Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
Je li i Sisak u Europi ?
Ponedjeljak je, Hrvatska je postala dio Europe. Slučajno sam se vozio u nedjelju po Zagrebu, bolje rečeno policija je vozikala sve nas. Čak su i autobusima stvorili zapreke da neki Hrvat ne bi popizdio i pokazao policiji neposluh.
Vele da se tako mora kako nekom ne bi palo napamet da pokvari feštu ili pokaže drugo mišljenje spram Europe. Stoga red, rad i disciplina, uostalom tako je u Europi svaki dan.
Oni su uređen sustav u kojem nema zajebancije, sve je u crtu i nema niti lijevo a desno ni u ludilu. vozi pravo i u Europi si. Radi, „muči“ i ne pametuj.
Za pametovanje su zaduženi oni u centrali, ne zna im se broj ali kad dobiju plaću u eurima mogu mirne duše par godina hladit mozak i kiselit jaja ili što već. Za njih je bivša centrala u Beogradu, džeparac malog Milana.
Plati šesto pedeset tisuća eura na godinu u „glavnu“ kasu a dobit ćeš onoliko koliko ti komisija u centrali odobri putem dobro urađeni projekata, koje opet oni ocjenjuju. Kod nas bi rekli “sjaši Kurta da uzjaše Murta”.
No kad ti zemlju dovedu u takvu poziciju da ničeg drugog nema, i to postane jedina opcija, svi oni koji „krivo pogledaju u bilo koju zvjezdicu“ postaju zatucani desničari, ma šta ta riječ značila i zbog čega bi ljevičari bili bolji i pametniji ili napredniji.
Cijela zemlja je na nogama jer dolaze „Oni“ koji su nas mučili skoro dvadeset godina ili njihovi podanici. Svi stojimo mirno, jer tako treba, pa „Oni“ su Europa. To što nas neki od njih i dan danas smatraju „zatucanim balkancima“, „ratničkim plemenima“, koga je briga – vatromet je bio veličanstven.
Voziti ka Sisku bila je milina, niti gužve, niti prometa, niti policije. E da, imali smo ekskluzivu putovati jednim dijelom naše auto ceste do Velike Gorice. Ne zna čovjek da se smije ili bi pak bilo bolje da malo plače. Samo zašto se zove Autoput Zagreb-Sisak?
Što se promijenilo ovog jutra, kako nam izgleda grad, što nam je drugačije, možda je nešto ipak bolje samo mi to ne vidimo. Ma ukoliko sami ne uradimo sve što je nužno kako bi polučili bolje rezultate nitko nam neće pomoći ni sad ni sutra.
Jedan postariji akademik neki dan veli da mu je najbolje bilo u vrijeme cara Franje Josipa, kako je tad sve bilo, čisto, uredno, pedantno, po zakonu. Kad akademik priziva prošlost ja odoh samo par godina u budućnost, Sisak će dopustiti ulazak Europe u njegove „zidine“.
Radi toga kreće sa uređenjem pročelja svih zgrada u svom povijesnom štihu, za malo novaca uz pomoć fondova u godini dana grad će dobiti „novo ruho“, uredit će se i centralni trg, već se radi na prekrasnom hipodromu u nastavku udruge Kas, u sportsko rekreacijskom centru Stari Grad. U sljedećoj godini ide šetnica u punom profilu, počinje se s gradnjom doma za sugrađane u jeseni života na području nekadašnjeg sajma cvijeća. U Lađarskoj se „kuje“ buduće veleučilište, na Pogorelcu grad raspisuje natječaj za izgradnju sisačkih termi, te godine počinje se graditi i most…… u Capragu se uređuju parkovi, šume, sportski tereni, već se gradi kompleks gospodarenja otpadom, na stolovima je sisačka voda iz naše punionice, radi tvornica za preradu hrane naših proizvođača, stvara se sisački brend, u upravnoj zgradi bivše Željezare Sisak radi odjel za gospodarstvo i ekologiju, u prizemlju zgrade mladi ljudi razvijaju svoje ideje u inkubacijskom centru, trgovačka društva u jednom sustavu čine čuda, grad je pokošen, pometen, umiven , ma botanički vrt………!
Zdravi i veseli bili.
mr.sc.Boro Mioč
