili 200.000 l votke godišnje, u Poljsku su izvozili oko 6.000.000 l godišnje i to samo jednoj firmi, a ukupna distribucija je bila 10.000.000 l, a radilo se o vinskoj bazi, iz čega su se proizvodila vina i šampanjac. Izvozili su i u Madžarsku i u Austriju, Australiju, Kanadu i SAD, surađivali su i sa Makedonijom, gdje je osmišljen tzv. zeleni program koji je trebao biti izvožen u SAD i Meksiko. S obzirom da je imao poslovne partnere po cijelom svijetu, imao je pozive za sastanke, a što je sve organizirao g. Spiroski te je vodio razne poslovne razgovore, no međutim, do realizacije tih poslova nije došlo jer je “Segestica” otišla u stečaj. Nije išao na nikakva privatna putovanja u SAD, Australiju, Kanadu, Meksiko niti bilo gdje drugdje. Pokušavalo se spasiti “Segesticu” na razne načine, surađivali su sa Poljskom, u koju su izvozili vinske baze, te je uložio puno truda i vremena kako bi realizirao bilo koji od opsežnih poslova koje si je zacrtao i sva su ta putovanja bila u tu svrhu i iziskivala su velike troškove koji su bili plaćani kreditnim karticama, a što je u fazi blokade računa bio jedini mogući način kako bi mogli raditi svoj posao. Osim toga, kreditna kartica se trošila na plaćanje ručkova sa poslovnim partnerima, na kupnju poklona poslovnim partnerima, na organiziranje domjenaka koji nisu mogli biti jeftini. Računi po karticama su bili uredno evidentirani i plaćeni, a ako se neki račun i zagubio, za to ne može biti kriv. Fiktivni računi, vezani za pismo Mije Bunjevca, su sačinjeni isključivo radi pomoći Miji Bunjevcu, jer su imali vrlo razvijen socijalni osjećaj za ljude. Mijo Bunjevac ga je više puta zamolio da ga primi na razgovor, a kojim razgovorima su bili prisutni i Petar Petrić te Darko Borić, te ih je molio da mu pomognu, makar i u ratama, za nabavku lijeka za njegovu suprugu koja je oboljela od raka. To su i učinili te, iako je bio svjestan da to nije bilo ispravno, upravo je iznos od 50.000,00 kn bio isplaćen Miji Bunjevcu. Što se tiče navodno fiktivnih računa za TD “Radošević doel”, 1. okrivljenik je naveo da to nisu bili fiktivni računi, a bili su plaćeni asignacijama ili cesijom, jer na drugi način nisu mogli poslovati. Radošević je bio poslovni partner “Segestice” i isporučivao je velike količine vina, oko 500.000 l godišnje, a kasnije je postao direktor njihovog predstavništva u Makedoniji i dalje je organizirao proizvodnju u svih šest tvornica u Makedoniji. Putovao je i na sajam u Albaniju, Srbiju i Grčku u dogovoru sa Hrvatskom gospodarskom komorom radi ugovaranja posla i marketinga, jer je Albanija bila jedno od potencijalnih tržišta. Radošević je bio ustvari produžena ruka “Segestice” u Makedoniji, a na službena putovanja su išli i sada pokojni Petar Petrić, Daria Polajner i Dijana Devčić te Darko Borić i Boris Bučar, koji je bio direktor proizvodnje. 2. okrivljenik Stjepan Horvat bio je dugogodišnji partner “Segestice” i bio je poslovni partner bez ijedne mrlje u poslovanju. Pokojni Petar Petrić dogovorio je preko političkih struktura da se tim određenim političkim strukturama odnosi novac, tako da se doznačavao novac na račun 2.okrivljenika, koji bi ga onda podigao, predao novac Petru Petriću, a Petar Petrić ga je odnio tamo gdje ga je trebao odnijeti. Gdje je to bilo – on ne zna. Upravo je Petar Petrić inzistirao na uplati novca na račun 2.okrivljenika, a razlog je bio taj da bi firma mogla uopće funkcionirati. Ne zna tko je taj novac primio, jer mu Petar Petrić nikada nije htio o tome govoriti. Bio je prisutan kada je Petar Petrić išao 2.okrivljeniku kako bi mu ovaj predao novac te je čekao u predvorju u banci u Sesvetama i čim je novac 2.okrivljenik podigao sa računa predao ga je Petru Petriću, koji ga je negdje odnosio. Petar Petrić je osobno naredio direktorici financija da novac prebacuju na račun 2.okrivljenika. Radilo se o iznosu od oko 1.500.000,00 kn. Davora Čilića nikada nije vidio niti je čuo za njega, a Petar Petrić mu je rekao da nekakav novac treba ići za Hercegovinu i da se tamo tiskaju katalozi, da se radi o kompenzaciji i da će sve to biti riješeno. Danu Galešića je vidio samo jednom i to slučajno, kada mu ga je u jednom restoranu predstavo Petar Petrić.

