Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
Mogla je za te novce kupiti ulaznice, svima, za naše klizalište!
Neki dan otišao sam u Zagrebu i to s namjerom da vidim po čemu se razlikuje njihova Božićna priča od naše. Zašto je njihova hit, ne samo u Zagrebu nego i šire a naša fijasko u Sisku pa i šire?
Evo ga opet, reći će oni što im je trenutna garnitura na vlasti bliža srcu; Što god se u Sisku napravi nije dobro, nije dobro kad se nema ništa, ne valja kad se nešto napravi, eto kad bi bili neki drugi na vlasti bilo bi super, možeš misliti, opet će oni.
Dobro, ima i tu nešto ali samo u dijelu kako bi neki drugi uradili to bolje, ni lijevi ni desni, ali pametni i od zanata. Nakon što uspijete parkirati, od jako puno, autobusa i automobila iz svih krajeva okruženja, bližeg i daljnjeg i ako dolazite od strane kolodvora, pogled koji puca ispred vas na svu tu instalaciju u prekrasnom parku ne ostavlja vas ravnodušnim.
Nije čudo što jako puno stranaca koristi sve to za pozadinu slikovnog javljanja iz Zagreba. Jednostavno je dobro.
Eeee, sad dolazimo na onu o drugima i znanju. Prošle godine ista priča se pripovjedala nešto više i na Trgu bana Jelačića, i nije bila niti ne viđena niti ne slušana. Solidan broj ljudi je bio zadovoljan viđenim. Kulinarski dio je uvijek pojačavao ukupni dojam i izvlačio ga na stepenicu više.
No, sve jedno nešto je falilo, nešto malo ili puno, za potpuni užitak, za osjećaj kako nije bačen novac i izgubljeno vrijeme, osjećaj koji bi otklonio svaku sumnju i žal.
Eto ga, netko je očito razgovarao na tu temu, netko tko zna posao. Razmotrio je mogućnosti, pogledao kako to rade drugi, nešto prepisao, nešto dodao i to je to; Jedna od ljepši Božićni priča smještenih u prekrasan prostor.
Naravno da je u svakom projektu limitirajući faktor količina novca, što radi potrebne infrastrukture, što radi ukupnog dojma.
Lako je Zagrebu, to je drugi svijet.
Možda i je, ali to ne znači da mi ne trebamo bolje u svakom pogledu, što se prostora tiče i sadržaja.
Sad dolazimo do onog bitnog što se u našem gradu, čini mi se kao nigdje drugdje, devastira do boli, a to je struka i znanje. Ne mogu bankari graditi Božićnu priču, ne mogu jer ne znaju, većina njih nema ta znanja ni vještine, ali je mogu financirati, to bi mogli i morali znati.
Za ovo drugo bi trebali brinuti neki drugi ljudi s nekim drugim znanjima koje Sisak ima i koji bi ,u prkos limitirajućoj količini novca, ispričali puno ljepšu priču.
„Baš su blesavi, ovi iz Grada! Pa mogli su za te novce kupiti karte svima nama iz škola u Sisku. Koliko djece bi išlo na naše klizalište ali nemaju za ulaznice. Koda svi imaju toliko novaca kao ovi iz Grada. U ovom malom kočaku može stati jako malo klizača, Bože baš su blentavi.“ Slušam dijete u blizini budućeg klizališta kod sata koje svojim roditeljima tumači što su oni na tu temu razgovarali u školi s učiteljem.
Učitelja za gradonačelnika.
Zdravi i veseli bili.
mr.sc.Boro Mioč
