Naslovnica Vijesti Kultura Dini Pešutu njemačka nagrada za kazalište mladih 2018.

Dini Pešutu njemačka nagrada za kazalište mladih 2018.

Siščanin Dino Pešut primio je njemačku nagradu za kazalište mladih 2018., piše Hrvatski Glas Berlin.

U krunidbenoj dvorani (Kaisersaal) u Frankfurtu/M., Franziska Giffey, savezna ministrica za obitelj, starije osobe, žene i omladinu dodijelila je dvije najznačajnije njemačke državne nagrade za dramsku literaturu za djecu i adolescente, od kojih svaka iznosi 10.000 eura.

Ove godina, iznimno je priznato i dostignuće prevoditelja sa stranih jezika.

Njemačku nagradu za kazalište mladih 2018. godine primio je Dino Pešut (Sisak/Hrvatska) za Der (vorletzte) Panda oder Die Statik [(Pret)posljednja panda ili Statika] u nakladi „Henschel SCHAUSPIEL Theaterverlag, 2018. Berlin.

Dramu je na njemački jezik prevela dr. Alida Bremer.

Dino Pešut rođen je u Sisku 1990. godine i mladi je hrvatski dramaturg, dramatičar i romanopisac. Dramaturgiju je studirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a profesionalno radi kao dramaturg na produkcijama u kazalištima ZKM, Dječje kazalište Dubrava, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci…

Kao dramatičar, Pešut debitira 2013. godine s dramom Pritisci moje generacije koju je u HNK Split postavio slovenski kazališni redatelj Samo M. Strelec. Godine 2015. praizvedena je i njegova drama [(Pret)posljednja panda ili statika] u režiji Saše Božića i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Drama (Pret)posljednja panda ili statika osvojila je i prvu Nagradu Marin Držić koju dodjeljuje Ministarstvo kulture. Ista drama bila pozvana je na program Stückemarkt na festivalu Theatertreffen u Berlinu 2016. godine.

Za njemački žiri ovaj igrokaz „britkog izraza“ je „jedan od najvažnijih političara aktualnog kazališta mladih“.

U igrokazu nastupaju Ana, Luka, Marin i Marija, svi rođeni u Sisku/Hrvatskoj te sudbonosne 1990. godine i njihovo odrastanje u ratu i poratnom razdoblju. Igra prati gotovo trideset godina njihova razvoja i izraz je ponašanja, razvoja u različitim gospodarskim, emocionalnim i političkim kontekstima. Dva muška i dva ženska lika kreću s istih startnih pozicija, iz podrumskih skloništa bombardiranog grada, a život ih zatim oblikuje u potpuno različite ljude.

Tekst spaja polifone glasove – sjećanja na djetinjstvo o ratu koje prate vizije budućih životnih sukoba. A tako nastaje, gotovo ležerno, precizna tipologiju mlade generacije između (dvaju?) svjetova. Njihovo djetinjstvo povezano je mitskom pričom koja se zove „rođenje države iz užasa rata“. Događanje države, mijenja, odvija sudbinu glumaca koji predstavljaju to događanje.

Komentirajte