U svojoj obrani, 2.okrivljenik Stjepan Horvat iskazao je kako je na njegov tekući račun od TD “Segestica” od kolovoza 2005. do siječnja 2007. u 15 navrata uplaćen novčani iznos naveden u izmijenjenoj optužnici i to preko 1.500.000,00 kn. Znalo se desiti da je u jednom danu bilo više uplata, tako da je bilo otprilike desetak uplata. Za “Segesticu” je radio od 1995. pa nadalje i njima je uvijek imao korektan odnos te mu je sve što je odradio bilo uredno plaćeno. Negdje u ljeto 2005., sada pokojni Petar Petrić i 1.okrivljenik su mu rekli da je “Segestica” u velikim problemima što se tiče plaćanja poreza državi i doprinosa, te da bi im račun mogao biti blokiran pa bi mogli otići i u stečaj te da iza svega toga stoji politika pa bi određene novce trebali dati političarima kako bi mogli i nadalje poslovati. Nikada nije osobno tražio novac, a 1.okrivljenik i Petar Petrić su mu rekli kako nema drugog rješenja, nego da će oni novac uplatiti na njegov tekući račun, nakon čega će on otići u banku, podići taj novac te im ga predati. Upravo je tako postupio te, kada je novac uplaćen, oni su mu to javili a on je otišao u “Zagrebačku banku” u Sesvetama, podigao novac i predao ga Petru Petriću, a s njim je uvijek bio i 1.okrivljenik. Oni su njega uvjerili da ne bi bilo daljnjeg poslovanja “Segestice” da tako ne napravi i da se ne treba ništa brinuti, jer novac ionako ne ostaje kod njega i ništa se neće desiti. Svjestan je da nije ispravno postupio i da je pogriješio, no međutim, niti njegov obrt, a niti on osobno nisu imali nikakvu korist od ovakvog njegovog postupanja, jer je sva sredstva koja su mu bila uplaćena podigao i predao Petru Petriću i 1.okrivljeniku. Nije se radilo o nikakvoj pozajmici i žao mu je zbog svega što se desilo. Njegov obrt posluje već 28 godina i nikada mu račun nije bio blokiran, nikada nije bio dužan državi i redovito je isplaćivao plaće radnicima i ima certifikat “A+” te mu pozajmica nikada nije trebala. I danas je takvo stanje u njegovom obrtu, gdje ima tridesetak zaposlenih.

Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, nedvojben je zaključak suda da su 1. okrivljenik Amir Ferizović i 2.okrivljenik Stjepan Horvat postupali na način kako je to navedeno u izreci presude.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1a/ izreke presude:

Nesporno je da je 1.okrivljenik Amir Ferizović u navedenom vremenskom razdoblju bio glavni direktor TD “Segestica” Sisak te da je bio odgovoran za zakonito poslovanje u skladu sa pravilima trgovačkog morala, pravilima struke i dobrim poslovnim običajima te je bio dužan postupati sa pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, a što proizlazi iz ugovora o radu glavnog direktora od 6. srpnja 2005.

Nesporno je da je TD “Segestica” bilo u neprekidnoj blokadi od 7. kolovoza 2006.

Tijekom postupka je bilo sporno da li je 1.okrivljenik Amir Ferizović zlouporabio položaj direktora Društva i poslovnom karticom plaćao račune i za privatne potrebe.

U svojoj obrani, 1.okrivljenik tvrdi da su svi računi koje je platio poslovnom karticom učinjeni u svrhu poboljšanja poslovanja i unaprjeđenja proizvodnje i proširenja tržišta za TD “Segestica” te da ju nije koristio u privatne svrhe.

Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke dipl. oec. Vesne Andrijašević proizlazi kako je dio inkriminiranih računa, a koji su plaćeni “Diners” karticom, učinjen u privatne svrhe, a dio računa je učinjen u poslovne svrhe.

