Župa sv. Katarine u Komarevu svečano je u ponedjeljak 25. studenoga proslavila svetkovinu svoje nebeske zaštitnice. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Robert Jakica, kancelar mr. Janko Lulić, katedralni župnik preč. Marko Karača, župnik iz Sunje vlč. Ivan Faletar, župnik iz Volodera vlč. Marijan Štingl i župni vikar iz sisačke župe sv. Josipa Radnika fra Filip Pušić.
Ovim slavljem ujedno je obilježen i završetak višegodišnjih radova na župnoj crkvi, a koja je nakon što je prošle godine dobila novu fasadu i krovište, sada u potpunosti uređena i iznutra.
Uz brojne vjernike slavlju su nazočili i predstavnici županijske i gradske vlasti, a slavlje je animirao HPD „Slavulj“ iz Petrinje pod ravnanjem mo. Josipa degl’ Ivellia.
U homiliji, govoreći o sv. Katarini biskup je rekao kako osim katolika ovu sveticu slave gotovi svi kršćani jer njezino štovanje seže u same početke Crkve, pa tako i samostan pod Sinajem gdje počiva njeno tijelo slovi za jedan od najstarijih kršćanskih samostana u svijetu. „Ona je stradala kao mučenica i djevica radi kršćanskog imena te se nije željela pokoriti carevoj naredbi i upravitelju Maksiminu, prinijeti caru tamjan i priznati ga kao boga. Upravo je zato i ubijena 307. godine, a to su godine kada je stradao i naš sisački biskup Kvirin. Njezina biografija je kratka. Bila je kraljevskog roda i Maksimin je želio da postane njegova žena i da štuje te rimske bogove, a ona kao kršćanska koja je tek prigrlila vjeru u Krista to nije nikako željela. Maksimin unajmio je čak 50 najvećih znanstvenika i mudraca da je uvjere i u Aleksandriji se razvela rasprava između nje i tih mudrih ljudi. Na kraju nisu oni nju odvratili od Krista, već su se oni obratili i krstili te su na kraju bili mučeni i ubijeni baš kao i Katarina“, podsjetio je biskup te se u nastavku zapitao što nam to zapravo govori današnji blagdan? „Mi kršćanske mučenike slavimo od najranijih vremena kao najvrjednije članove Crkve koji su bili osobito hrabri. Tu hrabrost dobili su od samoga Spasitelja, da su u svojoj muci i slabosti imali jakosti da se odupru nasilnicima koji su im prijetili, a vjernost prema njemu je razlog zašto se nisu bojali ni smrti. To je ta vjernost koja resi i Katarinu kao djevicu i mučenicu. Budi vjeran sve do smrti i dat ću ti vijenac života, kaže Isus u Otkrivenju. To je vrlo važna poruka za sve nas: biti vjeran i ustrajati i ne biti pokolebljiv, nego imati stav i kičmu i znati odolijevati i pred carevima ovoga svijeta“.
Govoreći o Katarini kao ženi, biskup je ustvrdio kako ona ima posebno mjesto u kultu Crkve jer je zajedno s Majkom Božjom Marijom afirmirala dostojanstvo žene. „To dostojanstvo utemeljio je već sam Isus Krist. Danas se govori u liberalnim krugovima i feminističkim filozofijama da treba dati neka posebna prava ženama kao i muškarcima i sve je to uredu kada ne prelazi granicu gdje se nasuprot kao muškom vladanju u društvu, sada trebalo ustoličiti žensko vladanje. Ravnopravnost spolova nije u tome u tome tko će nad kime vladati, već bi trebalo biti u tome tko će doseći svetost, puninu ljudskosti i biti uzor drugima u pravednosti, istinoljubivosti i poštenju. To je žena sposobna, ali treba i priznati njezine razlike. Te razlike ne znače da ona nije ravnopravna s muškarcem, nego je jednostavno Bog zamislio muško i žensko i da u tom skladu muškog i ženskog da bude čovjek. To i piše i na prvoj stranici Biblije. Čovjek je potpun tek u tom zajedništvu. Žena ima neke kvalitete koje muškarac nema, a i obrnuto. Pa ne može muškarac biti majka. Danas se eksperimentira, pa se čovjek pokušava igrati i sa samom ljudskom naravi i u genetskom smislu i u raznim ideologijama gdje se čovjeku ta narav koju mu je Bog dao želi izmijeniti“, rekao je biskup te zaključio kako se dostojanstvo žene i muškarca nalaze u poslušnosti Bogu.
Na kraju okupljenima se obratio i vlč. Jakica zahvalivši svima na dolasku. On je i podsjetio kako je ova crkva puno puta kroz povijest bila kamen spoticanja i smetala je mnogim okupatorima, a osobito u Domovinskom ratu. „Mržnja se toliko trudila da razori ovaj sveti hram… Premda je crkva bila teško ranjena, izrešetana gelerima i mecima, ostala je ponosno stajati i svjedočiti da je ovdje dobrodošao svaki dobronamjerni čovjek i svaki vjernik koji želi zahvaljivati i slaviti Boga, svaki čovjek koji je željan utjehe i koji želi moliti Boga za svoje potrebe“, poručio je Jakica zahvalivši na kraju svima koji su pomogli u obnovi crkve.
(SV)
