Naslovnica Vijesti Sisak Kolumna “S onu stranu pameti” – A što direktor veli o...

Kolumna “S onu stranu pameti” – A što direktor veli o zatvaranju?

Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”

A što direktor veli o zatvaranju ?

U ova „nikakva“ vremena i normalne životne radnje i potrebe postaju čudne. Nema ništa normalnije od potrebe za jelom. Jesti se mora, radio ne radio. Dobro se jede i kad si sam, ukoliko je na stolu „omiljena“ hrana. Apetit poboljša i mala čašica nečeg „ljutog“, no u društvu je najbolje.

Najbolje se jede kad svatko donese po nešto i sve završi na stolu. Obično je uvijek bolje „tuđe“. Ma slađe je, ujednačen omjer začina, po presjeku svugdje isto, još kad se nareže pod istim kutom i eto ga , to je to.
Kad vam to postane svakodnevnica i jedna od rijetkih radnji što vam izmami ranojutarnji osmijeh, svaki otklon od navedenog postaje, i je, problem.

Tako sam i ja, podcjenjujući tu životnu radost, doveo tvrtku pred moguću obustavu rada, zastoj u proizvodnji, radi marende. Raspoređujući ljude u dvije smjene, jednostavno mi je promaklo tko s kim marenda.

Moj prijatelj bi rekao; „Takvi propusti su proizvod loši i bahati direktora, di ćeš to smetnut s uma, što je bitnije od toga? Dobar direktor zna kakve su potrebe radnika, osobito prehrambene. Kako ćeš raditi dobro, ako nisi dobro marenda? Bez dobre marende nema dobre probave, a bez dobre probave rad se svede na cjelodnevno puštanje vjetrova.

Primjer ste svi vi „masni“ direktori, većina vas je „napuhana“ radi loše probave. Sakrivate se kad jedete, kako nitko ne bi vidio što jedete i koliko vam može stat u tu „mišinu“. Jedete brzo, kako se ne bi moglo zaključiti da vi guštate u jelu, nego eto, kao, mi ne živimo kako bi jeli, nego jedemo da bi živili,… malo sutra, a iza vas postavljaju instalacije za novi plinovod.

Zato triba jesti polako u okruženju koje te relaksira, ako i ne možeš birati što ćeš jesti, onda barem možeš odabrat s kim ćeš podijeliti kruh svagdašnji.

Dobar direktor ne radi takve greške, on vodi brigu o svemu, on sve zna jer zamezi nekad s ljudima, ma nije njemu do domaće kobasice, sušene na nekoliko dimova, ujednačenog omjera masnoće i krtosti, začini pogođeni do boli, usta oteknu od količine sline, a špek… mirakul.

Nije,….. čovik zna upravljat, voditi firmu, čovik je iz naroda, zato ima rezultate, a ne vi učeni menadžeri, možeš misliti!?“

Dobro je,.. radim u realnom sektoru pa stignem popraviti rezultate pogrešne odluke, ako neću ja, gazda će . Nekad je važila ona narodna ili čija već; Bolja je i pogrešna odluka nego nikakva!

Malo sutra,najbolje prolaze oni koji se drže one; Veži konja di ti gazda veli i muči !

Nagradno pitanje čiji točan odgovor donosi domaću prženu kobasicu s lukom , ajvarom u tostiranoj lepinji, naravno , u  Grillu Mioč, ako je i reklama i trošak je, haha; Tko je direktor rafinerije?

Nema koga nismo čuli o stanju Rafinerije Sisak. Pričali su svi. Od oni kojima je to posao, do onih koji pričaju da bi ih mama vidila na televiziji i u novinama.

Naravno, podržavam sve dobronamjerne.

No, gdje je nestao čovjek, gdje se skrio?

Preko dvadeset tisuća u netu, a ne trebaš ni klimnuti niti beknuti, i to godinama.

Da je iz jednog, srcu dragog kraja, razapeli bi ga!

Zdravi i veseli bili.
mr.sc. Boro Mioč, dipl.ing.

Komentirajte