Izložba fotografija “Rafinerija – nekad i sad“ će se održati u Foto galeriji Siscia obscura. Otvorenje je u četvrtak, 16. travnja, sa početkom u 20 sati.
Rafinerija Sisak: Kako doživjeti stotu
Za 12 godina, 2027. godine Siščani bi trebali obilježiti 100. godišnjicu prerade nafte u Sisku. Rafinerija nafte Sisak razvila se iz Shellova skladišnog prostora izgrađenog 1923. na ušću Kupe u Savu, a četiri godine kasnije, 1927, na istoj lokaciji Shell gradi kotlovsku destilaciju – prvu rafineriju. Dnevno se prerađivalo 170 tona nafte. Najprije je prerađivana nafta iz uvoza, a domaću naftu postrojenja rafinerije u Sisku počela su prerađivati 1940. godine. Te godine Rafinerija Sisak bilježi proizvodni rekord – preradila je 96 tisuća tona nafte. Širenje i razvoj kapaciteta zaustavlja Drugi svjetski rat tijekom kojeg je rafinerijsko postrojenje teško oštećeno, no nije trebalo dugo čekati da se proizvodnja obnovi. Od rujna 1945. Rafinerija Sisak ponovo je prerađivala naftu. U slijedeće četiri godine dostignuta je predratna razina proizvodnje, a novi razvojni ciklus započinje izgradnjom KP-1, Kombiniranog postrojenja 1. Ono je počelo s radom 1956. godine, a dnevni kapacitet prerade bio je, kažu povijesni izvori, tisuću tona nafte. Uglavnom se prerađivala nafta iz Iraka, a nakon što je 1960. izgrađen naftovod Stružec – Sisak, dominantna sirovina postaje nafta sa slavonskih i moslavačkih polja. Godine 1964. Završava se KP-2, Kombinirano postrojenje 2. Zahvaljujući tome postrojenju, Rafinerija nafte Sisak 1964., prva u državi, uspijeva preraditi više od milijun tona nafte. Stalna modernizacija izgradnjom izgradnja novih postrojenja nastavlja se do početka osamdesetih. Do tehnološkog vrhunca Rafinerija dolazi izgradnjom KP-6, Kombiniranog postrojenja šest i kompleksa Aromata. Rafinerija tada ima sposobnost prerade 6,7 milijuna tona nafte, zapošljava oko 3.800 radnika.
U Domovinskom ratu, rafinerija koja se nalazi nekoliko kilometara od bojišnice, česta je meta neprijateljskog topništva. Ratna razaranja su ogromna, oblaci dima iznad Rafinerije tih su se godina vidjeli iz Zagreba, no, proizvodnja nikada nije stala. Obnova proizvodnje i novi zahtjevi glede kakvoće proizvoda, postavili su pitanje novog investicijskog ciklusa, do kojeg, na žalost nikada nije došlo. U Rafineriji nafte Sisak izgrađeni su postrojenje za izdvajanje sumpora, postrojenje za hidrodesulfurizaciju FCC i Postrojenje Izomerizacije. Rafinerija od sredine 2013. godine ima mogućnost proizvodnje dizelskih goriva s bio komponentom, a u travnju 2014. izvršena je montaža novih koksnih komora na Koking postrojenju. No, ove investicije tek su kap u moru potreba. Proizvodi se sve manje, novih tehnologija nema, broj zaposlenih drastično se smanjuje i oko 800 zaposlenih danas strepi od sutra, jer novi vlasnik nije obavio obećano i ugovoreno, nije modernizirao Rafineriju, ciljano je smanjio proizvodnju kako bi je proglasio nerentabilnom i zatvorio. Tek ako bude sreće, i odlučnosti države, drugog po veličini vlasnika INE, Rafinerija bi mogla poživjeti, a Sisak bi 2017. godine mogao obilježiti 90 godina prerade nafte.