Iz mjesečnih računa poslovne kartice “Diners club” te iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi kako 1.okrivljenik nije predao niti račune niti slipove, da je za pojedine učinjene troškove predao samo slipove bez računa te da u odnosu na inkriminirane račune, koje je naknadno predao u računovodstvo, iste nije opravdao izvješćem u koju poslovnu svrhu su ti računi učinjeni pa je tako utvrđeno da se dio računa odnosi na plaćanje troškova putovanja, restorana, nabavke odjeće, obuće i kozmetike i dr. u luksuznim trgovinama, pa je tako u vremenskom razdoblju od 5. 10. 2007. pa do 17. 9. 2009. kupovao luksuznu robu i podmirivao račune u restoranu u Parizu, kupovao u luksuznim dućanima u Parizu, Madridu, Grčkoj, Amsterdamu, Zagrebu, Opatiji, Skopju, Beču, Visu, Poreču i dr. u ukupnom iznosu od 1.071.690,75 kn, a koji iznos je plaćen sa računa TD “Segestica”.

Navedeno proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka Mirele Radić i Ane Filković, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka, iz priložene materijalne dokumentacije te iz snimljenih telefonskih razgovora 1.okrivljenika sa raznim osobama.

Svjedok Mirela Radić iskazivala je kako 1. okrivljenik račune koje je plaćao “Diners” karticom nije predavao u računovodstvo, već ih je davao svojoj tajnici Ani Filković, a Ana Filković bi onda u računovodstvo javljala koji iznos treba platiti.

Svjedok Ana Filković, koja je bila tajnica 1.okrivljenika, iskazala je da ona nikada nije osobno organizirala poslovne sastanke 1.okrivljenika izvan Siska, niti poslovne večere, niti poslovne sastanke u inozemstvu (a nedvojbeno je, što je vidljivo iz priloženih računa, da je večere i ručkove koji su bili organizirani izvan Siska 1.okrivljenik plaćao poslovnom “Diners” karticom).

Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi kako je dat pregled svih računa u inkriminiranom periodu koji su plaćeni poslovnom karticom koju je koristio 1.okrivljenika i koje je učinio troškove u ukupnom iznosu od 1.486.008,00 kn, a od čega u poslovne svrhe nije dokazan iznos od 1.071.690,75 kn.

Prema tome, kako 1.okrivljenik nije mogao opravdati nastanak troškova u navedenom novčanom iznosu od 1.071.690,75 kn, tj. nije ih opravdao izvješćem u koju svrhu su učinjeni, očito je kako nisu učinjeni u poslovnu svrhu pa je na taj način nastala šteta za TD “Segestica” u navedenom novčanom iznosu.

Osim toga, i sama činjenica da su poslovnom “Diners” karticom plaćene mnoge večere u restoranima, kupovana dizajnerska odjeća te plaćeni troškovi za suprugu i kumove, kada se dovedu u korelaciju sa svim izvedenim dokazima, posebno nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da su učinjeni u privatne svrhe jer računi nisu imali priloge niti opravdanja, a isti su plaćani po nalogu 1.okrivljenika računovodstvu.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1c/ izreke presude:

Tijekom postupka utvrđeno je kako je 1.okrivljenik davao naloge za učin fiktivnih putnih naloga na ime Ane Filković, a što je priznao i sam 1.okrivljenik i o čemu je iskazivala svjedok Ana Filković te da je ista, sačinivši navedene fiktivne putne naloge, podizala novac i predavala ga 1.okrivljeniku. Nesporno je da Ana Filković na poslovna putovanja nije išla te da je sav novac, podignut po navedenim putnim nalozima, predavala 1.okrivjeniku, čime je on pribavio za sebe protupravnu imovinsku korist u iznosu od 50.297,00 kn. To proizlazi, kako iz iskaza svjedoka Ane Filković, tako i iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka iz kojeg proizlazi da je Ana Filković iz blagajne TD “Segestica” tijekom 2008. i 2009. podignula gotovinu u iznosu od 50.297,00 kn, a uz putne naloge nisu sačinjene bilješke o izvršenom službenom putovanju.

U svojoj obrani, 1.okrivljenik je priznao da je dao nalog Ani Filković da sačini fiktivne putne naloge, a opravdanje za takvo postupanje nalazi u činjenici da je htio pomoći djelatniku Miji Bunjevcu, čije je supruga bila teško bolesna i kojoj su odlučili prikupiti novčanu pomoć za liječenje. Međutim, nikakvih dokaza o tome tijekom postupka nije bilo. Nije utvrđeno da je novac predan Miji Bunjevcu te isti, ispitan tijekom postupka, nije potvrdio da bi bilo kakav novac bio njemu predan za liječenje njegove tada teško bolesne supruge.

