Naslovnica Vijesti Kultura Izložba narodnih nošnji i glazbene baštine Krapja, Plesma, Puske i Drenovog Boka

Izložba narodnih nošnji i glazbene baštine Krapja, Plesma, Puske i Drenovog Boka

Etnografska izložba “Oj, rumena, ružo moja  – narodne nošnje i glazbena baština Krapja, Plesma, Puske i Drenovog Boka” bit će otvorena u četvrtak, 05. rujna, u 19 sati u Galeriji Muzeja Moslavine. Muzej je i organizator izložbe, a autorica joj je Slavica Moslavac, ravnateljica i muzejska savjetnica.

Izložba sadržava 25 panoa s tekstovima i fotografijama o glazbenoj ostavštini i narodnim nošnjama Krapja, Puske, Plesma i Drenovog Boka, desetak izvornih narodnih nošnji kraplanskog kraja, te drugih tekstilija: peča, vizera, koperti, plahti, jastuka s jastučnicama, ručnika…
Specifičnost kraplanskog tkanja je u šafranju. Tj. u trgovinama se kupovao končec – tirpuk koji se prije tkanja šafrao tj. bojio žutom bojom. Listići za šafranje bi se razmutili u hladnoj vodi, a onda bi se zalilo kipućom vodom, te kuhalo neko vrijeme. Smatrali su ako platno zažute, da će se manje prljati.Osim kupone šafre, vješti pojedinci su spravljali šafru iskuhavajući johininu koru. Izbljeđene i oštećene nošnje su i flebali u plavo da im djelomično vrate izgubljeni sjaj i boju.

Upotrebljavali su i miješana platna i to: pamuk po pređi (osnova-konoplja, potka –pamuk; svilno platno (od svile i končeca); dugalija (od končeca i tirpuka -deblja pamučna nit).

Za izradu ornamentalnog ukrasa koristila se bijela pamučna nit, crveni pamuk – pismo, bijela i raznobojna svila, te vunena nit pretežno žarko zelene i crvene boje. Vunenu nit su sredinom 20. stoljeća kupovali u trgovinama, dok su je krajem 19. i početkom 20. stoljeća sami proizvodili. Nošnju našivanu svilom nosile su djevojke i tek udate žene, a natlevače žene  kad požene i udaju djecu, tj. žene u zrelijoj dobi, te starice. Pojedine dijelove nošnje nazivali su ruho, ruvo, a cjelovitu nošnju garnitura ili par. Bogatije žene imale su i do 20 garnitura, kompleta nošnji.

Ženska nošnja kraplanskog kraja, svrstava se u tip tzv. posavske nošnje, koju karakterizira bijela platnena odjeća s vertikalnim naborima. Ukras je izveden na rukavima oplećka, te rubnim dijelovima odjeće, tkanim ili vezenim, bijelim ili raznobojnim ornamentalnim motivom, izveden lanenom niti, pamukom, vunom ili svilom.

Starijem tipu pripada suknja s poramenicama zvana rubača s pendelom uz koju se nosilo opleće širokih rukava i platnena pregača.Rubača tada visi na uzicama-poramenicama, a ravni komad platna, pendel, širok od prsa do pojasa, obavija tijelo, te se u struku sastaje s donjim, nabranim dijelom rubače. Uz nju se nosilo opleće koje ima prednji stan dugačak, a stražnji veoma kratak, tek toliko da pokriva samo pleća, pa otuda i porijeklo naziva opleće. Veoma široki rukavi stegnuti u zapešću sežu sve do vrata gdje su skupljeni te zajedno s prednjim i stražnjim stanom opleće tvore ovalni vratni izrez.

Tijekom prošlih stoljeća uvriježilo se ruho sastavljeno od košulje sa širokim, bogato ukrašenim rukavima – (j)opleće, suknja – rubača, ukrašena odostraga okomitim naborima te pregača zvana fertun, zaslon, zastor. Rubače su se mogle zadizati, potpregnuti, tako da se vide ukrašeni dijelovi podsuknje – unteroci, rubačke, podsukljenjke, kurte. Žene su prema ukusu sredine i mode određenoga razdoblja, da bi postigle određenu širinu i izgled, ispod suknje oblačile više raznih podsuknji. Iz istog razloga nošen je i umetak – torba, kušak, šunderci, u obliku kratke, gusto nabrane suknjice koja se opasivala oko struka.

Sredinom XIX. stoljeća počela se nositi bluza uskih rukava, krojena po građanskim uzorima, zvana švabica, bluza. Ta je bluza bila prikladnija za nošenje i obavljanje svakodnevnih poslova. U hladnija vremena na gornji dio tijela oblače se  zobuni bez rukava te  kraći i duži kaputići: benke, bunde i vunene marame.

U glazbenom programu nastupaju članovi Udruge Kraplani iz Krapja.

Komentirajte