Naslovnica Vijesti SMŽ Misno slavlje u spomen na 443. obljetnicu pada Gvozdanskog

Misno slavlje u spomen na 443. obljetnicu pada Gvozdanskog

Misno slavlje u spomen na 443. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko, te slavne pogibelji branitelja ove utvrde 1578. godine, održano je u nedjelju 10. siječnja u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu je predvodio sisački biskup Vlado Košić, a u koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak i domaći župnik vlč. Stjepan Filipec.

Slavlju je zbog epidemiološke situacije te potresa prisustvovala manja skupina hodočasnika pristiglih iz Sisak, Zagreba, Ivanić-Grada i drugih dijelova Domovine.

U homiliji biskup je rekao kako su branitelji Gvozdanskog svijetli primjer ljubavi prema Domovini i žrtve za nju. „Poznato nam je kako su pred jačom turskom silom hrabro tri mjeseca odolijevali i nisu prihvaćali nekoliko poziva na predaju, čime su mogli spasiti vlastite živote. No, oni su radije ostali na braniku utvrde Gvozdansko i na braniku Domovine negoli se pokoriti neprijatelju i njegovoj sili. Ta borba do kraja resila je i resi naš hrvatski narod, bilo da su nas tlačili Turci, bilo komunisti, bilo Srbi. Sve smo te zulume, progone i agresije hrabro odbijali jer smo imali pojedince koji su nas vodili u tom otporu i borbi za svoju zemlju“.

Biskup je rekao i kako je danas naš najveći neprijatelj potres, koji je u ovom kraju započeo 29. prosinca prošle 2020. godine. „On pustoši, zavija u crno, ruši kuće i crkve, tjera nas s naših stoljetnih ognjišta i prijeti da nestanemo, da u ovim dijelovima Lijepe naše više ne žive Hrvati. Prije toga nas je pogodila pandemija, koja doduše nije zaratila samo protiv nas nego protiv cijeloga svijeta i svih ljudi. I treći je, već 25 godina prisutan neprijatelj koji je u nama samima, a zove se izumiranje: ne rađaju se djeca, sve nas je manje i nestajemo. Koji je naš odgovor, kako se poput branitelja Gvozdanskog hrabro boriti – i pobijediti te današnje neprijatelje? Potres je teško predvidiv, ne možemo se protiv njega boriti kao protiv Turaka, komunista ili Srba. On je podmukao neprijatelj koji sve napada, ne gleda tko je tko niti dolazi najavljen, nikad ne znamo kada će udariti i što će srušiti, koga protjerati iz njegova doma, kome će se doslovno oduzeti tlo pod nogama. Međutim ima lijeka toj pošasti. To je naša kršćanska ljubav. Koliko li je samo tona, šlepera, vagona hrane, tople odjeće, sredstava za higijenu, grijalica došlo ovih 12 dana u Sisak, Petrinju, Glinu, Hrvatsku Kostajnicu, Dvor, Pokupsko i druge naše župe, mjesta i gradove došlo od dobrih ljudi, osoba i ustanova koje su se same osjetile pozvane i potaknute velikom našom nevoljom učinile sve što su mogle da pomognu najpotrebnijima! A koliko je također naših mladih i svih ljudi koji su željeli pomoći pohrlilo i još uvijek, pa i danas, prihvaća tu pomoć i raspoređuje je i dostavlja ljudima po mjestima stradanja! To jedan veliki festival ljubavi koji je izazvan velikom nesrećom. I sigurni smo da će ljubav pobijediti zlo, da će naše zajedništvo odnijeti pobjedu nad potresom“, ohrabrio je biskup okupljene vjernike.

Govoreći o današnjoj svetkovini Krštenja Gospodnjega biskup je ustvrdio kako je ona prilika da razmislimo o svome krštenju kojim smo ušli u zajednicu vjernika, postali članovi Crkve i Isusovi učenici. „Taj krsni savez neprestano je na ispitu, stalno ga trebamo potvrđivati i svojim postupcima i životom svjedočiti da pripadamo Isusu Kristu. Naši branitelji Gvozdanskoga nisu dvojili bi li izdali svoju vjeru i spasili živote, ili ostali vjerni Kristu i branili Domovinu. Oni su izabrali ostati vjerni svojemu krštenju, svojoj vjeri i svome narodu. A mi? Udari nas jedna pandemija i već smo uznemireni, već protiv Boga i protiv ljudi prosvjedujemo, već smo depresivni i ne znamo kako se nositi s time. Dođe potres i posve smo obezglavljeni, zabrinuti za sebe i tjeskobni jer nas to zlo udara bez najave i nanosi nam svima neizmjerne štete, čije posljedice ćemo liječiti godinama. Mi u svemu tome, u svim tim kušnjama trebamo ostati ljudi i kršćani. Trebamo sačuvati pouzdanje u Gospodina jer on će nam se smilovati, on dopušta ove kušnje ali će nam rane poviti i neće nas ostaviti same. Neki pitaju, gdje je sad Bog naš, ali on je s nama, on upravo trpi u onima koji su najviše pogođeni nevoljama, potresom i bolestima, koji su sami i koje nitko ne obilazi… Zar ne vidimo da je Bog dopustio ovo zlo da se zbližimo, da mislimo više na druge, da se posjećujemo? Potresno mi je bilo jučer u Novom Glinskom Selu slušati svjedočanstva volontera koji su pronašli ljude na udaljenim mjestima kojima nitko ne dolazi, osim vukovi. A oni su ih pronašli i pokazali im da nije istina da je čovjek čovjeku vuk, nego da je čovjek čovjeku čovjek“, zaključio je biskup Košić.

Nakon mise vijence i svijeće kod križa i spomenika stradalim mještanima Gvozdanskog položili u pristigli hodočasnici.

(SV)

Komentirajte