Prema tome, iz navedenog proizlazi kako je 1.okrivljenik navedeni novčani iznos zadržao za sebe i na taj način nanesena je šteta TD “Segestica” u novčanom iznosu od 50.297,00 kn.

Iz svega navedenog proizlazi da je 1.okrivjenik djelima pod točkama 1a/ i 1c/ za sebe pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1.121,987,75 kn na štetu TD “Segestica” d.o.o.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2/ izreke presude:

Nesporno je kako je TD “Segestica” imala poslovne odnose sa firmom “Radošević doel” iz Makedonije, a tijekom postupka je bilo sporno da li je po inkriminiranim računima za istraživanje tržišta plaćeno nešto što nije izvršeno te je bilo sporno da li su navedeni računi za istraživanje tržišta bili fiktivni te da li je 1.okrivljenik dao nalog za isplatu navedenih računa znajući da su isti fiktivni u ukupnom iznosu od 1.262,324,09 kn.

Ugovorom od 1. kolovoza 2005. ugovoreno je da firma “Radošević doel” za TD “Segestica” obavlja poslove vezane uz praćenje tržišta i konkurencije, unaprjeđenje prodaje i obavlja druge poslove na zahtjev TD “Segestica”, a sve u cilju uspješnog poslovanja “Segestice” na području Makedonije, Srbije i Crne Gore. Za navedeno, TD “Segestica” će plaćati mjesečni paušal od 500,- eura te stvarne troškove nastale obavljanjem usluga po specifikaciji troškova.

Iz priloženih inkriminiranih računa firme “Radošević doel” vidljivo je kako isti ne sadrži specifikaciju troškova i nemaju nikakvih priloga. Svjedok Mirela Radić iskazala je da sporni računi nisu imali nikakvih priloga, a naloge za plaćanje navedenih računa davao joj je 1.okrivljenik. Iz ugovora o asignaciji proizlazi da su mjesečni računi firmi “Radošević doel” plaćani iznad ugovorenog paušala i bez specifikacije troškova, a tijekom postupka je utvrđeno da planovi istraživanja tržišta nisu urodili nikakvom poslovnom suradnjom sa novim poslovnim partnerima.

Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je Društvu “Radošević doel” iz Skopja isplaćeno ukupno 1.262.324,09 kn na osnovu zaprimljenih faktura za troškove istraživanja tržišta za područje Makedonije, Srbije, Crne Gore i Albanije, a uz fakture nije priložena nikakva specifikacija troškova niti je u TD “Segestica” zaprimljena studija o istraživanju tržišta.

U svojoj obrani, 1.okrivljenik je izjavio kako se nije radilo o nikakvim fiktivnim računima već o stvarno izvršenim uslugama, no međutim, njegova obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, jer je u suprotnosti sa iskazom svjedoka Mirele Radić, u suprotnosti je sa materijalnom dokumentacijom priloženom u spis te sa nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se radi o namjerom plaćanju fiktivnih računa, jer u tim računima nema nikakvih specifikacija, nema priloga, nema isporučenih studija o rezultatima istraživanja tržišta, a, pored toga, nije bilo nikakvih novih poslovnih odnosa TD “Segestica” u tim državama.

Ovakvim postupanjima 1.okrivljenika je nanesena šteta TD “Segestica” u iznosu od 1.262.324,09 kn.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 3/ izreke presude:

Nesporno je kako je 2.okrivljenik Stjepan Horvat vršio usluge prijevoza za TD “Segestica”, a koje su mu usluge plaćane na žiro-račun obrta.

Nesporno je da su na tekući račun 2.okrivljenika isplaćivani određeni novčani iznosi i to u dogovoru sa sada pokojnim Petrom Petrićem i 1.okrivljenikom.

Iz obrane 2.okrivljenika proizlazi kako isti priznaje počinjenje djela i kako je 1.okrivljenik naredio da se na njegov tekući račun uplate novčani iznosi u ukupnom iznosu od

1.524.852,51 kn. Navedeni novčani iznos, a što 2.okrivljenik priznaje, u cijelosti je podigao i predavao sada pokojnom Petru Petriću te za sebe nije zadržano bilo kakav novčani iznos niti proviziju, a što je potvrdio i 1.okrivljenik, navodeći da sav novčani iznos koji je bio uplaćivan na tekući račun 2.okrivljenika, 2.okrivljenik je podizao i predavao njemu i Petru Petriću, koji su ga onda odnosili kod trećih ljudi.

