[ad_1]
Kolege iz Netokracije su vas nedavno upoznali s načinom kako otvoriti paušalni obrt i što to točno znači (ne, ne znači Groundhog-day-papirologiju), a ja ću vas uvesti u one lijepe priče koje takvo što donosi.
Svoje sam sugovornice upoznala prije otprilike sedam godina na Fakultetu političkih znanosti, gdje smo dijelile iste klupe i romantizirale o karijeri u tiskanim medijima. Nismo tada ni slutile da ćemo olovke zamijeniti mobitelima, a novinski papir pisanom riječju na više platformi, koju ćemo usto moći i uređivati u bilo koje doba dana.
Dok sam, onako casual, i sama istraživala mogućnosti otvaranja paušalnog obrta, kako bih svoj posao “poslije 5” svela u fizički opipljive okvire, bacivši pogled na Instagram shvatila sam da se sve više mojih fakultetskih kolega odlučuje svoje novinarske karijere usmjeriti u digitalne vode. Hrabri su to koraci za generaciju često etiketiranu kao inertnu i izgubljenu u overloadu informacija koju sa sobom nosi era digitalizacije. Hrabro je postaviti granice samima sebi i odlučiti se posvetiti poslu koji nema opipljive radne sate, safety net ili svakodnevnu sigurnost.
Ali, hej, nisu stvari ni izbliza tako crne. Dapače! Cure iz teksta koji slijedi dokaz su da paušalni obrti nisu samo za developere i dizajnere, već i za one duše koje su svoje najbolje godine poklonile školovanju za tradicionalnija zanimanja. Samozapošljavanje više nije nepoznanica i sve više osoba iz netehničkih zanimanja odlučuje se na ovaj korak.
Za početak, ovo je Zrinka. OK, dio Zrinke i njezina suradnica Daisy.
[ad_2]
Source link