Izložba fotografija sisačkog autora Dalibora Kojića na temu ulična fotografija pod nazivom “ S druge strane ulice “ bit će otvorena u
Foto galeriji Siscia obscura u subotu, 11. studenog, u 20 sati.
Dalibor Kojić –rođen 03. 09.1975. g.
Uvijek postoji neki krivac koji je potaknuo bilo koga od nas da počnemo nečim baviti ili da nas to zainteresira, pa makar to i kratko trajalo. U Daliborovom slučaju to je bio očev Kodak instamatic fotoaparat i njegov pri pokušaj fotografiranja. Kada zapamtiš detalje te prve fotografije, mjesto gdje je fotografirana, koga si fotografirao i bez obzira što nakon toga skoro 15 godina nisi ni uzeo aparat u ruke, prvi je znak da ti se fotografija uvukla pod kožu, a da ti toga nisi ni sam svjestan. 2006. g. ponovo se javlja želja za zaustavljanjem trenutka, ali još uvijek nije bio spreman ozbiljnije se posvetiti fotografiranju. Presudna godina bila je 2009. kada kupuje i prvi fotoaparat, Canon 300 d, ali iz potpuno komercijalnih razloga. Fotografirao je svatove, priredbe i slične stvari.
Htjeli to priznati ili ne svakom tko se ozbiljno počne baviti fotografijom u jednom trenutku stvori se dilema i počne se razmišljati o višem nivou korištenja fotografije. Daliborov posao koji ga je odvodio po cijeloj Europi, upoznavanja sa različitim ljudima omogućio mu je da počne fotografirati život grada i bilo ulice.
Ulična fotografija bio je njegov odabir.
Izložbom “ S druge strane ulice “ Dalibor je pokušao prikazati mjesta i ljude koja je obilazio i bilježio. Presjek je ovo njegovih radova od 2010. g. do danas. Ulična fotografija kao tema mnogima izgleda lagana. Međutim upravo zato što je toliko dostupna kao motiv, samo određeni fotografi sa izraženim senzibilitetom prepoznaće u toj vrevi informacija ono što je drugačije. Ne kaže se bez razloga da je pravi fotograf onaj koji vidi ono što ostali ne. Uz sve to moraš imati i veoma dobar instinkt i predvidjeti događaj koji će se zbiti. Na kraju svega dobivaš nagradu da si zaustavio trenutak u vremenu koji je neponovljiv. Upravo je i Dalibor u svojim fotografijama to uspio. Gledajući ulične fotografije često mi se nametne pitanje, a što je bilo dalje sa osobom na slici. Dječak koji skače ispred zebre i saobraćajnog znaka. Što je bilo poslije ? Gdje je doskočio ? Još je jedan jako dobar razlog zašto volim uličnu fotografiju. Pažljivi gledatelj ovakvih fotografija često vidi detalje kojih ni sam fotogf nije bio svjestan i daje nam mogućnost da sami stvorimo priču gledajuću fotografije. Pod ovakve fotografije nije potrebno stavljati potpis, one govore same za sebe.
Pred Daliborom ostaje još jedna dilema. Da li fotografirati digitalno ili analogno?
To ćemo ipak ostaviti njemu da odluči i otkrije nam odgovor na nekoj novoj izložbi.
Miroslav Arbutina – Arbe