Iz iskaza svjedoka Mirele Radić proizlazi kako je nalog za plaćanje navedenog novčanog iznosa na tekući račun 2.okrivljenika dao 1.okrivljenik, a iz priložene materijalne dokumentacije vidljive su uplate navedenog ukupnog novčanog iznosa.

Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je novčani iznos od ukupno 1.524.852,51 kn uplaćen na tekući račun 2.okrivljenika, da je veći dio uplaćenog novca podignut istog ili slijedećeg dana i to 1.384.500,00 kn, a za iznos od 140.352,51 kn nije moguće utvrditi datum isplate.

Međutim, tijekom postupka nije bilo moguće utvrditi da bi 2.okrivljenik navedeni iznos zadržao za sebe, radi čega je sud izvršio izmjenu činjeničnog opisa optužnice u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem, tj. nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka te obranama 1. i 2. okrivljenika, pri tome uvažavajući iskaz svjedoka Svjetlane Horvat, koja je potvrdila obranu 2.okrivljenika kako isti od cjelokupnog novčanog iznosa koji mu je uplaćivan na tekući račun nije za sebe zadržao ništa već je cjelokupni iznos predavao dvojici gospode iz “Segestice” koji su dolazili po njega, a to je potvrdio i 1.okrivljenik u svojoj obrani.

Stoga je u odnosu na navedeno kazneno djelo sud izvršio izmjenu činjeničnog opisa navedenog kaznenog djela u skladu sa dokazima utvrđenima na raspravi i to na način da je ukupni novčani iznos, uplaćen na račun 2.okrivljenika, iznosio 1.524.852,51 kn, a što je ukupni zbroj uplata u vremenskom razdoblju od 9. 8. 2005. pa do 11. 1. 2007. (9. 8. 2005. uplaćeno 22.000,00 kn, 10. 8. 2005. uplaćeno 100.000,00 kn, 10. 8. 2005. uplaćeno 36.500,00 kn, 10. 8. 2005. uplaćeno 208.000,00 kn, 7. 9. 2005. uplaćeno 260.352,51 kn, 15. 12. 2005. uplaćeno 23.000,00 kn, 9. 2. 2006. uplaćeno 150.000,00 kn, 27. 2. 2006. uplaćeno 20.000,00 kn, 27. 2. 2006. uplaćeno 40.000,00 kn, 28. 3. 2006. uplaćeno 70.000,00 kn, 14. 4. 2006. uplaćeno 51.000,00 kn, 14. 4. 2006. uplaćeno 21.000,0 kn, 18. 4. 2006. uplaćeno 8.000,00 kn, 3. 8. 2006. uplaćeno 145.000,00 kn i 11. 1. 2007. uplaćeno 370.000,00 kn), pri čemu nije utvrđeno da bi 2.okrivljenik Stjepan Horvat bilo koji iznos zadržao za sebe.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 4/ izreke presude:

Tijekom postupka bilo je nesporno kako je Davor Čilić pozajmio Dani Galešiću iznos od 100.000,00 kn, a što su potvrdili svjedoci Dane Galešić i Ante Babić. Nesporno je i da je na račun Davora Čilića vraćen iznos od 100.000,00 kn, međutim, na navedenoj transakciji nije bilo vidljivo tko je uplatitelj navedenog novčanog iznosa.

Iz iskaza svjedoka Dane Galešića proizlazi kako je navedeni novčani iznos isplaćen iz TD “Segestica”, jer je ista bila dužna njegovoj firmi iz Hercegovine upravo navedeni novčani iznos. Međutim, o tome da bi TD “Segestica bila dužna firmi Dane Galešića iz Hercegovine bilo kakav novčani iznos nema nikakvih podataka niti postoji bilo kakva dokumentacija o tome.

Iz materijalne dokumentacije, tj. fiktivnog ugovora o pozajmici te ugovora o cesiji proizlazi da je dana 10. travnja 2007. TD “Segestica” putem TD “Segestica trgovina” d.o.o. izvršila plaćanje iznosa od 100.000,00 kn Davoru Čiliću, a iz iskaza svjedoka Mirele Radić proizlazi da je nalog za plaćanje navedenog novčanog iznosa dao 1.okrivljenik te joj je rekao da sačini ugovor o pozajmici Davoru Čiliću, što je ona i učinila i isplatila navedeni novčani iznos.

Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je dana 10. travnja 2007. sa žiro-računa TD “Segestica” isplaćen na račun Davora Čilića navedeni novčani iznos, a koji iznos je Davor Čilić i podignuo. Navedena pozajmica nije vraćena, jer se uopće nije radilo o pozajmici, s obzirom da Davor Čilić niti ne poznaje 1.okrivljenika niti je ikada bio u Sisku niti je sa 1.okrivljenikom ikada razgovarao o pozajmici.

Obranu 1.okrivljenika, u kojoj je naveo kako mu je sada pokojni Petar Petrić rekao da novac treba ići u Hercegovinu i da se radi o nekakvoj kompenzaciji i ovaj sud smatra neistinitoj, suprotnoj svim izvedenim dokazima i usmjerenu ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, jer ne postoji nikakva dokumentacija o dugovanju TD “Segestica” firmi iz Hercegovine, kao što ne postoji bilo kakva dokumentacija o dugovanju firme iz Hercegovine Dani Galešiću, a, usprkos tome, 1.okrivljenik je dao nalog za isplatu navedenog novčanog iznosa na tekući račun njemu nepoznate osobe te pri tome nalaže da se uplata prikaže kao pozajmica, iako nije bilo govora o bilo kakvoj pozajmici te je na taj način nastala šteta za TD “Segestica” u iznosu od 100.000,00 kn.

Stoga je 1.okrivljenik, kao odgovorna osoba u TD “Segestica” Sisak, o čijim imovinskim interesima bio dužan brinuti se, postupao upravo suprotno te je po točkama 1 a) i c) izreke presude postupao u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi za sebe, u odnosu na djelo pod točkom 2/ postupao u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi za Društvo “Radošević doel”, u odnosu na djelo pod točkom 3/ izreke presude postupao u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi za sebe i pokojnog Petra Petrića, pri čemu mu je 2.okrivljenik u tome pomogao, a u odnosu na djelo pod točkom 4/ postupao u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi za Danu Galešića, oštetivši time TD “Segestica” Sisak: u odnosu na djelo pod točkom 1 a) i c) iznos od 1.121.987,75 kn, u odnosu na djelo pod točkom 2/ iznos od 1.262.324,09 kn, u odnosu na djelo pod točkom 3/ iznos od 1.524.852,51 kn i u odnosu na djelo pod točkom 4/ iznos od 100.000,00 kn.

Ovakvim svojim postupanjem, djelima pod 1/, 2/ 3/ i 4/ izreke presude, 1.okrivljenik Amir Ferizović je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju – iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11, a 2.okrivljenik Stjepan Horvat , djelom pod točkom 3 izreke presude, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva – pomaganjem u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju – iz članka 246. stavak 2. u vezi članka 38. KZ/11.

Stoga se 1.okrivljeniku Amiru Ferizoviću za djelo pod točkom 1 a) i c), po članku 246. stavak 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za djelo pod točkom 2/, po članku 246. stavak 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za djelo pod točkom 3/ po članku 246. stavak 2 KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a za djelo pod točkom 4/, po članku 246. stavak 2. KZ/11, a uz primjenu članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te se, primjenom članka 51. KZ/11, isti osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

Za kazneno djelo pod točkom 3. izreke presude, 2.okrivljenik Stjepan Horvat, po članku 246. stavak 2. KZ/11, a uz primjenu članka 38. KZ/11, osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izriče mu se uvjetna osuda tako da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

Prilikom odmjeravanja kazne 1.okrivljeniku Amiru Ferizoviću, ovaj sud je cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne pa mu je kao otegotno cijenio izraženu upornost u činjenju navedenih kaznenih djela jer je u vremenskom periodu od 2005. do 2010., unatoč teškom financijskom stanju u kojem se nalazilo TD “Segestica” Sisak i čiji račun je bio u blokadi, pribavljao sebe nepripadnu materijalnu dobit u visokim novčanim iznosima, tj. njegovu ustrajnost i upornost u činjenju navedenih kaznenih djela, dok mu je kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, obiteljski status (otac troje djece, od kojih je jedno teško bolesno).

Ovaj sud je kao olakotno 2.okrivljeniku Stjepanu Horvatu cijenio dosadašnju neosuđivanost, uredno poslovanje i vođenje obrta “Autoprijevoz Horvat”, radi čega je dobio i bonitetnu ocjenu za 2017. A+, obiteljski status (otac troje djece) te činjenicu da činjenjem navedenog kaznenog djela nije pribavio sebi bilo kakvu protupravnu dobit te priznanje počinjenja djela i izraženo kajanje zbog istog, dok otegotnih okolnosti nije pronašao.

Stoga je sud 1.okrivljeniku za djelo pod točkom 1/, po članku 246. stavak 1. i 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, za djelo pod točkom 2/ kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, za djelo pod točkom 3/ kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a za djelo pod točkom 4/., primjenom članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, da bi primjenom članka 51 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Ovaj sud smatra da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 godine adekvatna kaznena sankcija, kako težini počinjenih kaznenih djela, tako i ličnosti počinitelja te da će se istom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije.

Za kazneno djelo pod točkom 3/, 2. okrivljenik Stjepan Horvat, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11, a uz primjenu članka 38. KZ/11, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Ovaj sud smatra da će izrečena uvjetna osuda i bez izvršenja kazne zatvora dovoljno utjecati na 2.okrivljenika da ubuduće ne čini ovakva ili slična kaznena djela i da će se istom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, vodeći računa o težini počinjenog djela i ličnosti počinitelja.

Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08, od 1. okrivljenika se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 1/ u iznosu od 1.121.987,75 kn, koja je postala imovina Republike Hrvatske, a koju je dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 3/ u iznosu od 762.426,25 kn, a koji postaje imovina Republike Hrvatske i koju je dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Valja napomenuti da je 2.okrivljenik Stjepan Horvat novčane iznose od ukupno 1.524.852,51 kn predavao 1.okrivljeniku i sada pokojnom Petru Petriću, pa je sud odmjerio po slobodnoj ocjeni navedenu visinu imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom pod točkom 3/,i to ½ navedenog iznosa 1.okrivljeniku, a ½ navedenog iznosa pokojnom Petru Petriću, jer bi drugačije utvrđivanje bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka (članak 559. ZKP/08).

Na temelju članka 560. ZKP/08 u vezi članka 558. ZKP/08, od Dane Galešića se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 4. u iznosu od 100.000,00 kn, koja je postala imovina Republike Hrvatske i koju je dužan naknaditi u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, jer je tijekom postupka utvrđeno da je TD “Segestica” vratila novčani iznos od 100.000,00 kn Davoru Čiliću, a koji iznos je Davor Čilić pozajmio Dani Galešiću i koji iznos je isti pribavio kao nepripadnu materijalnu dobit, a postupanjem 1.okrivljenika koji je naložio isplatu iznosa 100.000,00 kn sa računa TD “Segestica” na tekući račun Davora Čilića.

Na temelju članka 54. KZ/11, vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 2. rujna 2010. do 7. listopada 2010. uračunava se 1.okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora.

Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08, dužni su 1. i 2. okrivljenici platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 15.936,00 kn, a koji trošak se sastoji od troška provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu

od 15.380,00 kn te troška pristupa svjedoka u iznosu do 556,00 kn te platiti paušalni iznos sudu svaki po 3.000,00 kn.

Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Sisak, 17. travnja 2018.

Zapisničar Predsjednica vijeća

Željka Velnić,v.r. Melita Avedić,v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka ovjerovljenog primjerka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Tihomir Blažeković

DNA:

ŽDO u Sisku na broj K-DO-29/10

1.okrivljenik Amir Ferizović, Tukanova 38, Zagreb

Branitelj 1. okr. Tomislav Grahovac, odvj. u Zagrebu, Hebrangova 10

2.okrivljenik Stjepan Horvat, Sesvete, Brestovečka 95

Branitelj 2.okr., Dragan Crnković, odvj. u Sisku

Dane Galešić, 1. Poljanice 13, Zagreb

Možda vas zanima...

Policija u pretrazi pronašla više komada oružja, eksploziva i streljiva

U četvrtak, 4. siječnja, na području Petrinje, temeljem naloga...

U prometnoj nesreći teže ozlijeđene dvije maloljetne osobe

Jučer, 4. siječnja, oko 15.15 sati, na kutinskom području...

Krađa suhomesnatih proizvoda na novljanskom području

Traga se za nepoznatim počiniteljem koji je u razdoblju...